Tri temeljne dimenzije života Dražena Glavaša

Propovijed na ispraćaju Dražena Glavaša, Krematorij, Mirogoj, 9.12.2017.

Tužni zbore, ožalošćena obitelji i rodbino, braćo i sestre, dragi prijatelji i poznanici. Izražavajući svoju duboku sućut i privrženost, okupljeni smo ovdje ispratiti zemne ostatke našeg voljenog Dražena.

Kada smrt prekine liniju ovozemaljskog života, pogotovo onda kada se to, po našem uvjerenju, dogodi toliko prerano, toliko nepravedno u svim smjerovima, pitamo se: kako uzimaš, Bože, baš onog koji je poticao širenje tvog Kraljevstva, koji je donosio nadu i vjeru u naše živote, koji je bio tvoj predani vojnik, Kriste. Zašto?

U knjigama mudrosti zapisano je:

A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina. Već razboritost – to su sjedine ljudske i krepostan život – zrela starost. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća. Njima i ne pada na um da milost i milosrđe pripada izabranicima Gospodnjim!

Dražen Glavaš je u jednom od svojih zadnjih istraživanja o korupciji postavio vrlo jasno i neugodno pitanje: Kako je moguće da u zemlji u kojoj se ogromna većina ljudi deklarira kao kršćani imamo toliko korumpiranosti, nepravde, nepoštenja, prevara i zla?

Vrhunac Božjeg stvaranja je čovjek, čovjek besmrtne duše, stvoren za zajedništvo, za odnose, za ljubav, davanje i bliskost, stvoren na sliku Božju, da odražava i zrači narav svog Stvoritelja.

I naravno, osjećamo duboku povezanost i ljubav prema osobama koje nas okružuju u životu a kada nas napuste, osjećamo tugu, nerijetko ljutnju i nemoć.

Ne želimo i ne trebamo te osjećaje potiskivati, negirati, niti skrivati. Oni su dio našeg ukupnog zdravlja i potvrda Božjeg savršenog stvaralačkog čina u nama.

Na mjestima i okolnostima poput ovih sada osjećamo kako je naša vjera pritisnuta i želimo osjetiti snažan dah životne nade dok nas zapljuskuju osjećaji tuge, razočarenja i nevjerice.

Malo prije spomenuo sam kako smo bića stvorena za odnose, ali postoji osnovni odnos koji nitko i nikada ne bi trebao zanemariti, a to je odnos Boga Stvoritelja i stvorenja – čovjeka.

Svijet je pun ljudi koji nakon dara života, koji su primili od Stvoritelja, negiraju Boga i svoj pravi nebeski DNK.

Posebna je privilegija bila biti suvremenik Dražena, upijati i baštiniti njegovo svjedočanstvo žive vjere, natopljene ljubavlju Kristovom.

Još u studentskim danima prepoznao je i primio milost Božju, spremno cijelim srcem prihvatio Božju ponudu i kroz obraćenje i nanovo rođenje uspostavio najvažniji odnos koji je mogao: Bog i Dražen u zajedništvu.

Dražen Glavaš je u jednom od svojih zadnjih istraživanja o korupciji postavio vrlo jasno i neugodno pitanje:

Kako je moguće da u zemlji u kojoj se ogromna većina ljudi deklarira kao kršćani imamo toliko korumpiranosti, nepravde, nepoštenja, prevara i zla?

Riječ kršćanin značila je za Dražena milošću otkupljen, ispunjen Kristovom ljubavlju, sljedbenik Isusa Krista. Značila je živom vjerom hodati svaki dan, ispunjen snagom Duha Svetoga, tamo gdje jesam, gdje živim i radim, tamo odražavam Krista i borim se za Njegovo Kraljevstvo neumorno.

Da, tužni smo jer Dražen nije više među nama. Uvažavamo tu stvarnost, ali želim reći ovdje i jasno proklamirati, na osnovu životnog svjedočanstva vjere u Isusa Krista – naš je Dražen otvorio je ogroman prostor da se ohrabrimo, učvrstimo našu vjeru u Boga, zaodjenemo u nepokolebljivu nadu i s novom odlučnošću slijedimo Krista.

Onaj koji sebe zove kršćaninom, a vjera mu je samo dodatak svakodnevnom životu dok stvari idu donekle, treba hitno preispitati svoj odnos s Bogom.

Da li imam vjeru koja me prenosi i vodi dalje, preko ovakvog mjesta gdje smo danas i vodi me u vječni život? Ili ona prešutno ovdje prestaje? Kakva je moja vjera, je li živa i snažna?

Naš je Dražen otvorio je ogroman prostor da se ohrabrimo, učvrstimo našu vjeru u Boga, zaodjenemo u nepokolebljivu nadu i s novom odlučnošću slijedimo Krista. Onaj koji sebe zove kršćaninom, a vjera mu je samo dodatak svakodnevnom životu dok stvari idu donekle, treba hitno preispitati svoj odnos s Bogom

Temeljna istina kršćanstva je da ovdje nije kraj, ovdje je samo kraj našeg kratkog ovozemaljskog puta. Zato su kršćani ljudi nepokolebljive nade i žive vjere; Bog nas nije ostavio nedorečene nego je predvidio za nas život s njim u vječnosti, nakon smrti.

Našem Draženu je Biblija – Riječ Božja bila u srcu, kao što psalmist David kaže u 119. psalmu:

”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi”.

Tako je bilo i kod Dražena.

Na to naslonjen čitam vam iz poslanice Solunjanima, 4,13:

”Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.

Ovo vam velimo poučeni od Gospodina; mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje, sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga tješite jedan drugoga tim riječima!”

Promatram i razmišljam o životu Dražena. On je uvijek nekako izlazio iz zacrtanih okvira, imao je hrabrost dovesti u pitanje puno toga, kao da mu je stalno bilo pretijesno u našim uhodanim dimenzijama.

Naše gledanje stvari je tako često skučeno – nema dubine, ne vidimo dalje, naprijed.

Zato sam odlučio zaključiti ovu propovijed pod naslovom ”3 D vjere u Boga” Dražena Glavaša. I volio bih da nam taj 3 D Dražena ostane u srcima.

Što to znači kad kažem da vjerujem u Boga? Je li to naslijeđe, inercija, forma koja nipošto ne predstavlja ni moj život ni vrijednosti na kojima moj život počiva, je li to samo pozivni broj za pomoć kad se nađem u nevolji ili je to nešto puno dublje, što prožima cijelo moje biće i upravlja mojim životom i mojim postupcima, je ti odredilo duboko moj sustav vrijednosti?

Što je to bit moje vjere, esencija, supstanca, srž toga što nosim u sebi?

I dok promatram život Dražena, jasno vidim sve te tri dimenzije:

Prva dimenzija: Osobni susret s Isusom Kristom

Povratak kući ide preko križa Golgote, gdje je Isus dao svoj život za tebe i mene, nema drugog puta; kada mu predam svoje grijehe u pokajanju i prihvatim ga kao svog osobnog Spasitelja, tada moja vjera dobiva tu prvu dimenziju, imam novi odnos s Bogom posinjen sam, vratio sam se u kuću moga Oca. Jesi li to učinio?

Nema prave vjere u Boga bez osobnog susreta s Kristom; bio sam odmetnut od Boga zbog grijeha, rođen sam u grijehu i grijeh me zarobio i zarobljava svakodnevno.

Jedini način da ostvarim zajedništvo i odnos s Bogom, koji je sam Bog od početka predvidio i htio, je da se vratim kući, u Očev dom, kao onaj izgubljeni sin.

Povratak kući ide preko križa Golgote, gdje je Isus dao svoj život za tebe i mene, nema drugog puta; kada mu predam svoje grijehe u pokajanju i prihvatim ga kao svog osobnog Spasitelja, tada moja vjera dobiva tu prvu dimenziju, imam novi odnos s Bogom posinjen sam, vratio sam se u kuću moga Oca. Jesi li to učinio?

Druga dimenzija: Promijenjeni način života

Kada sam u zajedništvu s Bogom, kada je Isus oprao moje grijehe i kada sam čist, tada moj život više ne može biti isti. Za mene više ne važe mjerila ovog pokvarenog svijeta gdje Sotona vara ljude i drži ih u ropstvu.

Moj život, moje odluke donosim u skladu s Božjom voljom. Živim poput Krista.

Ako vjerujem u Boga, ne mogu biti osoba koja krade, laže, vara, sije mržnju, zlostavlja druge, i da ne nabrajam dalje. Moj život mora svjedočiti promjenu koju sam doživio kad sam susreo Krista.

U poslanici Rimljanima, 14, 7-9, kaže se:

”Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.”

Živim li dostojno imena Kristovog učenika?

Treća dimenzija: Pogled u vječnost

O vječnosti možda uopće ne razmišljamo, možda samo na ovakvim mjestima.

Čovjek čvrste vjere u Boga ima jasan pogled u vječnost; iako uključen u svakodnevne stvari i probleme, njegov život ne definira ovo ovdje i sada, nego razumije i čvrsto vjeruje da je njegova duša besmrtna, da ga po smrti čeka novo nebo i nova zemlja i besmrtno novo tijelo.

Ako vjerujem u Boga, ne mogu biti osoba koja krade, laže, vara, sije mržnju, zlostavlja druge, i da ne nabrajam dalje. Moj život mora svjedočiti promjenu koju sam doživio kad sam susreo Krista

A  u poslanici Korinćanima, 15, 19, piše:

”Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.”

Ovdje sam u prolazu i živim odgovorno kao promijenjen čovjek, ali moj pogled seže u vječnost jer to je moja nada, biti sa svojim stvoriteljem zauvijek.

Jesam li čovjek vječnosti s Bogom?”

Dražene, nedostajat ćeš nam svima, tuga će još nadolaziti, ali želim ti reći: nisi nas samo rastužio svojim odlaskom, učinio si nas i zdravo ponosnima, učvrstio našu vjeru i ohrabrio našu nadu, jer vjera u Krista koju dijelimo sa tobom nas podiže, stavlja nam radost u srca, radost koja dolazi iz sigurnosti spasenja i vječnog života.

Brate naš i prijatelju naš, dobru si trku trčao i boj završio. Čeka te vijenac slave.

Vidimo se kod Gospodina!

Amen!

> Svi tekstovi ovog autora