Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije

Giuseppe Toniolo (Treviso, 1845. – Pisa, 1918., proglašen blaženikom 2012. godine), bio je jedan od najznačajnijih ekonomskih teoretičara etičko-kršćanske ekonomije u politici. Model kršćanske etike u gospodarstvu, po njegovom mišljenju, bio je koordinirana zajednička akcija teoretičara i gospodarskih djelatnika, u cilju zadovoljavanja vitalnih interesa pojedinaca u državnoj zajednici, kao i zajednice u cijelosti.

Svojom idejom Toniolo davao je poticaje za ”korporatizam”, onako kako ga je zamislio papa Lav XIII. u enciklici Rerum novarum (1891.). U potrazi za trećim putem između socijalizma i ekonomskog liberalizma 19. stoljeća, međutim ni jedan od te dvojice nije uspio izaći na kraj sa štetnim posljedicama industrijske revolucije. Toniolo je otkrio je da je ključ u ”usklađivanju individualne koristi s potrebnim zajedništvom u tom korporativnom modelu”.

Giuseppe Toniolo je 1907. godine ostvario svoju ideju o Socijalnim tjednima, prigodama kad će katolici javnost upoznavati sa socijalnom slikom zemlje i s inicijativama kojima katolici promiču socijalni položaj naročito ”najnižih slojeva društva”. Oni su bili u žarištu Toniolove empatije i aktivizma.

Prvi zastoj u realizaciji te ideje prouzročio je Prvi svjetski rat, no u vrijeme fašizma Toniolova zamisao nije više mogla opstajati a da se nije kompromitirala Mussolinijevom nehumanom ”korporativnom” fašističkom politikom.

Toniolova ideja zaživjela je tek poslije Drugoga svjetskoga rata, u stranačkom programu Demokršćana, ali – na sreću po socijalnu politiku – izvan stranačkog spektra.

Godine 1988. vratio se ”Socijalni tjedan katolika u Italiji” i, sada, u Trstu, obilježen je jubilarni pedeseti skup. Nota bene. Nije riječ o socijalnom tjednu talijanskih katolika. Semantička razlika je itekako bitna. Organizatori su bili – katolici koji žive u Italiji, iz bilo kojih zemalja i naroda.

”Socijalni tjedan” trebao je, prema Toniolovim zamislima, povezivati socijalno angažirane teoretičare i praktičare iz različitih područja, pružati im platformu za promišljanje suvremenih socijalnih problema aktualnih trenutaka te angažirati se u tom cilju u politici. Pedeseti socijalni tjedan održan od 3. do 7. srpnja 2024. godine imao je izrazito politički naziv i ujedno fokus: ”U srcu demokracije”.

Politika nije samo mjesto djelovanja, nego ima svoj temelj i metode kojima se katolici trebaju ravnati. Demokracija nije samo politički poredak, nego stil života – stil što ga svatko mora usvojiti i unijeti u zajednički rad. Stil koji počiva na načelima solidarnosti, pravednosti i participacije.

S tim principima i ovogodišnji tjedan podsjeća na vrijednosti na kojima je osnivatelj zasnovao svoj nauk. A upravo je Trst pravo mjesto za tjedan razmišljanja o njemu. Naime, drugo težište bile su – migracije.

Položaj Trsta, lučki grad, u davnim vremenima ”vrata u svijet”, otvoren prema zapadu, jugu, sjeveru, čak i prema istoku, stvoren je za to da ”spaja ljude” iz različitih kultura, nacija, vjeroispovijesti… Multikulturalni Trst ima tradiciju spajanja jer od 2015. godine u Trstu završava jedan krak ”balkanske rute”.

Prema statistikama crkvenih ustanova za doček i zbrinjavanje migranata, tijekom 2023. godine stiglo je balkanskom rutom otprilike 15.000 migranata, od kojih je 20 posto bilo maloljetnika bez pratnje odrasle osobe. Trst je za njihov dostojan prihvat i integraciju obavio pionirski posao – kao jedan od prvih gradova u Europi razvio je program za zaštitu i integraciju, pa se više od 400 lokalnih organizacija bavi novim pridošlicama.

Najprije su vojarne služile kao nužni smještaj, no vrlo brzo su izbjeglice preseljene u prave smještaje. Danas je više od 30.000 migranata uključeno u integracijske programe. Tisuću osoba čeka azil. Aktivisti se ne opterećuju frustracijama zbog izostanka zajedničke imigracijske politike zemalja članica Europske unije. No poneki i jesu zabrinuti zbog šlagvorta koji prevlada u Europskoj uniji: azil, protjerivanje, osnivanje hot-spotova izvan EU-a…

Trst kao domaćin 50. socijalnog tjedna katolika u Italiji pokazao je da katolicizam u Italiji osluškuje gibanja i previranja u društvu te nastoji osmisliti odgovore. Mnogo godina su demokršćani bili najjača politička sila u Italiji. Sada, 30-ak godina poslije raspada te stranke, razmišlja se o novim političkim oblicima spajanja kršćanske socijalne etike i dnevnopolitičkih akcija.

Papa Franjo je, prema očekivanju, praktičku socijalnu etiku, skrb za migrante stavio u središte svojih opomena. Prvo je to bio naglasak, drugo pak poziv katolicima za politički angažman. Katolici moraju sudjelovati u razvijanju i oblikovanju demokracije. Ustav neka im služi kao pouzdan vodič u demokraciju, a Evanđelje nek’ im bude izvor nade i smisla. ”Dakle, naprijed, bez straha, otvoreno i čvrsto u ljudskim i kršćanskim vrijednostima, ali bez kompromisa kad se radi o ljudskom dostojanstvu. S ljudskim dostojanstvom nema igre”, poručuje papa Franjo.

Tko se ne bi složio s Papom. Međutim, kad Papa progovori, apelira – on vjeruje da njegovi riječi odjekuju jednako i razumiju se podjednako u bilo kojem kontekstu. Pogrešno! Demokršćani, koji su prenosili ideje utemeljitelja Socijalnih tjedana, počivali su na kršćanskoj matici, ali politički osviještenim sudionicima se nametalo pitanje, u kojem će smjeru oni danas temeljiti svoju kršćansku etiku.

U aktualnoj političkoj situaciji Italije, ovo pitanje, ova dilema ima itekako veliku težinu. Je li Papa uvjeren da kršćani mogu surađivati bilo s kim i bez obzira na politički background svojih sugovornika.

Oprez! Cilj suradnje može biti etički besprijekoran, ali putevi prema cilju, metode i sredstva mogu odstupati ili se pokazati potpuno neprihvatljivim i u očitom neskladu s prirodnim moralom, a kako ne s kršćanskom socijalnom etikom. Svakom je teologu na umu princip bonum ex integra causa, malo ex quolibet defectu – teolozi se obično pozivaju na sv. Tomu Akvinskog, a taj na Pseudo-Dionizija. Vezano za pitanje, Crkva, odnosno Papa vjernike ostavljaju na cjedilu.

Predstavnici talijanskih katolika uočili su da nekolicina najangažiranijih aktivista Socijalnog tjedna pripadaju nekim današnjim strankama, koje zemlju usmjeruju u pravcu liberalne demokracije, koja s demokracijom nema mnogo zajedničkog, a s crkvenim socijalnim naukom još manje.

Kad Papa participaciju hvali kao srce demokracije, kritičar Stefano Fontana zapita se: Participacija – s kime, u koju svrhu i na koji način? Ozbiljan prigovor: participacija ne može biti svrha samoj sebi. Vrijednost ovisi o ciljevima i sadržajima kojim se ona odaje. Liberalna demokracija podučava da najprije valja osigurati suradnju, pa ćemo se zajedno dogovoriti o ciljevima.

Katolička vizija polazi od ciljeva, da bi odlučivala o participaciji. Ako dakle Crkva treba poticati vjernike na participaciju, onda će ih morati upozoriti da ne trebaju smatrati dogmama ni participaciju ni demokraciju. Iznad tih vrijednosti bdije individualna savjest. Naprosto nije dovoljno (s etičkog stanovišta) da su neka odluka ili neki zakon nastali demokratskim procesima.

Papa je socijalne aktiviste i sve angažirane vjernike poticao da se politički angažiraju. No politički spektar današnje Italije pak ne običava participirati demokraciju koja neće pokazivati neko totalitarno naličje. To ne vrijedi samo za Italiju, nego za današnju Srednju Europu.

Naše su demokracije ugrožene – okreću se protiv imigranata, uz snažnu podršku mnogobrojnih građana i građanki. Tkogod predlaže recept za ophođenje s imigrantima, mora se htio-ne htio, suočavati s činjenicom da su programi integracije i suživot s imigrantima iz drugih kulturnih krugova opterećeni dosadašnjim negativnim iskustvima.

Sudionici Socijalnog tjedna su demonstrirali iznenađujuća dostignuća integriranih stranaca i učinkovite programe njihove suradnje s domaćim stanovništvom, ali ne može se šutke preći preko svih oblika nasilja i terorizma počinjenih od imigranata. ”Neuspjela integracija” glasi službena dijagnoza za svakog takvog počinitelja. Poučak, što ga domaće stanovništvo izvuče iz svakog novog nedjela, kao da odjekuje u sve donedavno kršćanskoj Europi: ”Protjerajte ga”, ”U zrakoplov – ne vraćaj se!”, ”Uzalud potrošeni porezni novci za zločince”, ”Dajte taj novac našim građanima”…

Angažirati se kao katolik, u svjetlu takvog razvitka političke scene diljem Europe, zaista je, kako papa Franjo kaže: ”Skandal kršćanske vjere”. Slijedivši Isusov primjer utjelovljenja u jednoga od nas i u nemoć i grješnost, trebamo nastavljati slijediti taj put istine. Ostaviti se vlastitog egoizma i komocije, izaći iz zone komfora i gledati u lice ljudskim nevoljama, patnjama i potrebama. Svugdje gdje vlada neljudskost, socijalno angažirani katolik je najprije ondje na licu mjesta’.

Toliko o korisnim porukama za socijalnu djelatnost – za politiku u današnjim prilikama skoro pa nema drugog recepta nego ”zavijati kao vukovi” i zatim uz mnogo energije i građanske hrabrosti truditi se ispravljati krive Drine.

Socijalni tjedan, morao je bez dvojbe, biti impresivan – u takvu gradu, s takvom poviješću i sudbinom, morao je izazvati oduševljenje, ali i iritantne dvojbe.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija
    •  Papa Franjo razočarao? ''Urotnici'' i skrupulozni vjernici

> Svi tekstovi ovog autora