novinarstvo s potpisom
Smirili su se medijski duhovi, utihnuli zli jezici, ali i dobre kritike i prvi utisci. Euforija oko praizvedbe opere ”Lennon” skladatelja Ive Josipovića i libretistice Marine Biti – za dva je tjedna zaboravljena. Pomama za kartom više postala je prošlost i kada djelo bude sljedeće sezone stavljeno na redovan repertoar HNK-a u Zagrebu – bit […]
Ganula me nedavno istaknuta ćirilična posveta preminulom i naširoko oplakivanom srpskom kantautoru Đorđu Balaševiću, istaknuta na asfaltu zagrebačke Ilice. Usred glavnog hrvatskog grada i mimo ikakva političkoga diktata osvanula je na asfaltu riječ – бeћapaц.
Ne uprijevši ni u koga prstom, ne osudivši nikoga, Mira Furlan nas je napustila. Ostavila nas je same s našim osjećajem krivnje.
Filmaš aktivističkog predznaka koji zna složiti film poduprt temeljito obrađenom i s kriterijem filtriranom građom, opremiti ga decentnim osobnim štihom, zastupiti raznolike glasove, isporučiti kristalno jasnu poruku, i koji je ujedno nešto najbliže što Hrvatska ima Michaelu Mooreu, zove se – zacijelo pogađate – Dario Juričan.
Dogodilo se da je blogerica Alis Marić na svojem FB profilu prepričala događaj vezan uz jednu vožnju taksijem u kojemu je sama bila protagonistica.
U raspravi koja se već neko vrijeme vodi između premijera i predsjednika Republike Hrvatske bilo je svake vrste bačenih udica koje su pažnju javnosti odvele u najrazličitijim smjerovima.
Ima nas koji smo odrastali u neko drugo i drukčije vrijeme kada su TV prijamnici emitirali crno-bijeli program, a telefoni bili teški, crni i žicom vezani uza zidove.
Svi bi danas htjeli biti stručnjaci za koronu, pokazati kako prate i razumiju situaciju. Izvlače neke brojke i statistike i trude se iz tog materijala oblikovati neke važne zaključke. Koja je zemlja donijela kakve mjere? Uspoređuj, mudruj, obrojčavaj, skupljaj lajkove. I, dakako, sudi: tko je neodgovoran i trebalo bi ga kazniti, a tko je odgovoran […]
Ova će skica biti – skica. Reduktivna, nedotjerana i naivna, kakve skicu jesu. Tonko bi je razumio, jer za naivu je imao poseban feeling. Ne želim je dograđivati, uređivati, stilizirati, elaborirati. Ima tko držati velebne govore. Nešto malo i zgusnuto, za Tonka.
Ovako je, 2018. godine na televiziji N1, Peđa Grbin – danas javno deklarirani kandidat za budućeg predsjednika SDP-a – ocjenjivao situaciju u SDP-u:
Tema prva: netko je razvalio tvoja vrata ili prozor, nasilno ušao u tvoj dom. Odnio je slike sa zidova, nakit iz kutijice, novac iz ladice u radnome stolu. No još i gore od toga: nepoznata je ruka prekopavala po tvojem ormaru, donjem rublju, po fotografijama koje zatičeš na podu.
U jednoj proživljenoj ali neispričanoj priči, govorili smo: ”Ni lijevo, ni desno, nego naprijed”. Ta je bila priča o trećem putu i zvala se ORaH. Trajala je otprilike dvije godine.
Kako semestar odmiče, sve manje imam vremena pratiti raznorazne vijesti, surfati po internetu, uključivati se u razgovore putem chatova i društvenih mreža. Sjedim za kompjutorom od sve ranijeg jutra do sve dubljeg mraka: posao se zahuktao na svim frontovima.
Od kad je nastupilo ovo do jučer nezamislivo stanje opće nepokretnosti, u glavu se svakojake misli uvlače. Isprva, potiskuješ nelagodu od novog, čudnog, nepoznatog i zastrašujućeg, protumislima o prilici da iz svega ovoga iziđemo moralno jači, svjesniji potrebe jednih za drugima, za zdravijim društvom, za zdravijim okolišem, s novopronađenom potrebom za iskrenom kulturom i umjetnošću.
Izreka za kojom posežemo kada se nađemo oči u oči s nekom ozbiljnom prijetnjom glasi: ”što te ne ubije, ojača te”. U svjetlu brojnih prijetnji stabilnosti poretka u kojemu živimo, poput izbjegličke krize, pa i prijetnje općem zdravlju stanovništva uslijed širenja koronavirusa, nije naodmet zapitati se kako tu izreku pretočiti u životnu praksu.
Gostujući u emisiji ”Novi dan” na N1 televiziji, Ankica Mamić je izrazila blago žaljenje zbog toga što će se predsjednička inauguracija Zorana Milanovića održati iza zatvorenih vrata, samo za odabrane uzvanike. Iskazala je to sljedećim riječima:
Popričajmo malo o medijskoj buci. O njezinu artikuliranu i neartikuliranu dijelu. O njezinim glavnim tonovima i o njihovoj disperziji.
Kada osmorici dosad smijenjenih HDZ-ovih ministara pridodamo smjenu prve petorke, proizišlu iz razlaza HDZ-a i Mosta te sklapanja interesnog braka između HDZ-a i HNS-a, dolazimo do impresivne brojke od čak trinaest smijenjenih ministara u mandatu jedne te iste vlade.
U sjajnome filmu ”Brexit”, ironijski označenu podnaslovom ”The Uncivil War”, scenarist James Graham, a njegovim tragovima i redatelj Toby Haynes, vjerno rekonstruiraju hod kampanje koja je prethodila povijesno važnoj referendumskoj odluci o izlasku Velike Britanije iz Europske unije.
Zoran Milanović je itekako svjestan važnosti javnoga govora. Tijekom kampanje nerijetko je naglašavao da će kao predsjednik djelovati upravo – govorom.