Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom

Već je samo ishodište naopako. Rasprava se svela na to koja strana ima više moralnog prava, čija je pozicija vrijednosno ispravna ili ispravnija, čiji su postupci pravedni ili pravedniji, tko brani ljudskost, tko je više na strani humanosti, tko ima više prava na onaj komad zemlje koji danas čini Državu Izrael ili tko ima jedino pravo na taj komad zemlje, na koncu, što je najopasnije – tko je čovjek, a tko nije? I svim ljudima na planeti ostavljeno je, zadano, gotovo naređeno da se opredijele – Palestina ili Izrael?

Ovdje ne možemo biti rukovođeni time da je svirepost Hamasa takva da opravdava ovakav odgovor Izraela. Pa ne može i ne smije odgovor na opakost biti opakost – onda razlike nema, zar ne? Međutim, Izrael odgovara kako je Hamasova opačina nenadmašiva i zlo kao takvo!

Ali nismo, barem ne bismo smjeli biti, nadam se, pozvani da se nadmećemo u količini i kakvoći opačine, u smislu i značenju da je jedna dopuštena i prihvatljiva dok druga nije, da ćemo mi odgovoriti isto ubijanjem – djece, žena, civila i nemoćnih – ali ovo naše je opravdano! To je naravno ludost.

Ako je krvoločnost Hamasovih nedjela nezamislivo bezumna zar odgovor Izraela treba biti ubijanje djece, žena i civila, ali na humano prihvatljiv način? Postoji li takav način i može li itko nekoga na ovoj kugli zemaljskoj uvjeriti da postoji? Naravno da ne postoji takav način i nikakva nas sredstva masovnog manipuliranja ne mogu uvjeriti u suprotno!

Zar netko misli kako predstavnici izraelske vlasti uživaju pravo odmazde ubijajući djecu, žene i civile, pravdajući se, tvrdeći kako su Palestinci kolektivno odgovorni? Ili kada to isto rade govoreći o Palestincima kao životinjama?

Postupanje prema životinjama govori o nama koji prema tim životinjama postupamo – zar postupanje prema životinjama od strane ljudi treba i može biti okrutnije, zvjerskije i bestijalnije samo zato jer su to životinje? To govori o zvjerstvu u nama. Ta vrsta dehumanizacije nije nikakva novost, a posebno i svima je znana iz vremena Drugog svjetskog rata kada je bila usmjerena prema Slavenima, Romima, Židovima, neistomišljenicima i neposlušnima.

Dakle, ne možemo okrutnost drugoga koristiti za opravdanje vlastite bešćutnosti. Ne možemo se rukovoditi logikom da to kako ja ubijam nije ni blizu svirepo načinu na koji je ubijao Hamas. Zar to moje ubijanje čini opravdanim i daje mi za pravo? Naravno da ne!

Nije ovaj beskrajni rat lišen manipuliranja religijskim dogmama i vjerskim sentimentima koji kod fanatika često bivaju okidači za najbešćutnije radnje, jer takvi, opravdanja za te svoje ludosti vide u nebeskim razlozima u kojima se onda pronalazi uporište za svaki čin pa makar bio najokrutniji mogući.

Nepotrebno je pozivati se na Svetu Zemlju, na prapostojbinu izabranog naroda, na mučeništvo, na nebesko pravo – to je siguran put da se rat nikada neće okončati. Bog i religija nemaju i ne mogu imati ikakve veze s ovim sumanutim i besmislenim ubijanjem. Ostavimo se toga.

Kako bi se ovo ludilo zaustavilo dovoljno je pozvati se na ljudskost u nama, ako je još išta od ljudskosti u nama ostalo.

Onoga trenutka kada razloge i motive ovog manijakalnog ubijanja prestanemo vidjeti u zemaljskom, tada ovaj rat postaje nezaustavljiv, bez kraja i pobjednika, uopće bez mogućnosti da se jednoga dana završi, jer kako bi se ikada mogao okončati kada su nam sve želje, nade i vjera u mir i spokoj smješteni na nebu, te kao takvi bivaju nedohvatljivi, odnosno, dohvatljivi su, ali samo i tek onda kada tamo dospijemo. Zaslijepljeni, tada počinjemo vjerovati kako nas upravo ti i takvi neljudski zemaljski postupci vode baš tamo, boljem, nebeskom mjesto, na zemlji nedostižnom.

Izrael ne smije zaboraviti da onako kako se kroz povijest i prečesto branio od sila daleko moćnijih od njih samih jer su ih ove nastojale izbrisati s lica kugle zemaljske, tako je i današnji sukob Palestinaca i Izraelaca pitanje odnosa moći. I svijet se zauzeo za Izrael.

