autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

U RH nema ravnopravnosti spolova

AUTOR: Kolinda Grabar-Kitarović / 04.06.2015.

Kolinda Grabar KitarovićŽENA U POLITICI: IZAZOVI U GLOBALIZIRANOM SVIJETU

Predavanje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović održano na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu, 27. svibnja 2015.

”Danas je teško biti žena: moraš misliti kao muškarac, ponašati se kao gospođa, praviti se da si djevojčica i raditi kao konj.“ Vidjela sam nekoliko inačica ovog citata, koji je postao tako popularna narodna mudrost da je možete pronaći na raznim stvarima – od postera do magneta na hladnjacima. Ali upravo sam ovu inačicu nedavno, krajem travnja ove godine, pročitala u mjesečnom prilogu za žene vatikanskog glasila Osservatore Romano.

Uvijek sam mislila kako je to istinito, unatoč prenaglašenim slikama. Osjećam kako je to zaista i moje iskustvo kao predsjednice – barem u pogledu javno postavljenih zahtjeva, unatoč svom mojem unutarnjem i vanjskom protivljenju stereotipima o spolovima – u ovom još uvijek uglavnom muškom svijetu politike, u svijetu prožetom ideologijom i na mnoge načine duboko podijeljenom. Svijetu koji je, unatoč tomu, postao globalno selo, međupovezan više nego ikad, gdje informacija putuje brzinom vaše internetske veze.

”Danas je teško biti žena: moraš misliti kao muškarac, ponašati se kao gospođa, praviti se da si djevojčica i raditi kao konj.“ Vidjela sam nekoliko inačica ovog citata, koji je postao tako popularna narodna mudrost da je možete pronaći na raznim stvarima – od postera do magneta na hladnjacima. Ali upravo sam ovu inačicu nedavno, krajem travnja ove godine, pročitala u mjesečnom prilogu za žene vatikanskog glasila Osservatore Romano.

Može li se položaj žene danas poboljšati, a naše uloge olakšati? O tome bih danas ovdje željela govoriti, oslanjajući se na vlastito iskustvo i promišljajući o nekim porukama koje u posljednje vrijeme dolaze iz Crkve.

Na početku bih htjela pozdraviti sestru Mary Melone, rektoricu ovog uglednog Papinskog sveučilišta, koju je papa Franjo imenovao prvom ženom rektoricom jednog papinskog sveučilišta u povijesti. Sestro Melone, ovdje sam u punoj solidarnosti s Vama kao žena jer predobro znam što znači ”probijati led“, kako mi to u Hrvatskoj kažemo.

Sâma sam izabrana kao prva predsjednica Hrvatske. Prije toga bila sam prva ministrica vanjskih poslova svoje zemlje, pa prva veleposlanica u SAD-u te, naposljetku, ali ne i najmanje važno, prva žena pomoćnica glavnog tajnika NATO-a te članica više uprave. To je dijelom razlog zašto sam rado prihvatila prijedlog da svoje izlaganje održim upravo ovdje, na Antonianumu.

Uz to, franjevački mi je red prirastao srcu. U mom su zavičaju franjevci stoljećima bili uz narod i među narodom. Već više od pola tisućljeća skrbe o svetištu Majke Božje Trsatske u mojoj rodnoj Rijeci, u kojoj se hodočasnički pohod svetog Ivana Pavla II. 2003. njeguje kao draga uspomena. Osim toga, povezuje nas i Antonianum. Ovdje su mnogi hrvatski franjevci radili kao profesori, kao članovi Međunarodne škotističke komisije i Papinske međunarodne marijanske akademije. Mnogi su i svoje studije završili upravo na Antonianumu.

Od istaknutih hrvatskih franjevaca koji su radili na Antonianumu spominjem samo fra Karla Balića, škotistu i mariologa. Postoji tu i jedna posebna, osobna veza koja nas veže – moja su djeca svoje prve godine života odrastali u duhu Sv. Franje u dječjem vrtiću ”Brat Sunce“ pod budnim okom časnih sestara franjevki.

