Tko je primatelj vaših apela? Bolje ideje za ophođenje s teroristima, molim!

Isprve sam i ja ostala šokirana: UN-ova rezolucija o miru u Pojasu Gaze, dana 26. listopada 2023. – Hrvatska je glasala protiv! Odmah su pljuštale osude: ”Sramota!”.

Pomno čitanje integralnog teksta rezolucije, kao i izjave Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP RH), stvar izgleda bitno, posve drukčija. Hvala Bogu! Ministarstvo je suvislo obrazložilo razlog protivljenja hrvatske strane da tekst rezolucije nije bio usuglašen među ustavno nadležnim dužnosnicima i ustanovama, što je mrlja, ali koja samoj odluci ne oduzima ni malo njezine vrijednosti i značenja.

Kasnije se ustanovilo da je 13 drugih država, ne baš neutjecajnih europskih zemalja, pored onih koje se inače smatraju manje relevantnima, rezoluciju odbacilo, ili se barem suzdržalo od glasanja. Priznajem, ja se rijetko kada slažem s potezima austrijskih političara, ali u ovom slučaju moram priznati da je savezni kancelar Austrije Karl Nehammer, odbivši rezoluciju kao ”nedorečenu” i ”nejasnu”, iznašao prave riječi, na pravome mjestu i u pravoj situaciji.

Razlog: UN su propustile razlikovati napadača i napadnute strane, nisu napomenule da je napadnuta strana država, a napadač naoružana sila koja zbog svojeg beskrupuloznog postupanja, čak i prema vlastitom palestinskom narodu, zasluženo nosi epitet ”terorističke organizacije”. Kako UN nisu istaknule pravo napadnute strane na samoobranu, izjednačile su agresore i žrtve.

Tko je, dakle, pročitao nešto više od uvodnih rečenica, teško da je mogao užasnuto konstatirati da je ”hrvatsko držanje sramotno”. A potom su se u osudu takvih poteza hrvatskih visokopozicioniranih dužnosnika uključile osobe poznate kao ”miritelji”, ”dobronamjerni posrednici”, ”mirovni aktivisti” uz apele: ”Mir”, ”Prestanite ratovati!”, ”Ima treći put” (gdje, kakav???).

Moram priznati, nakon događaja od 7. listopada ove godine, nakon Hamasovog masakra među sudionicima i sudionicama glazbenog festivala, nakon divljanja naoružanih osoba po izraelskim kibucima i gradovima, za ovakve apele ”mirovnjaka” nemam razumijevanja.

Usporedba, možda malo neprimjerena: Sjećam se dječjih svađa na igralištima, kad odjednom, iz čistoga mira jedno dijete počinje mlatiti drugo. Odrasli viču: ”Prestanite!” Na to bi čak i trogodišnjak ljutito uzvratio: ”Nije on, ovaj drugi je počeo”, ”Ovaj mi je uzeo loptu”… Malac je imao istančan osjećaj za to da bi odrasli mogli pravednije procijeniti situaciju, a ne podjednako izgrditi i ”napadača” i njegovu ”žrtvu”. Djeca instinktivno shvaćaju, premda nisu to znala verbalizirati, da je za prestanak svađe, borbe, ”rata” za nečije ugroženo pravo, nadasve nužan preduvjet – pravednost, odnosno pravilno utvrđivanje uzroka, ali također i uzročnika. Samo zbog komocije odraslih ”žrtva” ne dobiva nimalo sućuti, a izazivač svađe može trijumfirati jer njemu ne bude ništa.

Ni visokoobrazovani diplomati su često indiferentni kao i mame na igralištu. Sućuti prema tisućama izraelskih žrtava i stranim i izraelskim taocima – nije bilo, i zato vjerujem da će taj dan ući u povijest kao velika sramota – za počinitelje masakra i izazivača novog oružanog pohoda.

Zapravo nikako se ne smije zanemariti da agresori ne prezaju od toga da svoj narod zlorabe kao živi štit za sebe, da ga instrumentaliziraju za vlastite ciljeve A to su neprikosnovene činjenice potvrđene u Pojasu Gaze gdje civilno stanovništvo služi kao živi štit Hamasu, dok je ta palestinska islamistička militantna skupina svoja skladišta oružja i komandne centrale smjestila u podrume bolnica i stambenih blokova, iskopali su 500 kilometara tunela za vojne akcije pod stambenim zgradama, a nisu izgradili ni jedan zaštitni bunker za civile. Istodobno su novčani fondovi UN-ove organizacije za pomoć Palestini nestali u neotkrivenim kanalima korupcije. Kako sve to ne shvatiti zločinom i uništenjem vlastitog (palestinskog) naroda?

To je sve već bilo viđeno u Drugome svjetskom ratu. I nacistička je Njemačka, na početku zračnih napada na njemačke industrijske pogone, beskrupulozno premjestila u sigurnije predjele Reicha, i smjestila ih ciljano u stambene četvrte. Nijemci su bili svjesni da se ratovanje u gradovima svodi na borbu za kuću po kuću, da bi završilo borbom prsa o prsa. Ni Wehrmacht ni SS nisu se obazirali na pravne norme, nego su se držali pučke mudrosti: Gdje se pili, pada i piljevina.

Prema čl. 51 UN-ove povelje, Država Izrael ne samo što ima pravo na samoobranu protiv terorističke organizacije Hamasa, već kao država ima međunarodnopravno utvrđene obaveze da štiti svoj državni teritorij od teroristički napada, uz primjenu i oružane sile. Niti jedna država ne smije dopustiti takve masakre, a da ne reagira protumjerama i kaznama.

UN-ova rezolucija podsjeća Izrael na negovu obavezu prema međunarodnome ratnom pravu: štititi civile i izbjegavati civilne žrtve. Oči svjetske javnosti uperene su prema Izraelu. O tome raspravljaju stručnjaci za međunarodno pravo, priznajući da Izrael – želi li uništiti vojni potencijal radikalno-islamističkog Hamasa poštujući norme međunarodnog prava, teško može izbjeći civilne žrtve. To je točno, no protiv takvoga neprijatelja, teško je izbjegavati žrtve. Dok promatrači i novinari s mjesta događaja, ne skrivaju izazivača i jasno imenuju počinitelja – UN-ova rezolucija od 26. listopada 2023. tekst rezolucije https://news.un.org/en/story/2023/10/1142847, zaobilazi ga ”kao mačka vruću kašu”.

Izrael se sa svojim bombardiranjem opasno kreće duž ”crvene linije” između prava i ratnog zločina. Elementarna prava humanosti i primjerenosti vrijede i u takvom ratovanju. Svjetska javnost nadzire izraelsko ponašanje, a već je UN-ova komisija za istraživanje ratnih zločina stupila u akciju skupljanja dokaza za (još daleki cilj) moguće kaznene postupke.

No nemoguće je izbjeći pitanje čemu služi međunarodno pravo, kad se pokazuje nemoćnim u realnim situacijama?!

Svi koji hvale jedinog ”pravoga” biskupa u Hrvatskoj, jer je osudio ”NE” hrvatske politike UN-ovoj rezoluciji, a time digao glas ”prave”, ”bolje Hrvatske”, svi koji ultimativno zahtijevaju ”Prestanite” – ”Postoji treći put!” trebali bi odgovoriti na pitanje: Tko je primatelj njihovih apela? Na koju ih adresu šalju? Ne mogu, a da se ne prisjetim godina rata u Hrvatskoj: kako su ljudi bili osjetljivi na precizno razlikovanje ”napadača i napadnutog”, ”agresora i žrtve”. U novonastalom ratu se to ne smije reći?

Čula sam ”obrazloženje” za ovo sramežljivo ”zaobilaženje” naziva te ”strane u sukobu”. Hamas bi se na spominjanja u rezoluciji mogao još više osokoliti. Kao da Hamasu treba povod za nove okrutnosti!

U demonstracijama, i onima u Zagrebu, javljali su se oni koji Hamas smatraju i slave kao ”palestinsku oslobodilačku organizaciju”, koji oplakuju žrtve u Gazi bez spomena žrtava ”druge strane”. Ne mogu a da ne zamjerim ne samo indiferentnost prema ”drugoj strani”, nego i nepoznavanje bitnih činjenica: da u cijelome muslimanskome svijetu vlada mržnja naspram Izraelu od osnivanja te države i uvjerenje da se izraelska država mora uništiti, a ”Židove natjerati u more” što je bilo borbeni poklič ujedinjenih vojnih sila triju arapskih zemalja u Prvom izraelsko-arapskome ratu 1948./49.godine.

Palestinsko civilno stanovništvo postala je – dužno-nedužno – taocima ratobornih arapskih vođa. Iz njihova okruženja nikle su militantne organizacije, koje ne prezaju ni od čega. A simpatije za Palestinu, koja je poput snažnog plamena buknula od početka izraelske ofenzive – ne treba smatrati solidarnošću s muslimanskim narodima, poglavito ne s muslimanskim imigrantima u Europi.

Simpatija za Palestinu poleđina je stanovitog ”antiizraelizma” koji se pothranjuje ”antiamerikanizmom”, bijesom zbog globalne nejednakosti, zbog rasizma, zbog američke ”dominacije svijetom”, zbog američke vanjske politike i njezine uloge ”svjetskog učitelja”, zbog mržnje prema kapitalizmu. Izrael sa svojim tijesnim savezništvom sa SAD-om, utjelovljuje sva ta zla i služi kao ”platno za projekciju”.

Dovoljno je da je Izrael relativno bogata i sređena država, zapadnjački usmjerena, saveznik Sjedinjenih Američkih Država, ali i okupacijska sila u odnosu na Palestince – s okupacijskim režimom, koji pokazuje niz poteza koji se moraju kritizirati. To je dovoljno da se pretvori u ”grešnog jarca” za sve koji priznaju samo ”zločince i žrtve”. Protiv njega se demonstranti solidariziraju, makar s radikalnim islamizmima, i ne smiju pokazivati samilost s njihovim žrtvama. No pogrešno je zaključiti da je ”slabiji” narod onaj ”dobri”, a jači ”zločinac”. Ne jednom su nacije pokazivale kako znaju bezobzirno širiti svoju moć.

Poštovani ”mirovnjaci”, duhovnici, biskupi ili drugi aktivisti: ”Mir” – Imate li bolju ideju kako izaći na kraj s teroristima? Slušam…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora