Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?

Posljednjih godina – pandemiji unatoč – riječki gradski oci ponosno ističu porast turističkih noćenja.

Istina je, u gradu se ljeti viđa više turista nego ranije, pred restoranima koji su ušli u neke vodiče hrane – čeka se red na ulici do kasnih sati, u neposrednoj blizini autobusnog kolodvora otvorena je središnja recepcija za prihvat gostiju i distribuciju u kućni smještaj (Molo Longo), a botel Marina na gradskoj rivi uglavnom je bukiran tjednima unaprijed.

U turističkom smislu, grad je učinio korak naprijed iako je veliko pitanje u kojem smjeru taj korak vodi grad.

Kao i u drugim turističkim odredištima – centar Rijeke pretvara se u Airbnb i Booking.com spavaonicu, cijene najma poslovnih prostora i stanova rastu, zbog čega se stanovnici sele iz gradskog središta.

Kad u centru gradova ne živi autohtono stanovništvo, već samo turisti ona dva-tri mjeseca godišnje – sve što je grad činilo gradom postepeno propada.

U prvom redu, zamiru tržnice i nestaju samoposluge i trgovine prehrambenim artiklima. Samo inercijom, održavaju se još na životu apoteke, poštanski uredi, koji također sele prema lokacijama gdje se može parkirati i na koje se dolazi zbog kupovine namirnica kojih u središtu grada nema.

Jačaju supermarketi s uvoznom hranom, stanovništvo se navikava na pakirano meso, pakiranu salatu, špinat, blitvu… Jedemo i uvozni krumpir i kupus, bezukusno voće iz hladnjača, jagode koje nemaju rok trajanja…

Rijeka, donedavno Europska prijestolnica kulture, pravi je odraz ovakve turističke politike. S jedne strane ponos gradskih otaca i turističke zajednice jer u grad dolaze turisti koji su Rijeku donedavno zaobilazili, a s druge strane – grad bez ljudi.

Prošlog tjedna nakon 17 sati uzaludno sam obilazila samoposluge u središtu grada – 90 posto ih je u to vrijeme već zatvoreno, jer je radno vrijeme državnih i gradskih ureda završilo, a njihovi su zaposlenici još jedini kupci izvan turističke sezone.

Skraćuje se i radno vrijeme tržnica – nema za koga biti otvorena u popodnevnim satima. Čak i u špici turističke sezone, tržnica posluje gore nego ikad: kupaca je sve manje, a turisti samo slikaju ponudu, rijetko nešto kupe…

Dakle, izvan radnog vremena ureda i u večernjim satima – grad je potpuno prazan i pust.

A tek je početak rujna!

A koliko turistička sezona u Rijeci traje i treba li se radovati njenim ”efektima” na život grada?

Na takvo razmišljanje jako se dobro nastavio dokumentarni film ZDF/ARTE o budućnosti turizma, koji je prikazan prošlog tjedna na HRT-u.

Ukratko, film govori kako turizam zajednici donosi premale koristi da bi imalo smisla zbog njega promijeniti život u gradovima.

Ono što čeka Rijeku, koja je tek zakoračila u turizam i silno se time ponosi, gradovi poput Dubrovnika, Zadra, a malo dalje Venecije ili Barcelone, već osjećaju kao potpunu katastrofu!

Gradove je napustilo autohtono stanovništvo, a s njim i svi servisi koji su radili na dobrobit tog stanovništva. Oni koji su zadržali vlasništvo stanova i oglasili ih na Airbnbiju, odselili su u manje bučne i humanije dijelove grada.

Unatrag desetak godina, smiješno mi je zvučala primjedba jednog prijatelja koji je živio u centru Zadra, a nije se bavio turizmom. Odlučio je prodati stan jer više nije mogao podnijeti zvuk kotača na koferima koje turisti potežu cijele noći po gradu! I po hodnicima njegove zgrade…

Dubrovnik je, iz istog razloga, već desetljećima bez Dubrovčana! Stanove su mogli dobro prodati onima koji u njima neće živjeti cijele godine, jer objektivno govoreći – imali su razloga. Uz dobru cijenu koju su postigli za svoje stanove, odavno je u ”grodu” teško živjeti: opskrba je nikakva, trgovine s namirnicama možete na prste nabrojiti, tržnica preskupa, sve što se prenosi – radi se pješice i ”na ruke”, a gužva i noćna galama su neizdržive.

Dubrovnik postaje kulisa u koju nadiru putnici s kruzera. Gradonačelnik je još prije dvije godine konstatirao da Dubrovnik ne može podnijeti najezdu od 150 autobusa s kruzer putnicima dnevno, pa su ih ograničili na deset, koliko ih istovremeno može boraviti u gradu.

Barcelona pokušava odvući turiste iz središta grada i pokazati im ljepote udaljenijih, a opet ne jako udaljenih gradskih kvartova, u kojima razvijaju studentski život, poslovne zone, start-up anglomeracije.

Oni koji prate turizam na znanstvenoj osnovi, svjesni su da su turističke migracije počele uzimati danak – klimatski stručnjaci upozoravaju na razorno zagađivanje atmosfere gustim avionskim prometom. Jeftini letovi, Airbnb i Booking preplavili su svijet, tako da i poslovanje hotela dolazi u pitanje!

Govori se o potrebi razvijanja brzog kopnenog prometa gdje god je to moguće iz ekoloških razloga.

A sve više je prisutna teorija o ”umrežavanju” turista s autohtonim stanovništvom, kako bi jedni utjecali na druge i kako bi se ”samo zabava” pretvorila u suodnos – upoznavanje atraktivnih odredišta u njihovom izvornom obliku. S vremenom bi i turisti počeli drugačije doživljavati destinacije u koje dolaze zbog provoda i zabave. Možda bi ih manje devastirali, a više osjećali svojima… Možda!?

Sve to, jedan grad koji tek kroči turističkim stazama, mogao bi preduhitriti zadržavanjem stanovnika u središtu grada.

Kako? – reći će gradski oci koji sve češće pune gradsku blagajnu prodajom dragocjenih gradskih lokacija.

Tako da se stimulira doseljavanje, a ne iseljavanje iz grada.

U ovom trenutku kada je središte grada raskopano i ne zna se koliko će to još biti – Rijeka ne izgleda ni malo primamljivo za život; kada se završi jedan pravac, već se zna – otvorit će se drugi, a kako čitamo – uskoro će se ponovo raskopavati tek završene prometnice…

Rijeka je grad koji je prodao stranim investitorima parcele na kojima počiva Žabica! Grad s kontejnerskim terminalom u zoni nekadašnjih kupališta… Grad koji će u lučkom dijelu primiti nove kontejnere… Grad koji će svoje stanovnike odvojiti od mora… Grad u kojem će uskoro biti na cijeni samo nisko kvalificirana radna snaga…

 A trebao bi biti grad – po mjeri čovjeka, idealan za život.

U Rijeci je posljednjih godina izgrađeno čitavo stambeno naselje na mjestu gdje je bila tvornica RIO, na Kantridi. Lijep, miran kvart s pogledom na Kvarner. Stanovi su planuli i prije nego je oglašena prodaja. Kvadrat je (za riječke prilike) odletio u nebo i sigurna sam da se u te stanove nisu uselili sadašnji, a ni budući Riječani. Ti će stanovi, kao, uostalom, i cijela Opatija u kojoj zimi nije osvjetljen ni jedan prozor uz cestu – zjapiti dobar dio godine prazni.

Ono što bi gradska uprava morala i to najhitnije, jest oživjeti grad otvaranjem široke ponude za zabavu i druženje – male restorane, pubove, mjesta gdje se sluša različita vrsta glazbe ograničenih decibela, gdje se pleše, pjeva, izlaže slike, mjesta koja će biti otvorena umjetnicima svih zanimanja i to na način da grad svoju naknadu spusti na simboličnu cijenu kako bi privukao poduzetnike. Umjesto da budu zatvoreni, gradski lokali moraju biti otvoreni, a u njih treba ulaziti na temelju promišljenih kriterija koji garantiraju kvalitetu ponude.

Grad koji živi privući će nove Riječane, ljude novih zanimanja, one koji rade od kuće, a izlaze uvečer, IT stručnjake kojima je svejedno gdje žive, poduzetne mlade ljude koji žele da im djeca odrastaju u dobroj klimi i lijepom okruženju.

Pa zašto ne bi živjeli u Rijeci – gradu uz more koji ima bogatu povijest (o kojoj se malo što zna), gradu prekrasne secesijske i arhitekture historicizma, gradu dobre autohtone kuhinje, odličnih vina iz okolice, gradu koji je bio Europska prijestolnica kulture, ima dobro gradsko kazalište, niz muzeja, novu biblioteku.

Na kraju i gradu s nemjerljivim klimatskim prednostima i prekrasnim zaleđem, gradu na stjecištu putova prema Istri, Dalmaciji, Europi… I s praznim stanovima u središtu, koji vape da imaju stanare cijele godine.

Grad koji misli na svoju budućnost, napravit će strateški plan razvoja koji će uključivati sadržaje zanimljive svojim stanovnicima.

A kad postigne taj cilj, onda će strategiju usmjeriti privlačenju novih stanovnika.

Samo tako Rijeka će opstati kao gradska sredina. U protivnom, vrlo brzo će Riječani biti u najvećem broju najamni radnici niskih kvalifikacija, koji će opsluživati kontejnerske terminale i hotele inozemnih vlasnika.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora