Titula EPK kao zamašnjak budućih događanja

Rijeka je grad bez kompleksa!

Kako drugačije protumačiti u najmanju ruku razbarušeno stanje u gradu koji – uz raskopanu glavnu prometnicu i sasvim neizvjestan rok završetka radova na muzejskom kompleksu – odbrojava sitno do titule Europske prijestolnice kulture?!

Na Jadranskom trgu mjesecima se kočoperi čudna skulptura koja svjetlećim brojkama ukazuje na broj dana do početka programa najočekivanije manifestacije posljednjih desetljeća u Rijeci.
I to je uglavnom TO!

Nema plakata, nema svjetlećih panoa, nigdje u javnosti ne možete vidjeti fizičku najavu za programe EPK, da ne spominjem kako bi grad – u ove prednovogodišnje dane – trebao biti sav u znaku i duhu Europske prijestolnice kulture!

Na Jadranskom trgu već mjesecima se kočoperi čudna skulptura koja svjetlećim brojkama ukazuje na broj dana do početka programa najočekivanije manifestacije posljednjih desetljeća u Rijeci. I to je uglavnom TO!

A kako će tek biti, zbunjeni oni kojima su poznata očekivanja od manifestacije što će – prema najavama organizatora – u Rijeku i okolicu dovesti na stotine tisuća posjetitelja?!

Osobno mislim da su očekivanja velikog broja stranih gostiju koje će privući program EPK – nerealna. Ali, gledajmo na ta događanja s optimizmom!

Unatrag dvije godine tim EPK u formiranju iznio je očekivanja u brojkama: tisuću kulturnih događanja (od kojih će se gotovo polovina već dogoditi do 2020. godine), stotinjak turističkih atrakcija, tridesetak tisuća kvadrata novih objekata namijenjenih kulturnim djelatnostima i događanjima koji će privući četiri milijuna posjetitelja! Sve će to opsluživati u 2020.-oj oko četiri tisuće volontera.

Iz današnjeg iskustva i nakon protoka te dvije godine, mogu reći da se u Rijeci dogodilo niz aktivnosti koje su imale utjecaj na lokalno stanovništvo (što je svakako pozitivno), da je održano nekoliko važnih konferencija i više radionica koje su definitivno bile korisne onima koji su u njima sudjelovali, ali sve se to moglo organizirati i dogoditi u redovnoj djelatnosti, bez vezivanja uz EPK!

Ipak, titula EPK pokrenula je neke ideje u tkivu grada, oživjela pojedine kvartove i otvorila nadu da će se inicijative nastaviti i u budućnosti.

A prije nekoliko tjedana, inauguriran je i kompletan program europskoprijestolničke manifestacije kojim, međutim, dominira tek nevelik broj programa zbog kojih bi bilo vrijedno ”potegnuti” do Rijeke.

Među najavljenim događanjima pažnju će zacijelo plijeniti izložba ”Fiume Fantastica – Fenomeni grada” u Exportdrvu, a zatim i ”Nepoznati Klimt” u Muzeju grada Rijeke, ali i neki segmenti glazbenog programa, koji će se većinom događati u Zajcu.

Već na samom početku, održat će se gala koncert slavnog Venecijanskog baroknog orkestra uz koji će nastupiti talijanski violinist Giuliano Carmignola, a događaj se vezuje uz izložbu ”Violinom iznad granica” koja traje u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Poslastica za ljubitelje barokne glazbe!

Središnji operni događaj svakako je izvedba Wagnerova remek djela ”Tristan i Izolda”, pod ravnanjem Villea Matvejeffa i u režiji Anne Bogart – nastupit će sopranistica Maida Hundeling (koja je apsolutno ”oborila” Riječane kao Straussova Elektra u prošloj sezoni) te finski tenor Christian Juslin.

Nema plakata, nema svjetlećih panoa, nigdje u javnosti ne možete vidjeti najavu za programe EPK, da ne spominjem kako bi grad – u ove prednovogodišnje dane – trebao biti sav u znaku i duhu Europske prijestolnice kulture

Spominjući ”preddogađanja”, treba reći da je najvažiji događaj protekle kazališne sezone bio spomenuta izvedba ”Elektre” koja je, nažalost, odigrana svega dva puta, oba pred rasprodanim gledalištem.

Ove kazališne sezone taj naslov neće biti na repertoaru u Rijeci što čudi s obzirom na to da se zaista radi o iznimno zanimljivom scenskom uprizorenju i vrhunskoj glazbenoj izvedbi, koja bi mogla biti magnet za višekratno dovođenje publike u Rijeku! Pogotovo što je u bližem (ali i daljem) okruženju ”Elektra” – zbog golemog orkestra i vrlo zahtjevnih solističkih rola – rijetko izvođena opera!

Jedan od važnih koncertnih događaja bit će izvedba Šostakovičeve ”13. simfonije” (u ožujku), ali i Mahlerove druge – ”Simfonije Uskrsnuća” – u travnju!

Koncert posvećen Ivanu Matetiću Ronjgovu (u svibnju), na kojem će – pod dirigentskim vodstvom Tomislava Fačinija i uz sudjelovanje Zbora HRT-a te ujedinjenih riječkih zborskih snaga svih uzrasta – biti izvedena Matetićeva djela, trebao bi biti riječka glazbena razglednica koju će ponuditi svijetu! Jer, upravo korištenje narodna izričaja u ozbiljnoj glazbi specifikum je djelovanja ovog riječkog skladatelja. A narodni melos koji je bio okosnica njegova stvaranja proglašen je svjetskom baštinom u povelji UNESCO-a!

U svibnju se očekuje i premijera opera ”Kralj Roger” poljskog skladatelja Karola Szymanowskog koja je koprodukcija riječkog kazališta i Savonlinna Opera Festivala iz Finske.

U rujnu, središnji događaj biti će Festival komorne glazbe Villea Matvejeffa i njegovih prijatelja koji će u Rijeku kroz pet koncerata na raznim lokacijama dovesti niz poznatih umjetnika!

Sredinom rujna priređuje se i gala koncert finske operne dive Karite Mattila koja će uz dirigenta Villea Matvejeffa izvesti svoje omiljene arije iz opera u kojima je pjevala na velikim pozornicama poput La Scale, Metropolitana i londonskog ROH-a.

A u studenom u Rijeku dolazi Elina Garanča, jedna od najvećih opernih zvijezda današnjice! Njen gala koncert u riječkom kazalištu spada među one atraktivne programe zbog kojih se putuje i dolazi u europske prijestolnice kulture!

Uz spomenute izložbe – ”Fiume Fantastica” koju stvara interdisciplinarni međunarodni tim stručnjaka i zaljubljenika u Rijeku te izložbu ”Nepoznati Klimt” koja donosi rane radove Gustava Klimta i slike rađene za zgradu riječkog kazališta – a obje izložbe moći će se pogledati tijekom nekoliko mjeseci sredinom godine 2020., na programu su brojna likovna, filmska, kazališna događanja, koncerti radionice, festivali različitih tematika, što će sve obogatiti stanovnike Rijeke i Županije jer se priređuju na lokacijama od Gorskog Kotara, cijelog primorja i otoka!

Središnji operni događaj u godini kad Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture svakako je izvedba Wagnerova djela ”Tristan i Izolda”, pod ravnanjem Villea Matvejeffa i u režiji Anne Bogart – nastupit će sopranistica Maida Hundeling i finski tenor Christian Juslin

S tog aspekta, Rijeka će biti grad kulture u najširem smislu riječi i svatko koga kultura zanima, naći će ponešto za sebe.

Ako pak i objekti u izgradnji budu barem dijelom stavljeni u funkciju u 2020. godini – a osim onih na Ex Benčiću, nedavno smo saznali i za intervencije u prostore Exportdrva – Rijeka će se konačno pokrenuti iz dugogodišnjeg mrtvila.

Već sada se zna da će čitav projekt izgradnje muzejskog kompleksa, knjižnice i Dječje kuće biti završen tek u godinama koje slijede. Namjerno ne spominjem radove na brodu Galeb koji kasne izvan svih okvira!

Ali, titula EPK tumači se ovdje tek kao zamašnjak budućih događanja.

Živi bili – pa vidjeli!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju

> Svi tekstovi ovog autora