Styria neće novinarske autorske naknade na koje ima pravo?

Iz ZAMP-a su me prošli tjedan uvjeravali da sam član Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, pa da zbog toga moram pribaviti potvrdu Porezne uprave da sam ”u tzv. RPO”, jer da je ”od 01. siječnja 2017. godine na snazi zakon po kojem i autorski honorari, osim poreza, podliježu i obustavi doprinosa za zdravstveno osiguranje i mirovinsko”.

Od subote 26. travnja 2014. godine, međutim, nisam član Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava.

A od tog travnja iste 2014. godine pišem i objavljujem u prekarijatu, odnosno isključivo besplatno – odbijam autorske honorare.

Sustav kolektivne zaštite autorskih prava, unatoč svim nedostacima, jedino je rješenje u uvjetima u kojima je autoru kao pojedincu praktično nemoguće u Hrvatskoj zaštititi svoja autorska prava

Jednostavno, ono što pišem i objavljujem nitko neće plaćati, a ono što bi mi isplatitelji u Hrvatskoj platili da napišem, ja odbijam napisati.

Nakon što sam odbio honorare iz ZAMP-a mi je stigla poruka da razmislim ”jer da sam i počasni član Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava”, a da ”na kontu stoji neisplaćen paušal za 2013., 2014, 2015, 2016, a sad će uskoro biti i za 2017. godinu”.

E, to da sam počasni član Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava zbilja nisam znao. Nitko me nikada nije ni pitao hoću li biti počasni član, a bogme nisam nikada ni dobio obavijest da sam ”izabran za počasnog člana”.

Nekako sam uspio uvjeriti ljude u ZAMP-u da ne želim ”isplatu paušala za 2013., 2014, 2015, 2016, odskora i za 2017. godinu”. Jako su se tome čudili. Nije da mi novac ne treba, ali da pristanem, u ”paketu” bi bilo previše toga na što više ne želim pristajati.

Nakon prepiske sa ZAMP-om obavijestio sam Ogranak slobodnih novinara (iz kojeg, koliko znam, još nisam isključen) da su me bez mojeg znanja i pristanka u Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava evidentirali kao počasnog člana.

Novinari koji su se lišili novinarskih autorskih prava ne bi trebali isplaćivati sami sebi naknade za koje su u ugovorima o radu potpisali da su od poslodavca i time umanjivati isplate novinarima koji su ustrajali u tome da su neovisni i koji se nisu lišili autorskih prava

I na to je stigao brzi odgovor uvrijeđenog člana Predsjedništva Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava da sam demanti ”poslao na pogrešnu adresu” (Ogranak slobodnih novinara) te da ”sve svoje nedoumice i nesporazume rješavam sa sadašnjom administracijom Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava”.

Nije mi ni na kraj pameti, nisam se nikada izabrao za počasnog člana niti sam do ”dojave” iz ZAMP-a znao da sam počasni član. Bitno je da se zna da nemam nikakve veze s Društvom za zaštitu novinarskih autorskih prava od subote 26. travnja 2014. godine, a kada to objavim kolegicama i kolegama u Ogranku slobodnih novinara, onda je to objavljena informacija.

U subotu 26. travnja 2014. godine podnio sam ostavku na dužnost predsjednika Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava i jasno naglasio da se ograđujem od svih daljnjih postupaka i odluka (što je podrazumijevalo i da sam istupio iz članstva).

Neposredno prije moje ostavke iz Styrije su dopisom zahtijevali da Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava umjesto novinarima isplati Styriji novac prikupljen u sustavu kolektivne zaštite novinarskih autorskih prava, jer su novinari zaposleni u Styriji ugovorima o radu prenijeli prava iskorištavanja svojih novinarskih autorskih priloga na (poslodavca) Styriju.

Državni zavod za intelektualno vlasništvo u inspekcijskom nadzoru trebao bi utvrditi ima li uvjete za licenciju Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava ako isplaćuje više od 90 posto naknada novinarima koji nisu nositelji autorskih prava

No, kada je nakon moje ostavke za predsjednicu Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava izabrana Božica Babić iz Styrijinog Poslovnog dnevnika, zahtjevi za isplatu naknada Styriji umjesto novinarima su naglo prestali i do danas kao da ih nikada nije ni bilo.

Bio sam jedan od suosnivača Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava. Izvorno je bilo zamišljeno da i novinari kroz sustav kolektivne zaštite autorskih prava participiraju u zaštiti svojih autorskih prava i ostvarivanju prava na autorske naknada slično kao i glazbenici, filmski djelatnici, književnici i ostali autori.

Sustav kolektivne zaštite autorskih prava, unatoč svim nedostacima, jedino je rješenje u uvjetima u kojima je autoru kao pojedincu praktično nemoguće u Hrvatskoj zaštititi svoja autorska prava.

Odmah kod pisanja Statuta Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, još prije osnivanja, trebao sam napisati da članovi Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava mogu biti samo novinari nositelji novinarskih autorskih prava, a da novinari koji su se lišili novinarskih autorskih prava i prenijeli ih na poslodavce, primjerice Styriju, mogu biti samo pridruženi članovi Društva bez prava glasa.

Pokušao sam nakon dopisa iz Styrije otvoriti raspravu na Predsjedništvu Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava o tome mogu li uopće biti članovi Predsjedništva kolegice iz Styrije (Babić, Šunjerga i Mijić Wisner), kao i o tome da treba donijeti odluke o promjeni dotadašnjeg načina raspodjele autorskih naknada kako više u većini te naknade ne bi dobivale osobe koje su se lišile autorskih prava i prenijele ih na poslodavce, a ni osobe koje zapravo i ne isporučuju novinarske autorske priloge nego ”obične dnevne informacije” (zakonska definicija).

Bio sam jedan od suosnivača Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava. Izvorno je bilo zamišljeno da i novinari kroz sustav kolektivne zaštite autorskih prava participiraju u zaštiti svojih autorskih prava i ostvarivanju prava na autorske naknada slično kao i glazbenici, filmski djelatnici, književnici i ostali autori

Time sam se izložio bijesu dijela tadašnjeg Predsjedništva Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava.

I sve dok me nisu prošli tjedan informirali iz ZAMP-a da sam, navodno, izabran za počasnog člana Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (bez mojeg znanja i pristanka), smatrao sam da od 2014. godine nemam nikakve veze s tom udrugom.

Mišljenja sam da novinari koji su se lišili novinarskih autorskih prava ne bi trebali isplaćivati sami sebi naknade za koje su u ugovorima o radu potpisali da pripadaju poslodavcima i time umanjivati isplate novinarima koji se ugovorima o radu nisu lišili svojih autorskih prava.

Mislim i da bi Državni zavod za intelektualno vlasništvo u inspekcijskom nadzoru trebao utvrditi ima li uvjete za licenciju Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava ako isplaćuje više od 90 posto naknada novinarima koji nisu nositelji autorskih prava.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora