Smijali su se kao hijene

Tiskovni ured Svete Stolice u subotu je otkrio da je za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI., nakon brojnih dojava o seksualnom zlostavljanju djece, iz svećeničke službe bilo otpušteno oko 400 svećenika. “Tijekom 2011. otpušteno ih je oko 300, a tijekom 2012. stotinjak”, rekao je vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi.

 

Podsjetimo se: početkom 2000. na vidjelo su u Irskoj i SAD-u postupno počele izlaziti pedofilske afere svećenika počinjene nad djecom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Vrh Katoličke crkve optužen je da ih je štitio, nastojeći očuvati dobru reputaciju te institucije. Vatikan u međuvremenu priznaje da su lokalne biskupije tijekom godina primile na tisuće izvještaja o zlostavljanjima, no interni postupci protiv zlostavljača bili su u nadležnosti Kongregacije za doktrinu vjere (tu je kao odgovoran za zataškavanje osumnjičen i šef te kongregacije za pontifikata Ivana Pavla II. Joseph Ratzinger) čije odluke i presude nisu išle u javnost.

Želim vam postaviti jedno vrlo važno pitanje: je li vama, ili, recimo, katoličkim biskupima, važnije silovano dijete ili mrtav Srbin, pardon, zaboravio sam, ili izrešetani Bošnjak ili zaklani Hrvat?!

 

Sveta Stolica u četvrtak je prvi put pozvana da pred UN-ovim Odborom za prava djeteta u Ženevi objasni kakve je mjere poduzimala u borbi protiv pedofilije u vlastitim redovima, no odlučno je zanijekala ometanje sudske istrage o pedofilskim zločinima svećenika diljem svijeta. Udruge za zaštitu žrtava smatraju da Vatikan ne pokazuje dovoljno transparentnosti niti čini dovoljno da bi se zlostavljači doveli pred građanske sudove. Misle da bi Crkva trebala zajamčiti da svećenici počinitelji seksualnog nasilje budu i kazneno gonjeni.

 

Zašto počinjem ovu kolumnu s važnim priznanjem o protjeranim svećenicima? Da bih vam postavio jedno vrlo važno pitanje: je li vama, ili, recimo, katoličkim biskupima, važnije silovano dijete ili mrtav Srbin, pardon, zaboravio sam, ili izrešetani Bošnjak ili zaklani Hrvat?!

 

Čini li vam se da je ovo pitanje šokantno? Nepristojno? Brutalno? Baš mi je žao što vam kvarim raspoloženje, ali ja pitanje smatram potpuno relevantnim, umjesnim i, dapače, potrebnim, da ne kažem urgentnim. Naime, ima među nama, ne samo kod katolika, već i kod pravoslavaca, možda i kod drugih kršćana, ima i kod muslimana, onih koji misle ili se ponašaju kao da je tako, da je silovano dijete strašna stvar, strašnija od ubijena čovjeka. Jest, strašno je silovati mališana.

 

Nisam siguran, da se nađem u takvoj situaciji i da vidim silovatelja svojeg djeteta, bih li se uspio suzdržati ako bih imao kod sebe napunjeni pištolj ili bih mu prišarafio nekoliko metaka u tintaru. Kažem, strašno je uništiti na takav način život nekog malog. Onima koji se time bave Isus je poručio da bi im bilo bolje da si sami oduzmu život (kaže im Isus da si zavežu mlinski kamen o vrat i da se bace u more).

Zašto kazniti samo svećenike koji su se bavili pedofilijom, izbacivanjem istih iz redova klerika, a praviti se blesavima pred očitim prizorima, svima nama dobro poznatima, kada su svećenička lica ne samo okretali glave od ratnih zločina već i poticali te iste ratne zločine, stvarajući klimu, dizali zločince u nebesa, pa i sami u nekim slučajevima u zločinačkim pohodima sudjelovali, makar agitacijom?

 

Ali zašto kazniti samo svećenike koji su se bavili pedofilijom, njihovim izbacivanjem iz redova klerika, a praviti se blesavima pred očitim prizorima, svima nama dobro poznatima, kada su svećenička lica ne samo okretali glave od ratnih zločina već i poticali te iste ratne zločine, stvarajući klimu, dizali zločince u nebesa, pa i sami u nekim slučajevima u zločinačkim pohodima sudjelovali, makar agitacijom?

 

S, ne odveć velikim iznenađenjem (ovaj ćemo tjedan prenijeti reakciju kolege Tihomira Ponoša u Novome listu na tu temu), prošlo je priznanje ”heroja” Mladena Markača koji reče da je iz ”Vlaka slobode” primijetio da se iznad sela Grubori (gdje su njegovi policajci počinili ratni zločin, a za što nije kažnjen isključivo zbog lošeg rada haške tužiteljice Carle del Ponte, pa sada general skuplja priznanja počasnog građanina brže nego lovačke trofeje) diže ”neki dim”. A to ga je razljutilo ”jer nije smjelo biti nikakvih aktivnosti”. Bojao se, kaže, da ga predsjednik Tuđman ”ne prozove zbog toga”, svjedočio je prošlog tjedna na sudu Markač.

 

A ja sam jedno pedeset puta već napisao i govorio o tomu kako su čelnici tzv. ”Crkve u Hrvata” znali za surovo ubijanje Srba nakon ”Oluje”, ali su se pravili idiotima. Štoviše, u Glasu Koncila je Živko Kustić, informiran o tim zločinima, ne samo od strane pripadnika HHO-a (među kojima sam bio i ja) već i od nekih vojnih osoba kao što je bio pokojni general Červenko, napisao prestrašan uvodnik naslovljen ”Neviđena humanost ratovanja”. Ali tako je to ”u Hrvata”, novinara koji to prokaže izbacuju iz redova tzv. katoličkih novinara, a tzv. novinara koji veliča ratne zločine Crkva odlikuje, tako da bude ”model” mladim novinarima te ga ”kanonizira”.

 

No, ovo sam želio kazati, u tom istom ”Vlaku slobode” su se s uplašenim Markačem vozili i uzbuđeni biskupi pozdravljajući govor mržnje Franje Tuđmana na svakom koraku. Tako je bilo, a i meni je ostalo u pamćenju; kao da sam jedan od tih Srba koji je, srećom, izmaknuo Markačevim momcima, kada se Tuđmanov ”Vlak sramote” zaustavio u Karlovcu. Govori tako on o Srbima i kaže: ”I još ih ima, i ovdje kod vas! Od 22 suca u Karlovcu sedmero su Srbi!” (Boris Dežulović i Predrag Lucić, ur., ”Greatest shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti”, Feral Tribune, Split, 1998., str. 69). Iza njega stoji pokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak i smije se. Da, bilo mu je jako smiješno.

Ne, neću vam se ispričati. Jer mi je namjera bila vas suočiti s našim sramotnim ponašanjem. Namjera mi je da vas uznemirim, oneraspoložim i šokiram, kao što je dijete koje svećenik siluje ili Srbin koji iz šume čuje urlike i zapomaganja žrtava masakra Markačevih specijalaca

 

Smijali su se biskupi cijelim putem. I kada je u Kninu Tuđman izdeklamirao slavnu odu etničkom čišćenju: ”Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikada nije bilo!” (Isto, str. 70). I kesili su se, kao hijene, kada je poglavar rekao još i ovo: ”Neka im je sretan put, nisu stigli ponijeti ni devize, ni svoje prljave gaće.”

 

Stoga, ponavljam, ako ćemo se zgroziti kada svećenik navali na curicu ili na dječaka i ako ćemo pozdraviti kada ih se zbog toga kažnjava, barem izgonom, nismo li i sami hijene, kao oni biskupi koju su se cerekali nad mrtvim i odbjeglim, zapravo potjeranim Srbima, ako svećeniku koji je odgovoran za ratni zločin jer ga je mogao spriječiti, a nije (Ante Gotovina se također nalazi u tom statusu zbog zločina njegovih trupa počinjenih u listopadu 1995. kod Mrkonjić-Grada) ili svećeniku koji je saznao za ratni zločin i odšutio ga (kao što je učinio Mladen Markač, koji se budalasto pravda da ga se, eto, do 2001. ništa nije pitalo) gleda se kroz prste ili, što Hrvati više vole, tapše po ramenima?

 

Nismo li u tom slučaju isto nesretno i zločinačko stvorenje kao Franjo Tuđman koji je u srpnju 1996. na III. Konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa na Brijunima opravdavao zločine nad Srbima ustvrdivši da su ”svih 587 tisuća Srba u Hrvatskoj bili naoružani” (Isto, str. 67) ili kada je u svibnju 1995., prigodom dodjele odlikovanja za junački čin u ratu merčepovcu Siniši Rimcu, jednom od ubojica Aleksandre Zec i njezine majke, kazao: ”Odličja koja ste primili znak su priznanja, ali ona vas i obavezuju da nastavite onako kako ste to i do sada činili, da budete uzor drugima i opravdate povjerenje koje sam vam kao državni poglavar dodijelio?” (Isto, str. 291)

 

Ne, neću vam se ispričati. Jer mi je namjera bila vas suočiti s našim sramotnim ponašanjem. Namjera mi je da vas uznemirim, oneraspoložim i šokiram, kao što je dijete koje svećenik siluje ili Srbin koji iz šume čuje urlike i zapomaganja žrtava masakra Markačevih specijalaca. Namjera mi je da iz vas izvučem gram suosjećanja i da vas šutnem u dupe ako ste, kao i većina, komforna, malograđanska, kukavična i nezainteresirana hrvatska, bošnjačka ili srpska sitnež i marva.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora