novinarstvo s potpisom
Šovinistički ispad Zorana Milanovića u subotu u Jastrebarskome utoliko je gori što se čini da čak nije bio svjestan nego podsvjestan, da nacionalistički, u nekim aspektima rasistički diskurs jednostavno čuči u podsvijesti tog hrvatskog političara koji je (zasad još) predsjednik Vlade, pa uz to i predsjednik Socijaldemokratske partije (koja s njime više nije ni “socijal-”, pa kog vraga ne bi bila šovinistička), a k tome je i karijerni diplomat (koji nije kadar obuzdati ne samo svoj ego, nego, eto, ni niske predrasude i stereotipe).
Pretpostavljam da je i Milanoviću donekle poznato što je za hrvatsku kulturu značio Dimitrija Demetra, onaj markantan brkat lik s Bukovčeva zastora, koji je u hrvatsku epiku kao klasični stih unio deseterac (a taj bi Milanoviću mogao biti poznat, ako je još Sinjanin).
Po Demetrovoj Teuti, prvoj dramskoj predstavi na hrvatskome u splitskom Teatru zove se ulica južno od te zgrade, a sjeverna se zove po Porinu, prvoj operi ondje prikazanoj, opet po Demetrovu libretu.
Možda je čuo tko je bio dr. Branko Gavella, barem zna da je bio nogometni sudac, ako nije obaviješten da je bio redatelj, utemeljitelj zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost (ali možda ne baš simpatičan Milanoviću – ipak je bio nekakav, apage, ljevičar, prijatelj Krležin, ne uklapa se u liberalni imidž).
Među najboljim je hrvatskim novinarima Mihailo Ničota, velik znalac Levanta, a i nenadmašan majstor hrvatskog jezika.
Što je zajedničko toj trojici – a u to društvo bi se mogli uvrstiti i ekumenski patrijarh Athinagóras i koji je s bl. Pavlom VI. pokopao pravoslavno-katoličku anatemu, bugarski patrijarh Kiril koji je kao mitropolit legao na šine da vlak ne odveze bugarske Židove u Auschwitz, bl. majka Tereza, ilindenski revolucionar Pitu Guli, Toše Proeski, pisci Ion Luca Caragiale i Branislav Nušić, Milton Manaki (na žalost i nacist Herbert von Karajan, te Nikola Pašić, još jedan koji se od socijalista preobrazio u državotvornog šufta)?
To što su, ili porijeklom ili narodnošću, Arumunji, koje su ljubazni susjedi, rugajući se njihovu izgovoru broja 5 – cinci – nazvali Cincarima (po istoj logici kako smo Talijane nazvali Digićima, a oni Nijemce “Crucchima”, ne shvaćajući da ti austrijski vojnici pitaju kruha).
A uljudan diplomat Milanović kaže u Jastrebarskome da njegovi vole domovinu više nego Karamarkova koalicija “koja radi za svakog profitera, cincara i prevaranta”.
Dobro, onome tko je pljunuo na svoju riječ, mareći za onu 21 točku kao za preklanjski snijeg, možda se i ne treba čuditi što pljuje na narod koji je susjedima na Balkanu uglavnom darivao velikane a ni protiv koga nije ratovao, nego su ga gazili, asimilirali i prezirali.
Milanović nije ni prvi ni posljednji koji šovinizam podvaljuje pod domoljublje.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).