novinarstvo s potpisom

Kristijan Grđan
”Strava i užas u ulici Brijestova” bio je film koji mi mama nije dala gledati. Dok sam trebao spavati ispod popluna, film su gledali ona i brat, a ja sam, praveći se da spavam zurio ispod popluna kao kakav špijun.
Strava i užas u Zagrebu odigrala se ovo ljeto kada je Marko Perković Thompson održao svoj ”Za dom spremni” koncert. O tome sam pisao ranije i od tada, nešto prijatelja hrvatske dijaspore u Stuttgartu gdje živim se više ne javlja. Bit će da sam dirnuo u žilu kucavicu, pa nema više rođendanskih poklona i blagdanskih kolača. Nema veze, hvala, ionako imam dijabetes.
Obično kada pišem kolumne, nastojim biti što je više faktički točan, pozivam se na izvore, sudsku praksu, nastojim utemeljiti argumente na činjenicama da to sve što tvrdim bude logički ispravno i prihvatljivo javnosti. Često pri tome zaboravljam da kolumnist ima pravo veće od izvjestitelja; kolumnist ima pravo reći svoje mišljenje i pri tome nikome ne odgovara, osim sudu javnosti koja se može i ne mora sa njime složiti. Ovaj puta koristim to pravo.
Prije dva tjedna posjetio sam obitelj u Zagrebu i zadnji puta vidio Vjesnik. U međuvremenu, desila se strava i užas, jer netko ga je zapalio. Država je o poslovnom neboderu sa većinskim vlasništvom vodila toliko računa da su ga čuvala dva zaštitara stolnotenisača. Navodno su neka dva klinca zapalila par kartona i nešto papira na visokim katovima starog nebodera, znajući da nema ispravne protupožarne zaštite i baš na mjestu da se vatra proširi po cijeloj zgradi i izazove razaranje do te mjere da nema druge nego istu srušiti.
Pri tome, rušenje treba biti što prije, jer statički nestabilna građevina ugrožava život građana. Što se prije sruši, nema tko dolaziti vještačiti i ispitivati je li takvu štetu mogla izazvati paljevina par kartona i papira ili je iza svega nešto malicioznija pozadina.
Rušenje je, naravno, prilika za nove poslovne poduhvate, izgradnju nekih novih nebodera i poslovnih prostora, kao i prilika za nove kolumne, a sve te prilike su otvorila dva bezvezna klinca Z-generacije zbog zezancije sa Tik-Toka. Pa dobro, tko puši te fore?
Puše ih hrvatski građani već desetljećima. Od pretvorbe i privatizacije, široko rasprostranjene korupcije u svim sektorima, gdje pala ministrica šalje puse svojim obožavateljima prije odlaska u zatvor sa dva velika kofera, samo nebo je granica što sve može kriminal u Hrvatskoj.
Pa ako ne ide tim putevima, i palež dolazi u obzir. Iako nisam sklon teorijama zavjere, nikako se ne mogu oteti dojmu da je Vjesnik zapalio netko tko će od svega toga imati itekako velike financijske koristi. Trebao bih vjerovati sustavu. Ali kojem? Onom koji optuženika za korupciju u zdravstvu, bivšeg ministra u tom resoru, zakonito vrati na radno mjesto u bolnicu putem koje je vodio navodne kriminalne operacije. Žao mi je, ne pušim te fore.
I baš tada, kada bi trebalo najozbiljnije rasvijetliti tko je jedne mirne zagrebačke večeri zapalio povijesnu ikonu hrvatskih medija, javlja se opet Marko Perković Thompson da hoće novi koncert u Zagrebu. Odakle sada opet on?
Pa zar nije Zagreb baš ljetos imao povijesni koncert kojem su nazočile stotine tisuća ”za dom spremnih” iz raznih sela i zaselaka? Sada zagrebačka gradska vlast to više ne dozvoljava pa se on, pjevač koji se ne ističe niti vokalnim sposobnostima niti performansom, postavlja nad demokratski izabranom lokalnom vlašću sa prijetnjom ”puno radikalnijim potezima”.
Što radikalnije od ustaškog pozdrava ”Za dom spremni” može Thompson napraviti?
Dok sam kao klinac ispod popluna krišom gledao film ”Strava i užas u ulici Brijestova”, kao odrastao čovjek gledam stvarnost strave i užasa svojeg rodnog grada.
Zagrebe, ne daj se!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































