autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom

AUTOR: Jasminka Matić / 08.12.2023.

Jasminka Matić

Ono što pojedinim domaćim muzičkim pedagozima nije polazilo desetljećima za rukom u besplodnim pokušajima da se predivnom instrumentu harmonici ”da pomilovanje” u hrvatskom izvođačkom i slušačkom okruženju, pošlo je za rukom, točnije za harmonikom, Elvisu Staniću, vrhunskom muzičaru i jednako tako vrhunskom team play makeru, u ponedjeljak, nastupom u Zagrebu u Centru za kulturu Travno.

Koncert održan 4. prosinca, u ponedjeljak navečer, bio je dio programa profiliranog prema zahtjevima urbane, senzibilizirane i zrelije publike željne kvalitetne kulturne ponude, i predstava i koncerata, kao i međusobnih susreta i druženja u lokalnom okruženju popularnog novozagrebačkog naselja.

U sklopu projekta ”Elvis Stanić – French Touch: Accordion Project”, naš višestruko talentirani i nagrađivani multinstrumentalist večer je posvetio, kako se najavljivalo uoči zagrebačkog koncerta, upravo harmonici, tangu i francuskoj šansoni.

Od najavljivanog ništa nije izostalo: French Touch odveo je publiku na predivno putovanje uz ugođaj harmonike i nestašnog duha pariških caffea, joie de vivre, šarmantne muzičke šetnje Saint Germainom, uz rijeku Seinu, potom dalekog puta preko oceana, ritmova Kube i Kariba, sjetu uz čarobne noći u Havani, strastvenog tanga Astora Piazzolle, ponešto brazilske saudades, do upoznavanja tanga Richarda Galliana, senzualnosti i kontemplacije.

I bio je to doživljaj izuzetne muzičke usklađenosti muzičara Elvisa Stanića na harmonici, Darka Mihelića na kontrabasu, Andyja Cecha na bubnjevima i Alda Foška na klaviru. Znalački, nadahnuto, temperamentno, uvjerljivo, ispunjeno, smisleno…

Zna se zašto smo ovdje, naglasio je Elvis.

U nadahnutom muzičkom putovanju prisutne je ujedinilo zajedništvo doživljaja i opuštenosti, i svi kao jedan, u tom jedinstvu, u koloni bez zastave, spremni za nastavak putovanja, ponovno iskustvo užitka i opuštenosti, sigurnosti, umjetničkog doživljaja, povratka mirnijem, humanijem doživljaju, dijeljenju zajedničke fascinacije muzičkom izvedbom. I nisu prisutni bili spremni za dom već za bis, i još jedan, i još jedan, nitko za otići doma…

U toj koloni čovjek poželi biti.

Kao i poželjeti da harmonici vrati se mjesto i u više hrvatskih muzičkih škola i na pozornici, i veselicama, bez obzira na to koje akorde na njoj zasvirali, tanga ili kola.

Mogu akordi i veseli, i sjetni, samo da se harmonika, poput Pepeljuge, više ne ”skriva” u tamnim, zabačenim prostorima tavana. I sve samo iz razloga što isključivce podsjeća na ”istočnjački melos”, na neizbježni instrument svadbi i veselica.

Kvartet na čelu sa Stanićem i njegovom harmonikom u podlozi i maestralnom svirkom odradili su čudesan koncert, a on ujedno, simbolično rekla bih, i za come back neopravdano zapostavljenog sjajnog instrumenta.

I mislim, nakon Elvisa i bravurozne izvedbe na harmonici, možda se sjeti netko da učini se koji potreban korak da i djeca joj se vrate, i za njeno učenje odluče češće ako zaživi u programu muzičkih škola…

I tada za njeno učenje neće morati potezati u Sloveniju, ili Istru… I možda se uz Elvisa otkrije još mladih nada i talenata.

Rijetko će tko osmisliti ili izvesti tako romantično, sjetno, sretno i čarobno muzičko putovanje zemljinom kuglom i muzičkim stilovima i ritmovima, uz sve navedene instrumente uz podlogu u harmonici, i uz nju klavir, kontrabas i bubnjeve, kao što su to odradili Stanić i momci, šarmantno nas vodeći na zanimljivom i ugodnom putu do potpunog opuštanja publike.

Oduševljena kolona s muzičkog putovanja vratila se preko Istre i Učke, odakle nam muzičari i dolaze, u Zagreb, u kojem su, kako su potvrdili, muzicirali prvi put, jer Samobor, gdje su svirali, kao Zagreb se još ne računa.

Preko poklona u vidu istarskog plesa balun donijeli su nam u predblagdanski božićni ugođaj duh i dah romantike, nostalgije, sjećanja na stare vrijednosti, sigurnost, tradiciju, ljubav, ljepotu, pomirljivost i koegzistenciju, uz onu muzičkih stilova i onu možebitno drugu, ljudsku, također moguću i potrebnu, kao i snažnu usmjerenost na pozitivu, dijeljenje, skladnost koju su prisutni znali prepoznati.

Uz sjetu na vrijeme kada nam je bilo lijepo, posebno romantično završivši u finalu French Toucha jazzy originalnom verzijom ”Ju te sam se zajubija”… I mi svi za njima, u taktu…

I čovjek poželi biti dio takve kolone i u njoj, u zajedništvu, sigurno i u ritmu nastaviti koračati. Bez zastave. I ne samo u predbožićno vrijeme.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77

Još tekstova ovog autora:

• Nismo ovce!
• Slaviti Uskrs od nemoćnih okrenute glave
• Braća za čijom pjesmom desnica u zrak se diže
• Od ''katedrale duha'' do zgarišta: Vjesnik
• Nema mira ni uz oltar ni na cesti: ne nasilju
• Kako učiti nove generacije ''ako ne znaju što je bilo''
• Kako do zdravih navika
• Plivanje uz Thompsona
• Dok se oružje ne hladi, a usta puna zazivanja humanosti
• Jedna za sve, sve za jednu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: KAVA BEZ ŠEĆERA
Oznake: Centar za kulturu Travno, Elvis Stanić, Jasminka Matić, Kava bez šećera, Zagreb

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".