novinarstvo s potpisom
Božićno je vrijeme. Ono vrijeme što ga je nemilosrdni liberalni kapitalizam kroz potrošačko društvo oteo i vjeri i obitelji, pretvorivši ga u sezonu kupnje i prodaje. Prikladno to se, naravno, zove malo drugačije, pa se govori o vremenu darivanja.
Viša lojalnost – naziv je knjige koju željno iščekuje američka javnost. Radi se o djelu bivšeg diretkora FBI-a Jamesa Comeya, koje bi (uz podnaslov: ”Istina, laži i liderstvo”) trebalo izići sredinom travnja ove godine i, moguće je, dodatno potresti tamošnju političku scenu, posebno poziciju američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Dva dana prije pohoda mahnitih muslimanskih ekstremista koji su okrvavili Barcelonski Ramblas, Financial Times objavio je komentar Raffaella Pantuccija naslovljen “Terorizam će vazda biti s nama”.
Donald Trump zatražio je od šefa FBI-a da ne istražuje njemu dragog Michaela Flynna pošto ga je morao otpustiti.
Pesimisti su dobro informirani optimisti. Nedavno sam čitao članak Toma Gardnera u kojem se pita zašto pesimizam izgleda pametnije (Why Does Pessimism Sound So Smart? (Especially When Things Are So Good). Navodi dosta razloga protiv optimizma. Pesimizam djeluje promišljeno, pesimist mudro. Optimizam djeluje površno.
Za redatelja koji zauzima visoko peto mjesto na ljestvici najboljih redatelja u proteklih četvrt stoljeća po izboru časopisa Sight & Sound – svojedobno glavnog arbitra filmofilske kvalitete – Michael Mann začudno je neujednačen autor.
Dođite zbog frizura, ostanite zbog stvarnosti podno karikatura. Američki varalice Davida O. Russella počinju polaganim prikazom stvaranja onoga što se u toj zemlji naziva combover frizurom, začešljavanja vlasi poteklih odasvud – sa sljepoočnica, sa zatiljka, iz ladice – preko praktički posve ćelava tjemena lika Christiana Balea. Prizor je gotovo transcedentan u svojoj ležernosti, i […]