autograf.hr

Ne pada mi na pamet uhvatiti se u kolo s gmazovima tabloidne močvare koji vade utrobu i živima i mrtvima, ali kao svjedok događaja koji su postali predmet rasprava o našim izuzetnim glumcima, Radi Šerbedžiji i pokojnoj Miri Furlan, imam obavezu i novinarsku dužnost da čitateljima pomognem shvatiti kako su se stvari ipak dogodile. Inače, […]

U regiji koja je platila najvišu cijenu HDZ-ova upravljanja državom, SDP-ov kandidat za župana nije uspio skupiti dovoljan broj pravovaljanih potpisa. Na papiru, podržalo ga je 3897 građana, ali se naknadnim provjerama ustanovilo kako 878 potpisa ne vrijedi, što će reći da je lista ove stranke ostala kratka za 181 glas.

Da je bio junak jednog od onih klasičnih pustolovnih stripova kakve je strastveno volio, iz života bi se ispisao u sedlu propetoga konja, mašući nam na pozdrav kaubojskim šeširom ili viteškim mačem. Međutim, scenarist njegova odlaska bio je netko bez takta i šlifa, odredio mu je trenutačnu smrt na korak od crtaćeg stola: Alem Ćurin […]

S obzirom na to kakvi se razorni projektili ispucavaju u finišu ove kampanje, razložno je postaviti pitanje: ima li života poslije izbora?

Premda nas mjesec i nešto dana dijeli od prvog kruga predsjedničkih izbora, već sada s velikim pouzdanjem možemo reći da rezultat ove političke utakmice neće razveseliti ama baš nikoga. Birači s ljevice teško se mogu radovati eventualnom uspjehu svoga kandidata koji je cijelu kampanju potratio na dokazivanje kako nije ljevičar.

I na televiziji postoji bonton. On, doduše, nije napisan, programskim gostima se ne dijeli u formi knjižice ili letka, ali ipak postoji, barem kao običajni standard. Mnoge njegove odredbe samorazumljive su i preuzete iz općeg kodeksa ponašanja: naravno da u televizijskome studiju nećete pljuvati na pod, derati se na sugovornike ili ih šamarati.

Čovjek se uči dok je živ, veli stara pučka mudrost. Sasvim je drugo pitanje može li mu to donijeti ikakvu korist. Nekidan smo, recimo, imali prilike naučiti novu, do jučer nepoznatu riječ, ali što nam to vrijedi kad tu riječ, zajamčeno, nitko normalan nikada i nigdje neće upotrijebiti osim ako nekoga ne bude htio nasmijati […]

Jugoslavenska narodna armija bila je škrta na komplimentima. Kad god bih učinio nešto kako treba, starješina bi me počastio sljedećom pohvalom: ”Vrlo dobro!” Nikad ”odlično”, ”izvrsno”, ”bravo”, ”alal vera”, ”mašala”, ”svaka čast” – samo solidna četvorka.

Uvijek kad sam tužan i kad nemam kamo poći, oglušim se na Cocin savjet i ne svratim do Poljuda, nego sjednem za računalo obavijestiti se što je novoga provalila naša predsjednica. I, vjerujete mi na riječ, svaki, ali baš svaki, svakcijati put moja se tuga razmrvi pred slatkim grohotom što ga u pravilu izazivaju žovijalne […]

U prepunom klubu Quasimodo održana je u četvrtak Bookvica u čast velikom splitskom pjesniku i novinaru Predragu Luciću preminulom prošlog tjedna. Bila je to večer smijeha, bolje rečeno smijalo se da bi se skrile suze koje su ipak na kraju mnogima poletjele. Voditeljica Bookvice Patricija Vodopija je zamislila zahvalu Luciću, koji je podržavao ovaj vid […]

”Ima puno dobra u našoj sredini, u našim obiteljima, u našem susjedstvu, u našim zajednicama, u našoj hrvatskoj domovini. Otvorimo oči za dobro. Otvorimo prostore pozitivnom u hrvatskom društvu. Neka nam Božić pomogne da bolje uočimo dobro kod drugih, da ističemo dobro nasuprot zla, koje se podmuklo širi unoseći u naš život strah i nepovjerenje.“

Postoji li još uvijek Jugoslavija? Ovo pitanje pomalo podsjeća na ono: ima li života poslije smrti? Jer, SFRJ je odavno i neporecivo mrtva. Da se ne radi o pravnoj, nego o fizičkoj osobi, od nje bi do danas preostala tek šaka pepela.

Biti grozan ozbiljno je, k tome i vrlo podcijenjeno, postignuće. Lako je, naravno, biti samo loš, slab, bezvezan, čak i jadan. Takvih ćete naći koliko vam duša hoće. No, uspeti se do časti korifeja ništavnosti, potonuti do samog dna Marijanske brazde ukusa, mogu tek iznimni i rijetki.

Svojedobno je u “Jutarnjem listu” objavljena vrlo zanimljiva anketa u kojoj je sudjelovalo desetak naših uglednih pisaca. Od njih se tražilo da skrušeno priznaju rupe u općoj kulturi i to ponajprije one koje se tiču njihova matičnog zanimanja.

Po majci, Donald Trump je Amerikanac prve generacije. Naime, gospođa Mary Anne MacLeod rodila se u selu Tong na otoku Lewis na Hebridima, arhipelagu pokraj zapadne obale Škotske. Njezino rodno mjesto danas broji 527 stanovnika.

Hrvatski nogomet i hrvatska književnost zapravo su neobično slični. Ne samo zato što su i naši centarfori i naši pisci osuđeni na mučenje u nacionalnoj, dakle, provincijalnoj ligi. Oni su i najveće kolateralne žrtve raspada Jugoslavije, odnosno bolesne hrvatsko-srpske strasti da se ratu okončanom prije dvadeset godina uporno zazivaju produžeci.

Nije lijepo biti zavidan. Javno, pak, ispovijedati ljubomoru neobično je glupo, ali ne mogu si pomoći: skrušeno priznajem, već godinama zavidim Ivici Prtenjači. On, naime, raspolaže s dva svojstva koja bih rado prisvojio. Za početak, sjajan je pisac, jedan od najboljih u ovome vremenu i na ovome prostoru.

Ajmo malo zamišljati… Za početak, recimo, jedan dokumentarac čiji će autor pokušati uvjeriti publiku kako na Križnome putu nije bilo masovnih likvidacija. Zgodan je to film, baca potpuno novo svjetlo na zbivanja iz 1945. godine. Skrupulozni sineast priznaje,

Potpisao sam dvije peticije protiv ministra kulture. Da mi ih pod nos stave još deset, bez oklijevanja bih učinio isto. Sram me je živjeti u zemlji u kojoj takav čovjek sjedi u vladi. A potpuno me ponižava činjenica da nekima – dapače, mnogima! – još uvijek treba crtati zašto osoba poput njega ne smije biti […]

Pretprošloga ljeta proveo sam jedno jutro u društvu norveškoga pisca krimića Joa Nesboa. Razgovarali smo o koječemu, naravno, najviše o njegovim knjigama, ali smo se, među ostalim, dirnuli i u politiku.

Melankolija, humor i živo oko. Oko dječaka koje sve opaža i prema svojoj blizini uspostavlja nepogrešivo dobrohotan i blag, smijehu okrenut pogled. Čitajući roman Ivice Ivaniševića dok vani cvrčci padaju s grana od vrućine i dok se pola kilograma srdela kuha u najlonskoj vrećici što sam je zaboravio u autu, i sam postajem dijelom njegovog […]

Jeste li znali da će vam sugovornik u Splitu izrazom “A?” poručiti da vas nije najbolje čuo, izrazom “AE!” ili “E!” izraziti suglasnost s vašim stavom, izrazom “EEE…” se naizgled složiti s vama, ali izraziti i stanovitu sumnju u vašu tvrdnju, a izrazom „AJME!“ podijeliti s vama čitav spektar osjećaja – od veselja ili užasa […]

Osim s lijepim brojem news portala, Hrvatska raspolaže još i ljepšim brojem takozvanih gnews (da ne bude zabune, valja čitati: gnjus) portala. Oni se uređuju s jednakom suptilnošću kojom se pišu postovi ispod tuđih članaka na internetu.   Kao što zapjenjeni komentatori zaklonjeni nickovima ne žale truda da bi glavne junake tih tekstova ili njihove […]

”Dosljednost je zadnje utočište nemaštovitih”, zapisao je svojedobno Oscar Wilde. Mogao bih se kladiti kako je ta žovijalna misao neobično bliska našemu premijeru. Jer, da je kojim slučajem, umjesto svijeta visoke politike, za svoj poziv izabrao nogomet, Zoran Milanović bi, izvan svake sumnje, uživao u reputaciji fantazista bez premca.   Birajući između dosljednosti i maštovitosti, […]

Prije nekoliko tjedana, u kasne poslijepodnevne sate, baš dok sam se dizao s ručka, privukao mi je pozornost ženski glas koji je dopirao iz televizora: “Čujte, ja sam već u godinama kada moram razmišljati o svojoj budućnosti”. Kako sam i prije navršene pedesete prestao razmišljati o svome futuru, baš me zanimalo koje je dobi dama […]