Thompsonov nastup me podsjeća na ”Jogurt revoluciju”

Kao nikada, a ovo je 26. kolumna za Autograf koju sam napisala, nisam se posla prihvatila kao zadanoga, kojeg trebam obaviti bez odlaganja – na ovo moram reagirati odmah! A vidim da mnogi imaju isti poriv – poput nezaustavljivog širenja vijesti ”u cara Trajana kozje uši”!

Došlo mi tako nakon što me Thompsonov govor na njegovom koncertu u Areni Zagreb šokantno podsjetio na već viđeno i proživljeno – ”jogurt revoluciju”. Jogurt revolucija je manifestacija antibirokratska revolucija u Vojvodini kada su prilikom opsade Pokrajinskog komiteta SK Vojvodine 5. listopada 1988. demonstranti bacali kamenja i čašice s jogurtom na partijske službenike koji su htjeli smiriti situaciju.

Pristiglo mi je kao potpuno razotkrivanje zamjenjivanja teza kojima sam/smo kronično izloženi: pozivajući na obranu Domovinskog rata i temelja hrvatske države njima se, zapravo, postiže podrivanje demokratskog, višestranačkog, ustavnog poretka.

Mladi se toga neće sjećati, ali evo kako se ja sjećam kako je počelo razbijanje SFRJ i uslijedili ratovi. Uličnim pučem tzv. ”jogurt revolucijom” je 8. listopada 1988.  na protuustavan način srušena autonomija ondašnje Socijalističke autonomne pokrajine Vojvodine. Nakon toga putujuća ”jogurt revolucija” koju je predvodio Milošević bila je na Kosovu, u Hrvatskoj, BiH i Crnoj gori.

Potpuno suprotno tada važećem ustavu je ”dokazivano” srpsko pravo na teritorije u drugim republikama, pozivalo se na jedinstvo Srba ma gdje bili i pripremalo, pa onda išlo na osvajanje teritorija pri čemu je glavni alat bio etničko čišćenje i genocid – moderni izraz za fašističku ideologiju i praksu. Odvijalo se pod znakom crvene zvijezde pa mnogi u početku to nisu prepoznavali.

Tada je mene do bola frustriralo što je g. Stipe Mesić, ondašnji predstavnik Hrvatske u predsjedništvu SFRJ uporno u javnosti govorio da rata neće biti. A rat je već trajao. Danas me do bola frustrira to kako na Thomsonovo djelovanje, koje mene asocira na putujuću ”jogurt revoluciju”, reagiraju Plenković i Milanović – prvi ga opravdava emocijom domoljublja, a drugi se nada da se radi o ”prolaznoj devijaciji”. Dok se meni čini gotovo bjelodanim da su učinci devastirajući za politički i društveni poredak onakav kako smo da definirali Ustavom RH i, manje ili više uspješno, gradili 35 godina. I da su, dok javno poziva na rušenje legitimno izabranog gradonačelnika Zagreba, premijer i vlada već ”sređeni” – nema ni u tragovima nade da imaju snagu presjeći i zaustaviti proces.

Proces čega? Poništavanja onoga za što su se ljudi u Domovinskom ratu izborili. Namjerno kažem ljudi jer nisu svi bili dragovoljci i u borbi, ali Domovinski je rat dobiven zajedništvom u otporu i borbi i stradanju ogromne većine građana, svih institucija i diplomacije. Domoljublje na djelu. To smo zaboravili? Zanijekati to NIJE NI PRAVEDNO NITI ISTINITO.

A pogotovo NIJE NI PRAVEDNO NITI ISTINITO Domovinski rat reducirati na postrojbe HOS-a i HOS-ove simbole a ustaški poklič ZGS proglasiti simbolima Domovinskog rata koji da je nastavak ustaškog pokreta a Republika Hrvatska da je sljednica NDH. A nije.

Kako smo uopće upali u tu zabludu? Upornošću u zamjenjivanju teza.

Prihvaćam mogućnost da je motiv ustaškog pokreta bio domoljuban, odnosno da je od velikog dijela Hrvata bio percipiran domoljubnim – težnjom za slobodom i nezavisnošću, kako tada tako i danas. No, sve to pada u vodu i trebamo biti svjesni da mora pasti u vodu kada se radi postizanja tog cilja poseglo za fašističkom praksom i režimom te suradnjom s fašističkim okupatorom odnosno kada se prionulo provoditi etničko čišćenje što je rezultiralo trima genocidima: protiv Srba, Židova i Roma.

Sakralizirati (posvetiti) fašizam zato što je mišljen radi dobrog cilja je zamjena teza koja ne smije proći. Suosjećam s onima koji su upali u zamku takve interpretacije, ali odbijam biti i sama u nju uvučena. Ako ne znaš, a ti prouči!

Thompson je u svom govoru na koncertu (čitaj na ulici) registriranu legalnu političku stranku proglasio ekstremnom ljevičarskom sektom i ostacima jugokomunista (ne znam je li u tu sektu uračunao Zagrepčane i Zagrepčanke koji su na regularnim demokratskim izborima u dva mandata izabrali gradonačelnika Tomaševića). Ustaške simbole proglasio je simbolima Domovinskog rata. Valjda mi je zato, kada je Grad Zagreb proglasio glavnim gradom Hrvatica i Hrvata iz svih dijelova svijeta, to meni zvučalo zastrašujuće poput ”ustaše iz svih zemalja ujedinite se”.

I odbijam tezu da su Thompsonovi koncerti duhovni, kršćanski, katolički pokret. Možete li si zamisliti punu osječku konkatedralu u kojoj Thomsom pjeva a svi ekstatično pružaju ruke na ZDS, pri tom su platili ulaznicu? Ne, moj izvor duhovnog života su jutarnja molitva u tišini i svete mise – zornice, večernjice, one nedjeljne i blagdanske – tiho zajedništvo u ljubavi prema Bogu i svim ljudima (i neprijatelju) i svemu stvorenomu.

Zebe me oko srca kad pomislim da nas u Hrvatskoj Thompsonova inačica ”jogurt revolucije” vodi putem kojima je Milošević poveo Srbiju prije trideset godina. Pogledajte gdje je danas!

Ako što treba napraviti da se u Hrvatskoj konačno stvari stave na svoje mjesto to je raspisati referendum. Ne onaj kojim bi svrgnuli legalno izabranog gradonačelnika Zagreba. Trebamo referendum o temeljnom pitanju: hoćemo li iz Ustava Republike Hrvatske izbaciti da je RH sljednica članice federacije SFRJ, a koja je nastala zahvaljujući borbi protiv fašističkog okupatora i domaćih fašista. I na to mjesto ubaciti fašističku NDH. Pa da znamo imamo li mi građani zajedničko tlo koje nas čini političkom zajednicom. Ili nemamo. I što s tim?

Ovo ne pišem kao tehnički prijedlog, nego kao pitanje političke iskrenosti: imamo li još zajednički ustavni temelj ili se samo pravimo da ga imamo.

Treba mi odgovorno i hrabro političko vodstvo koje je na takav način sposobno nakon 35 godina resetirati Republiku Hrvatsku.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Mirotvorovi'', ali pitanje je kako? 
    •  Što sam naučila od studenata u Srbiji?
    •  Hrvatska - zarobljena ili socijalna država?
    •  Učitelji su ključ – Sukob kao prilika
    •  Dijalog oko roda Što ja znam, kako razumjevam rod?
    •  Radost i politike nenasilja
    •  Pridonosim li prepoznatljivosti emancipirajuće božanskog?
    •  15 godina mirovne nagrade ''Krunoslav Sukić''
    •  Prestanite za ime Boga! TREĆI PUT POSTOJI!
    •  Osječki Černobil – bitka nije dobivena, borba tek predstoji

> Svi tekstovi ovog autora