novinarstvo s potpisom
Autokratsko-totalitarni i anarho-liberalni sistemi se svode na isto – gube se u pragmatizmu, pokazuju da počivaju na bezidejnosti.
To je logična posljedica tih sistema: zasnovani su na ograničenim i jednokratnim interesima, najčešće pojedinaca ili veoma uske klijentelističke grupe, koji te interese onda raspoređuju oko sebe, u uskom krugu.
Sve što se distribuira prema drugima čini se kao dar i milost autokratskog vođe ili vladajuće elite koja postojeću anarhiju sistema čvrsto drži pod ekonomskom i političkom kontrolom.
Ovi interesi mogu biti formalno raspoređeni na grupe, nacionalne ili političke, vjerske ili kulturne, ali one su samo posrednici i maglene zavjese iza kojih stoje vlastodršci jednog ili drugog tipa.
Ovi se interese mogu ukidati, smanjivati ili povećavati, zavisi koliko to doprinosi čvrstini njihove apsolutne vladavine. Po pravilu, sve je pokriveno i oblicima demokracije, demokracije koja se u suštini svodi na vlast manjine nad većinom ili na vlast jednog čovjeka.
Globalizacija svijeta pandemijom COVID-19 razotkrila je prirodu ”demokratskih” sistema i globalizirala istinu o njima, bilo da se radi o tipično autokratsko-totalitarnim ili anarho-liberalnim.
Marks je prvi filozof koji je vjerovao da globalizacija jednog sistema pruža i odgovor na globalizaciju. On je uvidio da kapital globalizira svijet jer kapital nije novac nego društveni odnos zasnovan na profitu.
Kapitalizam kao sistem je utemeljen na principu kapitala – ostvariti što veći profit. To je zakon kretanja kapitala tako da on ne može ostati u granicama nacionalnih ekonomija. On se, po vlastitoj logici, mora razvijati u svjetski kapital.
Kapital je subjekt moderne povijesti svijeta, njegovi vlasnici, bez obzira na to u kom se obliku javljaju, samo su sredstva njegovog razvoja. On ih nemilosrdno mijenja i uništava, zadržava u procesu svoga svjetskog širenja samo najsposobnije i najtvrdokornije.
Marks, koji je otkrio taj zakon modernog doba, mislio je da odgovor na ovu globalizaciju također mora biti globalan. Radi toga je ujedinio radničku klasu svijeta i zagovarao globalnu socijalnu revoluciju.
Pošto je cijeli sistem kapitalizma zasnovan na eksploataciji radne snage (a prije 150 godina to je bilo vidljivo golim okom), samo je radnička klasa mogla dati odgovor na njegovu globalizaciju.
On je u svojim analizama vrlo precizno dokazao da radnici, proizvodeći profit, proizvode globalni kapitalizam i istovremeno, obrnuto proporcionalno, proizvode svoju i globalnu bijedu.
Marksov odgovor na ovaj globalizam je, dakle, također bio globalan, u temelju je imao globalnu ideju – osloboditi svijet od siromaštva i bijede tako što će se svjetsko društveno bogatstvo pravednije raspodijeliti.
Ta raspodjela se nije mogla postići, niti može, bez revolucije – platforme za novu raspodjelu. U svakom slučaju, trebala je nova globalna ideja koja prevladava pragmatizam i kapitalizam i socijalni anarhizam, koji se u suštini svode na pojedinačne ili klijentelističke interese.
Marks je podjednako gledao na oba ova sistema jer su i jedan i drugi u suštini sistemi pod autokratskom kontrolom.
COVID-19 je novi oblik globalizacije svijeta u okviru razvijenog svjetskog kapitalizma i autokratskog totalitarizma prikrivenog lažnom demokracijom.
On je podjednako obuhvatio i najbogatije i najsiromašnije zemlje, bez obzira na njihove religije, nacije, rase, rodne i generacijske razlike. (Marks je pisao da kapital nema ni nacije ni boje ni mirisa, što se može primijeniti i na COVID-19). – To je princip globalizacije.
Najrazvijenije kapitalističke zemlje nemaju jedinstven stav prema ovoj novoj globalizaciji, nemaju jedinstven odgovor, jedinstvena sredstva i postupke jer se ne radi o stjecanju profita nego o njegovom trošenju. Prvi put moraju raditi bez dobiti.
Balkan je opet najbolji primjer koji to pokazuje. Države bivše Jugoslavije, kao i susjedne države bivšeg ”istočnog lagera”, transformirale su se u kapitalističke države, postavile se na principe svjetskog kapitala i uvele kapitalističke državne sisteme.
Međutim, postoje i neke važne razlike među njima. Sve te države, osim Bosne i Hercegovine, pretvorene su u autokratske sisteme s prividnom demokracijom, posebno izraženo u Hrvatskoj i Srbiji gdje vladajuće elite vladaju uz najviše četvrtinu podrške svog biračkog tijela.
S takvom političkom legitimacijom i nije moguće vladati drugačije nego autokratski sa snažnim elementima totalitarizma (otvoreno gušenje opozicije, gušenje slobodnih medija i društvenih mreža, društvenih pokreta i raznih drugih građanskih grupa za pritisak).
Jedino je politički profitabilan otvoreni nacionalizam i kleronacionalizam, neonacizam i rasizam.
Skriveni iza dobro organizirane i medijima poduprte manjine, lideri vladajućih stranaka čvrsto drže u svojim rukama sve poluge vlasti, i to kao pojedinci, jer podčinjene oko sebe mijenjaju čim im postanu balast, a da se ovi ne usude govoriti o tome. – To su moderne diktature.
Ali, obje ove države, susjedi BiH, su se ujedinile oko toga da sistem vlasti u BiH pretvore u anarhiju. Preko svojih političkih ekspozitura u BiH veoma uspješno to provode već 25 godina.
Vlast u BiH je do te mjere iscjepkana i nefunkcionalna da se na nivou države ne može postići dogovor ni oko borbe s postojećom pandemijom.
BiH je jedina u Evropi koja još nije nabavila ni cjepivo za COVID-19, a pristigle mizerne količine su humanitarna pomoć drugih država.
Zaštitne mjere su spuštene na lokalne zajednice jer na nivou države ne postoje institucije koje mogu donositi odluke kojih bi se svi pridržavali.
S druge strane, lokalne zajednice nemaju državne kapacitete na kojima insistiraju proizvođači cjepiva i druge zaštitne opreme, tako da se sve vrti u začaranom krugu koji se ne može presjeći.
Faktički, svaki grad, svaka lokalna zajednica, lokalna bolnica i ambulanta prepuštena je sebi. Čak ni na nivou širih lokalnih zajednica nema protokola kod utvrđivanja dijagnoze, da se ne govori o protokolu propisivanja terapije i protokolu liječenja.
To bi sve moralo postojati na nivou države i njenih odgovarajućih institucija. Uopće ne postoji strategija zaustavljanja epidemije, sve u skladu s anarhičnim sistemom koji nam susjedne države repliciraju četvrt stoljeća.
Međutim, u konačnom rezultatu, ništa nije bolja situacija ni kod njih koji imaju centraliziranu i stegnutu vlast do totalitarizma.
Zašto?
Zato što mjere koje donose ne donose za građane u cjelini, za njihove pojedinačne i grupne interese, nego za sebe, za stranačku vrhušku na vlasti i ”njihove ljude”. Njihovi interesi su suženi na njihove klijentelističke grupe. Sve mjere koje donose imaju cilj održavanje vodećeg lidera na vlasti.
U normalnim demokratskim uvjetima, tolike neznalice i nesposobnjakovići, toliki demagozi i ublehaši, nikada ne bi mogli biti ministri, sekretari ministarstava, državnih uprava i raznih javnih zavoda, župani i gradonačelnici.
U koju god se državnu strukturu vladajuće stranke zagrebe pronađe se kriminal. Lider stranke i glavni autokrata države s tim nikada nema nikakvu vezu, on svoje ruke neprestano pere. Po logici sistema koji je uspostavio, njegove mjere ne mogu biti efikasne.
Godine autokratizma i totalitarizma, zasnovanih na lažima i redefiniranjem prošlosti, odgojile su građane da žive mimo sistema i da mu ništa ne vjeruju. Laž se vraća kao bumerang, kao iz one dječje priče ”eto vuka”.
Sada, kada istina o pandemiji i opasnosti od bolesti COVID-19, o potrebi pridržavanja mjera zaštite i o potrebi cijepljenja, dolazi iz istih lažima okuženih usta, u nju se ne vjeruje. Lažu svoje građane desetljećima, kako im sada vjerovati.
Srbija ima najveći postotak cijepljenih u regiji i paralelno najveći broj antivaksera i onih koji se ne pridržavaju mjera, niti uopće vjeruju u postojanje virusa.
Žalosno je da su ove anticivilizacijske ideje najprihvaćenije kod mladih ljudi koji sada i najviše obolijevaju. Po običaju, mladi su opčinjeni mitom zavjere jer su odgajani na mitovima.
Slična situacija je i u Hrvatskoj među mladima koji usprkos zabranama ne smatraju obaveznim slušati svoje štabove i svoga premijera koji ih laže godinama, okupljaju se mimo pravila, održavaju razna sijela i koncerte, a onda pune bolnice.
Još uvijek četvrtina stanovnika Hrvatske, sada se u medijima izbjegava reći Hrvata, najednom su postali građani, ne želi se cijepiti.
Propali su svi propagandni pokušaji kriznog štaba i članova Vlade koji su se cijepili pred kamerama. Nitko im ne vjeruje što im je ubrizgano.
U Bosni i Hercegovini suprotne reakcije. Građani ove zemlje žive bez države 25 godina. Destruiraju im je susjedne države s njihovim političkim podanicima koji vješto opstruiraju svaki pokušaj zaživljavanja i funkcioniranja državnih institucija.
Odavno su nam susjedi državu proglasili nepostojećom. Pored svega, građani ove zemlje vjeruju u državu i uspjeli su u svojoj svijesti odvojiti značaj države od njene neefikasnosti. I uspjeli su adresirati neefikasnost.
Oni se okupljaju na ulicama i insistiraju da država radi svoj posao, žele da država djeluje i zaštiti njihovo zdravlje.
Građani ove zemlje jedini u regiji traže vakcine, traže da se cijepe, traže zaštitu koju im država, ovakva kakva jeste, ne može pružiti.
Ponižavali su se i odlazili u susjedstvo na cijepljenje samo da bi se zaštitili. BiH građani vjeruju u državu bez obzira na to što je ona u rasulu tolike godine. Ta vjera je nada.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.