novinarstvo s potpisom
Uskoro ćemo ”slaviti” drugu godišnjicu od početka širenja COVID pandemije, iako neki tvrde da je pandemija počela potkraj 2019., u Kini. Za to vrijeme očekivali smo da će svjetski vlastodršci, bilo oni koji drže vlast silom ili konsenzusom građana, adekvatno odgovoriti na globalni kaos koji stvara ova pandemija.
Govori se da će austrijske vlasti od iduće godine sasvim zabraniti svibanjska politička okupljanja naših desničara kod Bleiburga. Uopće ih ne žele na svome tlu, čak i ako dođu pristojno odjeveni u odjeću vedrih boja, ne pjevaju o Juri i Bobanu i ne podižu ruku ako ne moraju na zahod.
Dugo traje pandemijska napetost. A onda, povrh toga kao da se obistinjuju Balaševićeve riječi: ”Bog je stvarno, pravi šeret, na strmini doda teret”. Teretu dvogodišnjeg života u okvirima ograničenja i neizvjesnosti, jer niti znamo što nas još čeka niti koliko će dugo trajati, dodaje se prevelika količina nelogičnih tvrdnji i dezinformacija.
Rijetko prođe nekoliko dana bez napomene da u Hrvatskoj cvjetaju ruže. Dobro, svatko onaj tko je iole svjestan kakve ruže trebaju biti zna da to nisu velike i mirisne ruže Švicarske ili Norveške. Zna i to da su naše ruže malene, onemoćale, poprilično kržljave i bezveznog mirisa, ali su naše. Zbog toga ih, valjda, trebamo […]
Gospodine Plenkoviću, Obraćam Vam se javno jer još uvijek nisam primio odgovor na moja pitanja, koja sam Vam, u posljednje vrijeme, osobno upućivao na razne načine. Nikakav odgovor nisam dobio ni unatoč tome što je predstojnik Vašeg ureda, gospodin Frka Petušić, obećao da će Vam prenijeti moje poruke prije više od 14 dana.
Kocka je bačena, parlament je raspušten, još jedni hrvatski izbori održat će se 4. srpnja. Ali kakvi će to biti izbori? Prijevremeni, iznuđeni, izmanipulirani, u situaciji kada se zemlja nalazi usred krize izazvane pandemijom i posljedičnim krahom ekonomije. I to ne samo domaće, već i svjetske.
Migrant Covid-19 širi se svijetom sijući paniku, nema maski za lice, prazne se police evropskih samoposluga, otkazuju se karnevali, putovanja i sportska natjecanja, medicinari zaposjedaju granice, Crkva preporuča higijenski obzir u ritualima preduskršnjih dana. Ozbiljni ljudi trse se objasniti nam stvarnosne probleme, od kojih prestravljeni čovjek kao da bježi natrag u prapećinski svijet.
Trumpovi propagandisti su izmislili ”alternativne činjenice”; HDZ-ovi, pak, alternativnu solidarnost. U Hrvatskoj upravo traje široka akcija izvrtanja smisla pojma ”solidarnost” u kojoj vlast, i njezini manje ili više militantni prirepci, štite neku fantomsku ”većinu” koju da, je li, ugrožavaju sve moguće i zamislive manjine:
Idi tamo odakle si i došao, dovikivao je iz saborske klupe zastupniku SDP-a Željku Jovanoviću Stevo Culej iz HDZ-a, nakon što je upozorio kako Culej sramoti Sabor. Odakle je došao Željko Jovanović? Pa zna se, iz grada koji je trn u oku ili, bolje rečno, crvena krpa za svakog hadezeovca. Iz Rijeke!
Andrej Plenković, kad jednog dana više ne bude premijer, zasigurno može računati na glumačku karijeru. Hollywood je, nakon performansa izvedenog u četvrtak na sjednici hrvatskoga Sabora, bez obzira na datum rođenja i talesemiju minor – njegov!
Ovih dana s nemalim čuđenjem promatram raspravu o plagijatu (za mene već) bivšeg ministra Barišića. Doduše, moje je čuđenje drugačije od onoga kojega iskazuje premijer Plenković koji ne shvaća čemu toliko priče oko jedne fusnote ili tamo nekih pišljivih navodnika. Prilično drugačije.
Poznati hrvatski znanstvenik Ivan Đikić poslao je novo priopćenje za javnost, ovaj put s dokumentima u kojima ukazuje na neetične radnje koje je pronašao u znanstvenom radu ministra Barišića.