autograf.hr

Jutro je. Vozim se iz svog malog mista uz more prema Splitu. Uobičajeni zastoj u Podstrani, cestom gmižemo metar po metar. Na radiju puštaju dobru glazbu, a u pauzama voditeljica obavještava o stanju na splitskim cestama, spominje i ovaj prilaz iz Omiša i završava riječima: ”Ljudi, ne znam što bih vam rekla da vam olakšam, […]

Hoće li sloboda umjeti da pjevaKao što su sužnji pjevali o njojTo gotovo zaboravljen je stihAl’ povijesti ljudskoj daje sav kroj Jer su se na snovima i vjeri mladihDobivale stoljećima mnoge bitkeI dok je njihova krv potapala zemljuObećanja su postala tek varke plitke

Pisano prije gotovo tri godine… Danas je moja predzadnja kemoterapija. Tek jučer poslijepodne sam se osjećala oporavljeno od prethodne i u dobrom sam raspoloženju dočekala ovaj sunčan, lijep dan. U tuš kabini, pustila sam vodu da klizi po mom tijelu, po tjemenu kojeg su počele prekrivati nježne, paperjaste dlačice. Volim se našaliti na svoj račun […]

Na satu kazaljke na mjestu stojeKao kad se negdje rastave dvojePa zadnji tren im još misli preleteOne što ih na bit ljubavi podsjeteSve ono što im je nekoć bilo svetoAl’ su s vremenom na to stavili vetoI već sekunda prođe u trenuPokrenuvši mehanizam u njemuPa jedan korak se dalje kreneBez da se išta u čovjeku preneI […]

Kad se poziva na činjenice i na brojkeOvaj naš ozbiljan, vrli zapadnjački svijetŠto nam govori kad prosjek godina životaKoji ljudi negdje dostignu bude tek 25

Iskustva malog iznajmljivača skupljam duže od četrdeset godina. Još od svojih dječjih nogu kad je moja majka, u to doba, vodila našu turističku ponudu u vidu Zimmer Frei do trenutka kad sam se i sama, uz kćerkinu pomoć, počela intenzivno baviti turizmom.

Plavo, zeleno pa opet obrubljeno plavom I mirisi u zraku, miris smokve i smilja O Dalmacijo okruni se svojom slavom I bisernom krunom mora, ljepote i obilja

Rodismo se nemoćni kao djecaOdlazimo nekud kao tromi starciDotaknemo tek komadić zemljeVlastitoj planeti ostajemo stranci

Zidovi pucaju, padaju cigleStrop se ruši na ljudske glaveMi što smo tek mikron toga prošliNe možemo ni pojmit težinu te strave

Nakon deset dana jakih bolova u lumbalnom dijelu kralježnice, primljenih čitav niz injekcija-koktela jakih analgetika, dolaska hitne službe prije tjedan dana na moju adresa kad sam zbog jačine bolova jedva mogla ustati i kad sam kroz jauke drhtavim glasom nazvala hitnu s molbom da mi pomognu, ponovo sam u jakim bolovima.

Prije četiri godine napipala sam kvržicu u području dojke i otišla kod specijalista na pregled. Nažalost, tad nije odrađena potpuna obrada jer liječnik nije posumnjao u zloćudnost tvorbe. Nakon prvog lockdowna, nešto više od godinu dana poslije, u svibnju 2020. godine tijekom sistematskom pregleda, liječnica je nakon ultrazvučne obrade, izrazila zabrinutost. Sjećam se kao jučer […]

Ja sam jedna od onih koji gotovo da ne spavaju i tako već dva desetljeća. U početku sam samu sebe prisiljavala na buđenje kako bih pokušala riješiti problematiku vezanu uz poslovanje tvrtke za koju sam radila.

Mi koji smo preživjeliRatove i recesijeRusko Američke prepirkeMi koji smo preživjeliRušenje spomenikaRazminiranje poljanaRazilaženje naroda

Razmišljam o jednoj doživljenoj sceni u sobi za kemoterapiju. To su velike prostorije s pultom u sredini za medicinsko osoblje. Uokolo su ležajevi za pacijente, njih desetak i nekoliko stolica za one koje čekaju primanje infuzije. Mi pacijenti dolazimo, javljamo se, slijedimo protokol.

Umor je uspio proći kroz vrataMožda kao kroz ključanicu ključI sad se osjećam kao remorkerŠto višestrukog sebe mora vućNe ide uvijek onako kao po planuDa bude predah između dvije bitkePa jutro postane kao kasna večerA noge teške premda su još vitkePrizivam um da se nanovo postrojiI govorim sebi ”Saberi se, ženo!”Ne možeš sad dopustit svom […]

Ratovanje s rakom Ozračena sjedim Al’ na zračim Iznutra me bode Tupost vlastitog stanja I neželjenih pitanja Hoće li se vratiti I kad Ako baš moraI na kojoj paraleli Mape mog tijela Obožavam životinje Al, ovu ne volim Da mogu živu bih je Izgrizla i sažvakala Da joj pokažem Kako to izgleda Al’ ne kao […]

Počela je padati i nije prestajala. Nije padala po podu, po trosjedu, po krevetu. Samo su se niti odvajale od korijena i ostajale sapletene o druge dok ne bih po njima prošla četkom. Tjeme je u početku blago, a nakon nekoliko dana, prilično boljelo. Peklo je kao da je rana po čitavoj površini i moje […]

Zaključuju se poveznice prošlosti i budućnosti, poveznice između dvaju trenutaka na vremenskoj liniji čiju stvarnost shvaćam tek trenutačno. Tad doista pomislite kako ništa nije slučajno i kako se butterfly effect širi raznim vektorskim pravcima, i prostorno i vremenski, te vam se učinilo da mogu baš ti efekti koje ne umijemo definirati na ovom stupnju znanosti i […]

Prošla sam kroz staklena vrata, prijavila se na šalter uz predaju svojih nalaza uvijek ljubaznoj Jadranki te ponudila joj  svoj osmijeh uz jedan šaljiv komentar. Smatrala sam to najispravnijim načinom za početak našeg druženja koji će trajati dugi niz narednih tjedana. Nećemo od tragike raditi spektakl, okrenut ćemo kovanicu s lica na naličje, na stranu gdje je slavuj […]

Operacija je iza mene. Slijedi oporavak i kemoterapija. Odlučila sam jedan vikend provesti s kćerkom u Istri i usput posjetiti svoju prijateljicu, jednu od prvih osoba kojoj sam saopćila vijest o svojoj bolesti.

Vraćam se na dan potvrde dijagnoze. I vraćam se povratku kući tog dana. U tom trenutku ne možete biti svjesni kako će i u kojoj mjeri, nalaz kojeg ste unijeli u svoj dom, promijeniti vaš život i život vaše obitelji. Nakon što ste uzajamno jedni druge umirili riječima da će sve biti u redu, iz […]

S prvim lockdownom, kćerka i ja smo se nosile i više nego dobro. Ona je pokazala iznimnost svog karaktera, izrazitu discipliniranost i predanost svojim školskim obavezama. Izvan tih sati, provele smo divne trenutke zajedništva u razgovorima o raznim temama.

Trebala bih pisati kronološki, uostalom kolumna je najavljena kao prikaz slijeda jedne bolesti. Ok, najavljene su i reminiscencije izazvane stanjima tijela i psihe koje ona donosi. I to bi trebao biti okvir.

Prvi susret s Institutom za tumore bio je prije tri godine. Tad pretraga nije ukazivala na stanje u kojem ću se naći prošle godine. Sjećam se kakvu je lakoću imao moj korak kad sam izašla iz zgrada ne očekujući da ću se ikada ponovo morati vratiti u nju.

Prošao je prvi lockdown. Idemo na sistematski pregled, kćerka i ja. Ne očekujem ništa loše, najviše me brine kako će kćerka podnijeti vađenje krvi jer i najiskusnije medicinske sestre imaju problem s njenim venama pa se čitav postupak zna pretvoriti u noćnu moru koju smo prošle već bezbroj puta od njenog najranijeg djetinjstva.

Iz ”Malog mista” odnosno čuvenog Dioklecijanovog grada, došla sam u svoj novi dom, dvadesetak kilometara južnije u mjesto koje se zove Duće.

Kad je bolest došla na moja vrata? Ne znam točno, ni kad je pokucala ni kad je ušla, znam samo kad sam dobila prvi nalaz na kojem je pisalo jako suspektno, hitna obrada i kad je brzo nakon toga postavljena dijagnoza.

(Opaska uredništva: Naša kolumnistica, Zdravka Govedarica, po zanimanju ekonomistica i menadžerica, odlučila je s nama i s vama podijeliti jednu intimnu pripovijest potaknuta dijagnozom karcinoma. Čitat ćete o tijeku bolesti i njenom liječenju. Ovdje ćete saznati i kako se autorica nosi sa svime time, kakve emocije i reminiscencije u njoj bolest izaziva. Vjerujemo da će […]