Nema sumnje kako se ovaj rat pretvara u iživljavanje moćnijih nad slabijima. Samo što su uloge zamijenile mjesta – sad je Izraelac div, gorostas, sva moć u izraelskim je rukama, a Palestinac je od svijeta napušten, slab, nemoćan, i ostaje mu samo muka i nepravda koje rastu već predugih 75 godina.

Nije Palestinac izabrao muku – već je muka Palestinca zadesila, ostavila ga bez izbora, ona mu je usud i način života, sad već generacijama. Vidi i zna to najbolje Izraelac u Izraelu, ali i cijeli svijet. I onda se zgražamo i čudimo nad mučnim i očajnim, nad okrutnošću… S pravom.

Ali kakvu smo reakciju očekivali od ljudi koje smo stjerali u kut i koji vlastitu djecu desetljećima gledaju i odgajaju u toj muci i nepravdi nedostojnoj bilo kojeg ljudskog bića? Zapitajmo se!

Izrael je dovoljno snažan i moćan da može zaustaviti ovaj rat ako to hoće. Danas je Palestinac David, a Izraelac Golijat. Izrael je sada faraon, Izrael je sada Rim.

Palestinska borba za slobodu, njihov pokret otpora, ako za ishodište uzmemo 1948. godinu kada je odlukama UN-a formirana Država Izrael i kada je istim tim odlukama trebala biti stvorena i država Palestina, ali nepravdom i voljom najsnažnijih zapadnih sila nije do dana današnjeg, traje punih i predugih 75 godina. Svo to vrijeme Izrael Palestince ugnjetava, zatire, oduzima im zemlju, otima njihov životni prostor, dehumanizira i lišava osnovnih ljudskih i građanskih prava.

Palestinci na izraelsku silu ne mogu odgovoriti jačom silom jer su naprosto slabiji. Iz takve pozicije moći Izrael im nastoji na sve moguće načine uskratiti pravo na postojanje, najviše bi volio da Palestinaca nema. Tako se ponašaju. Cijelo vrijeme svijet to gleda.

Vremenom, borba se dijelom radikalizirala povremeno se pretvarajući u terorističke ispade nemoći. Jedan takav je i Hamasov napad na civile od 7. listopada ove godine koji je po tko zna koji put, opet neljudski kako to samo čovjek može, zakotrljao ovaj vječni, besmisleni rat.

Okrutnost toga napada nesrazmjerna je okrutnosti izraelskog odgovora iz pozicije nemjerljivo superiornijeg i nadmoćnijeg samoizabranog utjerivača pravde. Onoliko kolika je razlika u odnosima snaga između Palestine i Države Izrael točno je toliko i veća bešćutnost izraelskog odgovora.

UNICEF kaže kako svakih 10 minuta jedno dijete bude ubijeno, a do sada u ovih četrdesetak dana ubijeno je već 4.500 djece. Iz dana u dan broj raste. Od 11.500 mrtvih 8.000 su civili. Škole, džamije, bolnice, stambene zgrade i kuće od siline izraelskih bombi mrve se u prašinu. UN kaže da je do sada ubijeno preko 100 njegovih radnika. Bešćutno uništavanje i pokolj.

Ono što najdublje uznemirava i što je simptom krize, ako ne i propasti, političkog, društvenog, moralnog, duhovnog i svakog drugog vrijednosnog, ljudskog poretka jesu postupci predstavnika vlasti zapadnih demokracija i pratećih korporativnih medija koji su masovnu reakciju ljudi diljem planete – suosjećajnost za djecu koja se ubijaju, pozive da se rat odmah zaustavi i zahtjeve da se istoga časa prestane s etničkim čišćenjem Palestinaca – sustavno nastojali, i dalje to čine, suzbiti, zabraniti, onemogućiti, prokazujući sve one koji suosjećaju s palestinskom tragedijom za antisemite, podržavatelje terorizma i radikalizma i sve najgore moguće.

Kako uopće možete zabranjivati ljudima da spontano suosjećaju s masovnim ubojstvima djece, žena, civila… Kako je uopće moguće da se netko usudi braniti suosjećajnost!

Nema sumnje, sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom i Palestincima, izabrao je Palestinu, a bojim se da ćemo onako kako se danas zauzimamo za Palestince, morati vrlo brzo, možda već sutra, zauzimati za Izraelce. Ljudskost drugačije niti zna niti može.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Šta je sve zabranio gradonačelnik Sinja, Miro Bulj
    •  Kako biti Srbin u Hrvatskoj?
    •  Linč Srbina građanina i sahrana za građansku Hrvatsku
    •  Hrvatski politički kaput
    •  Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
    •  Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
    •  Sloboda u ružnome svijetu
    •  Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
    •  Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?
    •  Naša tuga – pristali smo na ružni svijet

> Svi tekstovi ovog autora