novinarstvo s potpisom
Riječki i zagrebački HNK ovih su dana obustavili program zbog pozitivnih nalaza korone u ansamblima.
Opera HNK u Zagrebu, na sam dan izvedbe, obavijestila je svoje gledatelje da se Bizetova ”Carmen” otkazuje i prebacuje na posljednje dane studenog, a riječki HNK Ivana pl. Zajca na svojim je stranicama donio vijest da se premijera Talijanske drame odgađa zbog pozitivnog korona testa jednog glumca.
Istovremeno, riječko kazalište poziva publiku na svoje predstave i koncerte, tvrdeći da poštuje sve epidemiološke mjere i upute o distanci (koja je sad promijenjena na četiri metra), što znači da će broj gledatelja biti još dodatno smanjen.
Pitam se ovih dana zašto se kazališta ne tretiraju kao ostali zatvoreni prostori?
Već distanca od dva metra tako je razrijedila publiku u gledalištu da je pljesak – ma koliko se mi trudili aplaudirati – bio bijedan i potpuno nepoticajan. A s distancom od četiri metra, bit će još slabiji.
Pa ako pljesak i nije toliko važan – nogometaši, uostalom, nastupaju pred praznim tribinama – postavlja se pitanje financijskog učinka tako prorijeđenog gledališta.
Međutim, drugo je nogomet! Tamo se utakmice prenose uživo, postoji i prihod od reklama, sponzora.
Ali kazalište?
Ako su i oni rijetki posjetitelji – zahvaljujući distanci, maskama i pleksiglasom odvojenim ložama – sigurni, što je s članovima ansambla?
Svatko tko je bio u kazalištu zna da je na sceni (ali i iza pozornice) distanca – nemoguća. Glumci moraju imati živi kontakt na sceni, plesači pogotovo, a o pjevačima – koji punim plućima udišu i izbacuju zrak kako bi glasom doprli do posljednjeg reda gledališta – da ne govorimo! Kako na probama, tako i na predstavama…
Ni u orkestrima nije mnogo sigurnije. Puhači izbacuju zrak na udaljenost od čak šest metara i nema tako velike kazališne scene da se glazbenici mogu udaljiti jedan od drugog na četiri metra.
Budući da smo nedavno preko televizije čuli da je 90 posto pozitivnih slučajeva asimptomatsko, raditi u takvom ansamblu je prava lutrija.
Ovih dana na društvenim mrežama pojavilo se pismo djelatnika Opere HNK-a u Zagrebu, koji upozoravaju da koronavirus dugo hara središnjim nacionalnim teatrom, da je jedan zborist hospitaliziran zbog ozbiljnog stanja bolesti uzrokovane Covidom-19. Ali unatoč svemu – program ide dalje.
Potpisnici čak tvrde da su svoj apel uputili hrvatskim medijima, ali da ga nitko nije htio objaviti!
Jesu li pisali i nacionalnom Stožeru – ne navode!
Ali čim je jedan portal objavio njihovo pismo o stanju u Operi HNK-a u Zagrebu – otkazana je koncertna izvedba ”Carmen”!
Sada se javljaju i glumci drugih teatara, upozoravajući na nesigurnost rada u kazalištima – svi, dakako, pišu anonimno, odnosno ne žele da im se ime objavi u medijima bojeći se za sigurnost svojih radnih mjesta. Što govori i o djelovanju sindikata u kazalištima!
Pa se pitam: Zar djelatnici hrvatskih kazališnih kuća nemaju pravo na zaštitu od korone?
Ili stožeri – državni i županijski – zaista misle da je moguće držati distancu od četiri metra između članova opernog zbora, među pjevačima, plesačima i glumcima, u orkestru?
Smatraju li da profesionalni umjetnici mogu glumiti, plesati, pjevati i svirati s maskama?
Ili misle da je pozornica mjesto gdje korona ne zalazi?
U situaciji kad broj zaraženih, ali i preminulih nesmiljeno raste, sjetimo se početka ove kobne 2020. godine, kada smo na pandemiju korone u Kini gledali kao da je na drugoj planeti; kada smo i vijesti iz Italije primali s nevjericom…
A deset mjeseci kasnije, upravo je Hrvatska među najzaraženijim državama Europske unije. Zdravstveni sustav puca po šavovima, ali naši se stožeri hrabro drže tvrdnje da je – sve pod kontrolom. Samo treba držati distancu i nositi masku.
Drugim riječima, ako poštujete epidemiološke mjere – nećete se zaraziti, a ako se zarazite – sami ste krivi!
Kako onda protumačiti vijest da nam je ministar zdravstva pozitivan na koronavirus? Zar on nije uvažavao mjere stožera, držao distancu i nosio maskicu?
Dužan nam je objašnjenje, jer u protivnom čemu ta parada?!
Na kraju, vratimo se nogometu i Kini!
Nedavno sam pročitala intervju s bivšim nogometašem beogradskog Partizana, Zoranom Tošićem poznatim Bambijem, koji trenutno igra u kineskoj ligi, a koji tvrdi da je korona u Kini završena priča.
On, dakako, govori s aspekta igrača, koji je za svoj klub u mjesec dana odigrao deset utakmica, uz strogo pridržavanje epidemioloških mjera. Jedino kada se sjeti korone je ponedjeljkom, jer se toga dana svi članovi kluba – testiraju.
Ove jeseni nitko od igrača nije bio pozitivan, što dakako, ne utječe na standardne epidemiološke mjere. I dalje se na utakmice ide s maskom, timovi odlaze iz hotela istovremeno autobusima, na teren izlaze odvojeno i nema pozdrava među igračima dvaju timova.
Pa si mislim: Ako je Hrvatima kultura do te mjere važna da u vrijeme pandemije riskiraju oboljenje nekoliko stotina kazalištaraca u svakom od četiriju nacionalnih kazališta (koja imaju dramu, operu, baletni ansambl i tehničke službe, što pak imaju bliske kontakte s umjetnicima), najmanja mjera koju bi nacionalni stožer mogao propisati za ovih nešto više od tisuću ljudi u Hrvatskoj su – obavezna i redovita testiranja.
Ako država ili gradovi koji su njihovi osnivači očekuju da kazališni djelatnici zarade svoje plaće – neka ih obavežu na besplatna testiranja svakog tjedna.
I neka podaci o pozitivnim testovima imaju ime i prezime!
Uopće ne razumijem taktiku ”tajnosti” podataka. Radi se o virusu koji hara čitavom planetom, svatko ga može dobiti i to nije sramota!
Tajeći tko je obolio – a djelatnici Opere zagrebačkog HNK-a tvrde da se tamo upravo tako radi – onemogućava se njihovim kontaktima oprez i samoizolacija sve do trenutka kada se i sami ne počnu osjećati bolesno, a tada su već najmanje dva dana širili virus u svojoj okolini!
Testiranja bi dokazala koliko su kazališne sredine (ne)sigurne za njihove djelatnike. I na vrijeme bi se obustavila djelatnost na desetak dana, prije nego virus uzme maha.
Stalno govorimo o odgovornosti građana, a ništa se ne čuje o odgovornosti članova stožera koji, evidentno, ne razumiju vrlo jednostavnu logiku, da sve profesije i uvjeti rada – nisu isti!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.