Drago mi je što danas na ovom Sveučilištu mogu srdačno pozdraviti svoje sunarodnjake kao i hrvatsku zajednicu u Rimu koja se ovdje okupila. Isto tako pozdravljam predstavnike diplomatskog zbora, članove Rimske kurije, prijatelje Talijane i sve vas, dragi prijatelji, koji ste nam se danas ovdje pridružili.

Odabirom sestre Melone na mjesto koje je dosad bilo rezervirano za muškarce, papa Franjo je na samom početku svog pontifikata poslao poruku da će na rukovodeća mjesta u Crkvi postavljati više žena. To on i čini, ali to ni na koji način ne olakšava zahtjevnost posla pred kojim se žene nalaze. A kako tek zahtjevno mora biti za rektoricu jednoga papinskog sveučilišta! No, upravo Vaš izbor, sestro Melone, čitamo kao znak vremena i kao izraz povjerenja u ”genij žene“, kako je to nazvao sveti Ivan Pavao II.

S velikim zanimanjem pratim poruke pape Franje o važnoj ulozi žena, ne samo u svakodnevnom životu Crkve, nego i o uključivanju žena u tijela rimske Kurije. Papa Franjo već je uključio nekoliko žena stručnjaka u poznatu Međunarodnu teološku komisiju i Povjerenstvo za ispitivanje poslovanja vatikanskih financijskih institucija

S velikim zanimanjem pratim poruke pape Franje o važnoj ulozi žena, ne samo u svakodnevnom životu Crkve, nego i o uključivanju žena u tijela rimske Kurije. Papa Franjo već je uključio nekoliko žena stručnjaka u poznatu Međunarodnu teološku komisiju i Povjerenstvo za ispitivanje poslovanja vatikanskih financijskih institucija.

Isto je tako nekoliko istaknutih žena iz cijelog svijeta imenovao u Povjerenstvo za prevenciju zlostavljanja mladih u crkvenim redovima, u čijem sastavu ima i žrtava takva nasilja. Bit će nam doista drago kad se ostvare najave kako će u dugo pripremanoj reformi Rimske kurije na čelo jedne važne Kongregacije, za laike i obitelj, doći bračni par. To bi bio još jedan veliki iskorak u afirmaciji obitelji, ali i doprinos afirmaciji ravnopravnosti spolova i uloge laika u Crkvi.

Znam da se ulozi žene u Crkvi posvećuje velika pozornost. U veljači je Papinsko vijeće za kulturu kojemu je na čelu ugledni kardinal Gianfranco Ravasi organiziralo vrlo zanimljiv skup o ”ženskim kulturama“. Na ovom Sveučilištu točno prije mjesec dana održan je na inicijativu rektorice sestre Melone i veleposlanice Čilea pri Svetoj Stolici velik međunarodni skup ”Žena u Crkvi“, na kojemu su govorile žene sa svih pet kontinenata, časne sestre i laici te kardinal Ravasi.

Kao i u društvu općenito, tako i u Crkvi žene imaju veliku ulogu, ne samo kao osobe posvećenog života (redovnice) nego i kao angažirane laikinje. Stoga se potpuno slažem s onim što je rektorica Melone kazala na spomenutom skupu: ”Žene jesu Crkva, one djeluju u Crkvi i oduvijek je izgrađuju.“ Isto bih tako spomenula misao sestre Melone da ”ljudski rod ide naprijed zahvaljujući interakciji i dijalogu između muškarca i žene i to onim tempom koji kultura i svijest dopuštaju“.

Premda to ne zvuči utješno s obzirom kako se to sporo odvijalo u prošlosti, taj je tempo u posljednjih pola stoljeća, od II. Vatikanskog koncila, ubrzan. Papa Franjo, rekla bih, tom koncilskom duhu daje sada nov zamah. Nekoliko posljednjih tjedana na općim audijencijama srijedom papa Franjo održao je niz kateheza iz kojih se zrcali njegov veliki senzibilitet za žensko pitanje.

Počeo je upotrebljavati i sintagmu ”teologija žena“. Kao svaka novost tako i ova zacijelo pobuđuje i čuđenje i otpor. Osjećamo kako se ovdje radi o težnji da se teološki afirmativno promišlja i vrednuje nezamjenjiva uloga žena u društvu i Crkvi. Crkva, uostalom, jest ”mater et magistra – majka i učiteljica“, što naglašava nezamjenjivu žensku komponentu u poslanju Crkve u ljudskoj povijesti.

Mi koji smo prošli katehezu u djetinjstvu učili smo kako su muškarac i žena kruna Božjeg stvaranja. Čovjek je stvoren na sliku Božju. Papa Franjo nam otvara oči kako žena nije muškarčeva replika, već rezultat izravnog Božjeg stvaralačkog čina i Božje volje. Ona je ”kao što je on“ i stoga među spolovima postoji recipročnost, kazao je Papa u svoj katehezi 22. travnja.

Nekoliko je istaknutih žena iz cijelog svijeta imenovao u Povjerenstvo za prevenciju zlostavljanja mladih u crkvenim redovima, u čijem sastavu ima i žrtava takva nasilja. Bit će nam doista drago kad se ostvare najave kako će u dugo pripremanoj reformi Rimske kurije na čelo jedne važne Kongregacije, za laike i obitelj, doći bračni par. To bi bio još jedan veliki iskorak u afirmaciji obitelji, ali i doprinos afirmaciji ravnopravnosti spolova i uloge laika u Crkvi

Govoreći o ravnopravnosti žena, papa Franjo podsjeća na to da su u Isusovo vrijeme žene živjele u nepovoljnijem okruženju nego žene danas, da se radilo o pravom patrijarhalnom društvu koje se održalo stoljećima. Svojim nastupom prema ženama Isus je, međutim, isticao njihovu jednakovrijednost s muškarcima, poštujući odlike njihove osobnosti i tako potvrđujući njihovo izvorno dostojanstvo koje ne smije ovisiti o njihovu društvenom statusu ili političkom poretku.

Papa Franjo osvrnuo se i na negativnosti patrijarhalnih kultura i na društvo agresivnog maskulinizma u kojem je žena dugo bila građanin drugog reda. To nasljeđe držim ishodištem mnogih nepravdi. Postoje mjesta na svijetu gdje je život žene vrijedan manje od života krave ili koze. Mjesta gdje su žene doslovno robovi, bez temeljnih prava, uključujući pravo na život. Ali to patrijarhalno nasljeđe je i agresivan, samosvjestan maskulinizam nisu potpuno nestali u našoj vlastitoj, tzv. zapadnjačkoj kulturi, premda naše zakonodavstvo formalno jamči ravnopravnost spolova.

A predrasude s kojima smo danas suočene nužno ne potječu iz onoga što se tradicionalno smatra patrijarhalnim. Vidim da mnogo predrasuda potječe iz onoga što bi trebali biti tzv. ”liberalni“ i ”napredni“ krugovi, iz dijelova medija i dijelova ”inteligencije“.

Dok je danas postalo neprihvatljivo naglašavati svoju nacionalnost ili vjeru, naglašavanje, s druge strane, i izražavanje prezira prema nečijem spolu, dovodeći u pitanje sposobnost pojedinca da obavlja neki posao samo zbog toga što je žena, te prenaglašavajući ženske odlike izvan okvira onog što je nužno ili čak izvan realnosti egzistencije i rezultata spomenute osobe, prolazi gotovo nezapaženo. I zasigurno nesankcionirano.

Zapravo oni će jednoglasno proglasiti svoju predanost ravnopravnosti spolova, a onda nas probirati jednu po jednu i ismijavati našu ženstvenost.

Ne mogu ni izbrojiti koliko mi je puta tijekom protekle kampanje postavljeno pitanje: ”Može li žena biti izabrana za predsjednicu?“ ili – doduše, nešto rjeđe – ”Može li žena biti predsjednica?“, čime je izražena dvojba ne samo u sposobnost našeg društva da na nas gleda kao na osobe bez predrasuda prema našem spolu, ali isto tako i dvojba u sâmu našu sposobnost da uspješno preuzmemo najvišu javnu dužnost u zemlji.

U različitim društvima zapažamo različite stupnjeve te vrste predrasude. I, ono što iznenađuje, oni koje bismo mogli smatrati patrijarhalnijima paradoksalno su lakše izabrali više žena na visoke položaje u vlasti nego u nekojem od naših društava. Naravno, ključno pitanje nije koliko nas je, nego koliko imamo moći i utjecaja.

Kao i u društvu općenito, tako i u Crkvi žene imaju veliku ulogu, ne samo kao osobe posvećenog života (redovnice) nego i kao angažirane laikinje. Stoga se potpuno slažem s onim što je rektorica Melone kazala na spomenutom skupu: ”Žene jesu Crkva, one djeluju u Crkvi i oduvijek je izgrađuju.“ Isto bih tako spomenula misao sestre Melone da ”ljudski rod ide naprijed zahvaljujući interakciji i dijalogu između muškarca i žene i to onim tempom koji kultura i svijest dopuštaju“

Naš svijet je tako još uvijek pun proturječnosti. Žena je često instrumentalizirana do mjere da postaje roba. Na različite je načine zlorabe i iskorištavaju mediji koji, s druge strane, pridonose i njezinoj borbi za ravnopravnost.

Često se prema njoj u svijetu rada odnosi kao prema ropkinji, premda upravo svijet rada pridonosi njezinoj ekonomskoj neovisnosti, a time i njezinoj slobodi i dostojanstvu. Danas smo svjedoci tolikih slučajeva diskriminacije trudnica i majki u zapošljavanju. Žene često dobivaju manju plaću za jednaki posao. Žene su u posebno teškom položaju kad su potplaćene, s radnim ugovorima na određeno vrijeme, kad su prisiljene raditi nedjeljom i blagdanom. Često rade i produženo radno vrijeme.

Stvaranje obitelji ili vođenje normalnog, situiranog obiteljskog života za mnoge od njih je tek puka želja. Moramo više učiniti na poboljšanju još uvijek ranjive egzistencije radnica, napose manualnih radnica, u našim sustavima. Tvrtke čijoj zaradi uvelike pridonose žene ne smiju biti neosjetljive na probleme svojih zaposlenica i njihovih obitelji. Trebaju pokazati socijalnu osjetljivost i općedruštvenu odgovornost.

Nažalost, to je često samo vrh ledene sante problema s kojima se suočavaju žene širom svijeta. Najčešće su nam najgori oblici izrabljivanja i nasilja skriveni i nekažnjeni iza zatvorenih vrata. Kad se sjetimo kako svako malo do nas dopru vijesti o tragičnim primjerima zlostavljanja i nepravde prema ženama, moramo se pitati koliko smo zaista ostvarili ravnopravnost spolova i zaštitu podzastupljenog spola, najčešće žena.

Takav odnos prema ženama jedan je od razloga i sve veće krize obitelji koja bi trebala biti vrhunac stabilnog društva. Velike teškoće i krize kroz koje danas prolazi klasična bračna zajednica posljedica su mnogih čimbenika, ne samo materijalne naravi.

Nije tome glavni uzrok pokret emancipacije žene, koji se razvija posljednjih desetljeća, a koji je u velikoj mjeri i nastao zbog spomenute društvene nejednakosti žena i raznih oblika diskriminacije žena. Inzistirati samo na tome kao na uzroku krize obitelji, kazao je Papa, još je jedna vrsta nerazumijevanja i mačističkog odnosa prema suvremenoj ženi.

Ovi naglasci iz Papinih kateheza upućuju na glavno pitanje: kako se ostvaruje ravnopravnost spolova; kako se može unaprijediti?

Papa Franjo osvrnuo se i na negativnosti patrijarhalnih kultura i na društvo agresivnog maskulinizma u kojem je žena dugo bila građanin drugog reda. To nasljeđe držim ishodištem mnogih nepravdi. Postoje mjesta na svijetu gdje je život žene vrijedan manje od života krave ili koze. Mjesta gdje su žene doslovno robovi, bez temeljnih prava, uključujući pravo na život. Ali to patrijarhalno nasljeđe i agresivan, samosvjestan maskulinizam nisu potpuno nestali u našoj vlastitoj, tzv. zapadnjačkoj kulturi, premda naše zakonodavstvo formalno jamči ravnopravnost spolova

Iako u traženju odgovora na ta pitanja moramo imati u vidu različite kulturne kontekste širom svijeta, čvrsto vjerujem da su temeljna ljudska prava, uključujući jednakost svih ljudskih bića, bez obzira na njihovo podrijetlo ili posebna obilježja, univerzalna. Svi pokušaji da se objasni ili čak i opravda nejednak postupak prema bilo koja dva ljudska bića zbog kulture ili tradicije su pokušaji s lažnim izlikama. Možemo i moramo definirati komponente važne za poboljšanje rodne ravnopravnosti koje su zajedničke svim društvima i kulturama.

Govoreći nedavno na tematskom skupu Ujedinjenih naroda održanom u povodu Međunarodnoga dana žena, govorila sam o rodnoj ravnopravnosti u kontekstu održivog razvoja koji se temelji na jedinstvu triju komponenti: gospodarske, socijalne i ekološke.

U tom kontekstu ne govorim samo o zemljama kao što su Afganistan, gdje sam gotovo deset godina radila u različitim svojstvima na promicanju obrazovanja, te na političkom, socijalnom i gospodarskom snaženje pozicije i uloge žena. Govorim i o zemljama kao što je moja Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje tzv. Zapadnog svijeta, gdje se ponosimo da smo donijeli najbolje zakonodavstvo na svijetu za unapređenje ravnopravnosti spolova, ali ga još uvijek ne uspijevamo provesti.

Stoga je jedna od zadaća žena, ali i muškaraca, u politici zauzimanje za otklanjanje uzroka rodne neravnopravnosti žena. Ne radi se samo o uklanjanju stereotipa o ženi kao tzv. slabijem spolu, što se svodi na tretiranje žena kao manje vrijednog spola.

Radi se prije svega o onome što je naglasio sveti Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu ”Mulieris dignitatem – Dostojanstvo žene“: razumjeti ženu i doživjeti je u cjelini i jedinstvu svih njezinih dimenzija: biološke, psihološke, socijalne i duhovne.

Spomenula sam to apostolsko pismo jer je ono prvi dokument papinskoga učiteljstva koji je posve posvećen ženi. A on izražava personalističku antropologiju koja razumijeva ženu kao osobu u potpunom smislu te riječi, sa svim njezinim ljudskim dostojanstvom ”Božje slike“ i njezinim ljudskim pravima, uključujući sve posebnosti prirode ženskog roda.

Osim raznih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama, jedan od simptoma takva nerazumijevanja je i sprečavanje i odvraćanje žena od ulaska u politiku ili kandidature za javne dužnosti, raznim seksističkim ”argumentima“. Iako ta vrsta pritisaka nije specifikum samo svijeta politike, on je upravo u njoj možda najvidljiviji.

Stav kako žena u politici a priori nije dorasla muškarcu ne samo što je kroz povijest mnogo puta opovrgnut svjedočanstvom izvanrednih žena na raznim političkim položajima, nego je i antropološki posve neutemeljen. S takvim tzv. argumentima i sâma sam se suočila uoči i nakon odluke da se kandidiram za predsjednicu države.

Govoreći nedavno na tematskom skupu Ujedinjenih naroda održanom u povodu Međunarodnoga dana žena, govorila sam o rodnoj ravnopravnosti u kontekstu održivog razvoja koji se temelji na jedinstvu triju komponenti: gospodarske, socijalne i ekološke. U tom kontekstu ne govorim samo o zemljama kao što su Afganistan, gdje sam gotovo deset godina radila u različitim svojstvima na promicanju obrazovanja, te na političkom, socijalnom i gospodarskom snaženje pozicije i uloge žena. Govorim i o zemljama kao što je moja Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje tzv. Zapadnog svijeta, gdje se ponosimo da smo donijeli najbolje zakonodavstvo na svijetu za unapređenje ravnopravnosti spolova, ali ga još uvijek ne uspijevamo provesti

Nije, dakako, bilo lako odlučiti se na takav korak, ali ne zbog činjenice što sam žena – spol nikad nije bilo pitanje pri bilo kojoj odluci koju sam donijela – nego zbog osjećaja odgovornosti koji imam prema obitelji, bližnjima, prema svome narodu i državi i prema samoj sebi. Odgovornost služenja zajednici i općemu dobru jedini su kriteriji prema kojima treba vrednovati sudjelovanje i žena i muškaraca u političkom životu.

Na sreću, danas je sve više žena koje su voljne prihvatiti političku odgovornost i sudjelovati u politici, sve do prihvaćanja najvažnijih obveza i najviših dužnosti. Govoreći o obvezama i dužnostima, zapravo govorim o spremnosti na služenje.

Žena želi služiti u slobodi svog uvjerenja i zadovoljstva da čini dobro, promatrajući svijet uključivo i brižno kako bi u taj proces uključila htijenja i potrebe drugih ljudskih bića. Možda i zbog toga pregovori i mirovni dogovori u koje su uključene žene imaju veće izglede za uspjeh nego oni u kojima su samo muškarci. Stoga ne treba čuditi kako se sve više govori o nužnosti ukazivanja većeg povjerenja ženama i davanja veće odgovornosti ženama u procesima uspostave i izgradnje mira i iznalaženju mirovnih rješenja za krize diljem svijeta.

Danas je sudjelovanje žena u politici postao globalni politički fenomen. Poduzimaju se razne akcije, utvrđuju se razni programi kako bi se povećala prisutnost žena u politici. Naročito je to važno u zemljama tzv. trećeg svijeta, gdje je položaj žena u društvu sekundaran, katkad marginalan, a njihovo sudjelovanje u političkom životu samo simbolično.

Ta su nastojanja motivirana uvjerenjem da pomažući ženama u ostvarenju njihovih potencijala ujedno povećavamo i razvojne potencijale cijelog društva te time blagostanje i stabilnost cijelog svijeta.

Dokazano je u nizu studija da žena koja uspije raditi u tzv. trećem svijetu, posebice u onim njegovim dijelima gdje se susreću i s ograničenjima nametnutim vjerskim pravilima, one pridonose ne samo dobrobiti svojih obitelji, nego i dobrobiti cijelih zajednica, poboljšavajući njihov boljitak i izglede svoje djece za drugačiju budućnost. Upravo je pospješivanje zapošljavanja žena jedan od prioriteta međunarodne razvojne pomoći Republike Hrvatske.

Drugi je prioritet poboljšanje zdravstvene zaštite žena i majki te prilika za pristup tržištima rada. Tijekom svog nedavnog posjeta Afganistanu možda sam najbolje mogla vidjeti kako i mali projekti koji gospodarski snaže žene mogu imati veliki učinak na njihove zajednice.

Naša kultura, etički i socijalno oblikovana na zasadama grčke filozofijske misli, rimskog prava i kršćanskog humanizma, ima iza sebe dugu povijest uloge i položaja žene. I u Hrvatskoj je na tom području postignut vidan napredak. Mnogo je inicijativa koje potiču žene na sudjelovanje u političkom životu, uključujući i kroz zakonodavstvo, kako bi se osiguralo da njihova zastupljenost u politici bude približna njihovoj zastupljenosti u populaciji.

Dokazano je u nizu studija da žena koja uspije raditi u tzv. trećem svijetu, posebice u onim njegovim dijelima gdje se susreću i s ograničenjima nametnutim vjerskim pravilima, one pridonose ne samo dobrobiti svojih obitelji, nego i dobrobiti cijelih zajednica, poboljšavajući njihov boljitak i izglede svoje djece za drugačiju budućnost. Upravo je pospješivanje zapošljavanja žena jedan od prioriteta međunarodne razvojne pomoći Republike Hrvatske

Zakonom o ravnopravnosti spolova iz 2008. uvedena je obveza da se na liste političkih stranaka uključi barem 40 posto pripadnika podzastupljenog spola (u našem slučaju žena). Ali više treba učiniti na hrabrenju žena da priznaju važnost svog doprinosa političkom životu u svojoj narodnoj ili pak međunarodnoj zajednici, ali i na poticanju muškaraca da u sudjelovanju žena u politici ne vide opasnost nego zdravo nadmetanje među jednakima s ciljem odabira najboljeg.

”Genij žene“ potreban je i u politici kako bi politika bila cjelovito sredstvo i prostor služenja lokalnoj, državnoj ili međunarodnoj zajednici.

Sve ovo, dakako, ima svoje praktične, političke implikacije. Hrvatska će sa svoje strane nastaviti raditi na ostvarenju ravnopravnosti spolova i podupirati snaženje društvenog položaja i prava žena, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Ovo je i jedan od naših glavnih vanjskopolitičkih prioriteta kroz bilateralne odnose i aktivnosti u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim organizacijama.

Ukidanje nasilja nad ženama, ukidanje stereotipa o ženama u politici i trajna borba protiv predrasuda nešto je na čemu ću kao predsjednica države ustrajati.

Bit će koraka naprijed i koraka natrag. I dalje ću i sâma često osjetiti krutu stvarnost predrasuda prema spolovima. Navikla sam se na ove epizode i više ih ne uzimam osobno.

Ali neću tolerirati ovakve trendove. I neću se dati obeshrabriti. Isto ću se tako suprotstaviti trendovima koji diskriminaciju žena i pitanje našeg položaja u društvu zlorabljuju kao predmet dnevno-političkih ili sredstvo ideoloških manipulacija.

Dakako, ravnopravnost žena na svim životnim područjima, pa tako i u svijetu politike, nije samo, uže gledano, političko nego i društveno pitanje. Stoga uključivanje žena u politiku traži zauzetost raznih društvenih čimbenika i autoriteta u čemu je doprinos Katoličke crkve nezamjenjiv. Svaki, pa i mali, korak kojim Crkva pokazuje važnost žena ima velikog učinka na svijest vjernika i jača ulogu žene u društvu.

Žene su postale svjesne kako je njihov doprinos općemu dobru, miru, sigurnosti, ljudskim pravima i socijalnoj pravednosti nezamjenjiv. U globaliziranom svijetu žene postaju sve važnijim čimbenikom u izgradnji društva. U eri globalizacije i vijesti koje putuju po svijetu pritiskom tipke na tipkovnici, sve vidljivija je ranjivost i patnje žena

Žene su postale svjesne kako je njihov doprinos općemu dobru, miru, sigurnosti, ljudskim pravima i socijalnoj pravednosti nezamjenjiv. U globaliziranom svijetu žene postaju sve važnijim čimbenikom u izgradnji društva. U eri globalizacije i vijesti koje putuju po svijetu pritiskom tipke na tipkovnici, sve vidljivija je ranjivost i patnje žena.

Ali istodobno postajemo sve svjesniji većeg razumijevanja žena i našeg boljeg položaja i veće afirmacije, ali i, paradoksalno, većeg otpora našoj većoj afirmaciji na odviše mjesta na svijetu. Kompleksnost i dijalektika koje nameće položaj i uloga žene u globaliziranome svijetu postavlja tako mnogo prilika, ali i brojne izazove.

Budući da su to ujedno i naše zajedničke vrijednosti i naši zajednički izazovi, moramo uložiti znanje i snage kako bismo radili na poboljšanju položaja žene, a time i na boljitku svijeta.

Hvala vam na pozornosti kojom ste me saslušali. Spremna sam odgovoriti na vaša pitanja i čuti vaše komentare.

(Prenosimo s portala predsjednica.hr).

Još tekstova ovog autora:

     Živjeli hrvatski partizani! Živio ZAVNOH!
     Priča iz blizine: KGK bi novi Mercedes
     ''Želimo budućnost u kojoj svi rade, sretno žive i vole se''
     Ne dopustite da nam bolju budućnost ukradu zlodusi loše prošlosti

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija