Treba moliti za progonjene kršćane

“Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.

Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.”

(Tako je govorio Isus u Evanđelju po Ivanu 15,18-21)

Ove godine se Međunarodni dan molitve za progonjene kršćane održava dvije nedjelje u tekućem mjesecu, 6. i 13. studenoga. Ako ste prošlu nedjelju zbog zaborava ili nemara propustili, svoju duhovnu solidarnost s onima koji pate zbog svoje vjere možete uz pomoć podataka u ovom tekstu fokusirano izraziti danas.

Prije dva tjedna svijetom se pronijela tragična vijest o ponovnom valu agresije na kršćane u središnjoj Nigeriji. Afrički Sahel i Nigerija su tako izbili u prvi plan kao žarišta progona kršćana u 2022. godini.

Radikalni militanti od ranije ozloglašene skupine Fulani su u toj zemlji u samo dva dana ubili više od 70 kršćana u području lokalne uprave Ukum. Više od 100 kršćana je ozlijeđeno od pucnjave, a tisuće drugih su pobjegli spašavajući vlastite živote.

Fulani su stalna prijetnja kršćanima tog dijela Nigerije, najmnogoljudnije zemlje u Africi. Poznati su po nemilosrdnim ubojstvima onih koji ne prihvaćaju islam i po tome što pale njihove kuće i crkve te uništavaju usjeve i druge potrepštine za život.

Neki promatrači tvrde da se radi o smišljenoj, neprekidnoj kampanji brisanja kršćanstva iz te regije u cjelini.

Otmice i ubojstva kršćana su sve učestalija te u posljednje vrijeme mnogi okrivljuju samog predsjednika Nigerije zbog neprimjerene tolerancije progona.

Međutim islamski terorizam je u porastu ne samo u Nigeriji nego u široj regiji Sahela u Africi ispod Sahare. Sahel je regija koja pokriva središnju Subsaharsku Afriku koja obuhvaća: Burkina Faso, Kamerun, Čad, Gambiju, Mauritaniju, Mali, Niger i Nigeriju.

Preciznija procjena traži da istaknemo kako iza kontinuiranih napada najčešće stoje pljačkaški stočari iz naroda Fula te pripadnici terorističkih skupina zloglasnog pokreta Boko Haran.

Jedno je sigurno: u toj regiji nijedan kršćanin ne može biti siguran za svoj život te stoga mnogi prisilno iseljavaju, čak i po cijenu gubitka dijela obitelji i vlastite imovine.

Globalno gledano, unatoč tome što je kršćanstvo najveća religija na svijetu, svaki deveti kršćanin u svijetu danas doživljava progon zbog svoje vjere.

Međunarodna organizacija Open Doors (čiji je legendarni utemeljitelj Brother Andrew nedavno preminuo) objavljuje svake godine pouzdane podatke o broju progonjenih kršćana u svijetu.

Svakako da zabrinjava što s progonom raste i broj onih kršćana koji su ubijeni zbog njihove vjere. Tako je u usporedbi s proteklom godinom broj ubijenih veći za 60 posto. World Watch List donosi rezultate istraživanja koji pokazuju da je u prosjeku svakoga dana ubijeno 11 kršćana zbog njihove vjere.

Od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. u svijetu je zbog svoje vjere ubijen 4.761 kršćanin što u prosjeku znači da je u tom periodu svakoga dana 13 nasljedovatelja Isusa Krista dalo svoj život za njega.

Čak osam od prvih deset zemalja u kojima se dogodio najveći broj ubojstava se nalazi u Africi.

Open Doors u svom godišnjem izvještaju za 2020. godinu navodi da je u svijetu više od 340 milijuna kršćana (svaki osmi) doživjelo visoku stopu progonstva ili diskriminacije.

Prema njihovu istraživanju u 50 zemalja u kojima kršćani prolaze najžešći progon i(li) diskriminaciju zbog svoje vjere progonjeno je oko 309 milijuna kršćana.

Najekstremnije progone kršćani doživljavaju u sljedećim zemljama: Sjeverna Koreja, Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, Eritreja, Jemen, Iran, Nigerija, Indija, Irak i Sirija.

Sjeverna Koreja je već godinama na prvom mjestu najopasnijih zemalja za život kršćana. Ova po uređenju neostaljinistička i potpuno zatvorena država prisiljava svoje građane da poput božanstva štuju članove diktatorske obitelji Kim koja tamo beskrupulozno vlada već tri generacije.

Svaki vid kršćanskog života i prakse mora se odvijati u potpunoj tajnosti, a poznato je da vlada nudi velike nagrade onima koji prijave one koji se mole Bogu ili mu služe na neki prikriveni način. Javnog oblika prakticiranja kršćanske vjere u toj ekstremno totalitarnoj zemlji nema.

Svakako zabrinjavaju izvješća koja govore o tome da u odnosu na prošlu godinu u svijetu raste broj progonjenih kršćana zbog njihove vjere.

Njihova nesigurnost vidljiva je i u podacima o njihovim uhićenjima i zatvaranjima bez suđenja kao i po rastućem broju otmica.

Govori se o 4.277 osoba koje su zatvorene bez sudskih procesa, što se može prikazati kao da je svakoga dana zbog vjere protuzakonski zatvoreno 11 ljudi.

Registrirano je i 1.710 otmica kršćana što u prosjeku znači četiri otmice svakoga dana.

Treba istaći i kontekstualnu ugroženost bogoslužnih prostora i ostalih zgrada kojima su vlasnici kršćani, poput škola, bolnica i staračkih domova. U navedenim zemljama je u prošloj godini bilo 4.488 napada ili prisilnog zatvaranja kršćanskih bogomolja i crkvi, što je u prosjeku 12 dnevno.

Među prvih 20 zemalja u kojima se najviše progoni kršćane u prošloj se godini našla i Kina koja se s 23. popela na 17. mjesto. Komunistička vlast te zemlje sve oštrije nadzire kršćanske aktivnosti te uhićuje sve veći broj vjernika i zatvara njihove bogomolje.

Sve se to događa unatoč nedavno produženom, to jest iznova potpisanom sporazumu između Vatikana i Kine.

Valja na kraju podsjetiti kako je pitanje vjerskih sloboda jasno definirano u 18. članku Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, koju su 10. prosinca 1948. godine proglasili Ujedinjeni narodi na svojoj Generalnoj skupštini.

Evo tog prevažnog, od gore navedenih zemalja ignoriranog, teksta:

”Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da, bilo pojedinačno ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje svoju vjeru ili vjerovanje učenjem, praktičnim vršenjem, obredima i održavanjem.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Neke (polu)nogometne plus (polu)religiozne misli uz Mundijal
    •  Michael Novak – nedvojbeno jedan od najvećih
    •  Kardinal Kuharić bi nam trebao ostati uzorom
    •  Hristos vaistinu vaskrse
    •  Cvjetnica je i poruka – Obratite se i vjerujte u Evanđelje
    •  Velikani koje je svijet nepravedno i prebrzo zaboravio
    •  Teologija u Osijeku nekad i danas
    •  Božića nema u ranom krščanstvu
    •  Neke religiološke pouke iz akademskog Bostona
    •  Uz Dan Reformacije - Luther nije podijelio kršćanstvo

> Svi tekstovi ovog autora