autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

U sydneyskim Sesvetama

AUTOR: Goran Borković / 11.03.2014.

Kompletan državni vrh otišao je iz Hrvatske ili će to napraviti idućih dana. Premijer Zoran Milanović odletio je zajedno sa suprugom u dvotjedni posjet Australiji i Novom Zelandu, potpredsjednica Vlade Vesna Pusić tri će dana provesti na inauguraciji nove predsjednice u Čileu, a prvi čovjek Sabora Josip Leko odlazi bog te pita zašto u Nizozemsku, ali svakako je prvi predsjednik hrvatskog parlamenta koji će se službeno naći u toj državi.

Znači li to da je država obezglavljena?

Da smo pokvareni, u odgovoru na ovo pitanje parafrazirali bismo jednog srpskog novinara, pa napisali: pa što, ovako državu može voditi bilo tko!

Da smo kurvini sinovi, iz svega bismo toga zaključili da Milanovića u Australiji nitko nije želio primiti ili mu u administraciji rade toliko nesposobni ljudi da je ovome iznenađenom gradonačelniku sydneyske suburbije Jacku Jacovou, koji nikad uživo nije vidio premijera, jedina alternativa zapravo bio – klokan

Da smo hulje, dodali bismo i da je sjajno što je Milanović otišao u – ovdje se novinski izvještaji ne slažu, a ne želimo lagati – južno ili sjeverno predgrađe Sydneya nazvano Hurstville, gdje je u nekakvoj otužnoj dvoranici primio nešto što sliči na glasoviti wimbledonski tanjur koji se dodjeljuje u finalu teniskog turnira te svojim dolaskom itekako iznenadio tamošnjega gradonačelnika, koji mu je iskrenuo priznao kako taj dio australske metropole nikad nije doživio da ga posjeti premijer, pa bio on i iz tamo nekakve zapadnobalkanske državice.

Da smo kurvini sinovi, iz svega bismo toga zaključili da Milanovića u Australiji nitko nije želio primiti ili mu u administraciji rade toliko nesposobni ljudi da je ovome iznenađenom gradonačelniku sydneyske suburbije Jacku Jacovou, koji nikad uživo nije vidio premijera, jedina alternativa zapravo bio – klokan.

Da smo zavidni na političkim uspjesima ove Vlade, sprdali bismo se i s Brankom Grčićem kojem je Milanović u amanet, ni krivom ni dužnom, ostavio da čuva Hrvatsku dok njih nema.

Da nam Vesna Pusić ide na živce, zaključili bismo da ni ona ne želi prekriženih ruku gledati kako sve propada, pa je otišla posjetiti hrvatsku dijasporu u Čileu, koja gaji simpatije prema njezinu dosadašnjem političkom djelovanju možda i više nego ona australska prema Milanoviću.

Da smo muljatori, ne bismo propustili ni Josipa Leku, koji se sjetio da, eto, nijedan njegov prethodnik nije išao u Amsterdam, a on je to želio cijeli život, ali ga mater nije pustila.

Imamo vijest kako se barem idućih desetak dana u ovoj državi neće dogoditi baš ništa. Nemamo nikakve informacije iz visokih izvora. Milanović je, naime, neposredno pred ključni državni posjet sydneyskim Sesvetama ili Sirobuji rekao ovo: “Znači li da nikada ne bih smio biti odsutan 10 ili 11 dana? Možda ste u pravu, možda niste u pravu, možda je ovo moja dužnost. U ovih 10, 11 dana procjena je da se neće ništa događati, a ako se događa u Ukrajini, to je dovoljno daleko od Hrvatske, bez obzira što Ukrajina graniči s EU-om.”

Sve bismo tako mogli nizati jedno po jedno, ali nam to ne pada na pamet. Uostalom, Milanović kaže da je posao ponio sa sobom, jer “tamo gdje sam ja, tamo je moj posao” te kako niti može niti želi od njega pobjeći. Što ćete, takav je to posao. Malo dosadan, jer se čovjek ne može sakriti u kakvu birtiju za vrijeme radnog vremena kad ovaj ide za njim, ali je za onih gotovo 400 tisuća nezaposlenih – sasvim dobar.

Puno bolji od, primjerice, onoga 65 preostalih radnica propadajuće modne trikotaže Arena u Puli, koje od svibnja prošle godine čekaju da napokon prime plaću. Ne bi taj – ili neki sličan – bio loš ni za onih 800 ljudi, koliko je Arena zapošljavala u propaloj Jugoslaviji, a kojima se sudbina ne zna. Sumnjam da bi išta protiv imali i radnici ZRC-a Lipik, kojima ni oni revni referenti iz Porezne ne mogu pronaći zadnje prihode.

Ima takvih još na desetine, stotine, tisuće, desetke tisuća, stotine tisuća, da ne kažemo milijuna. Svima bi njima sasvim odgovarao taj tip posla i svi oni još imaju određenu vjeru u državu, pa misle da im, ako rade, poslodavac treba isplatiti plaću. Barem to, premda se neki ne daju pa i dalje upiru prstom i prosvjeduju po Markovu trgu tražeći da im vlast napokon pomogne – jer je ta Kukuriku koalicija tako i obećavala u predizbornoj kampanji – a ne da ih gurne u još dublje blato izmjenama Zakona o radu na njihovu štetu.

Za sve njih imamo vijest da mogu biti sigurni kako se barem idućih desetak dana u ovoj državi neće dogoditi baš ništa. Nemamo nikakve informacije iz visokih izvora. Milanović je, naime, neposredno pred ključni državni posjet sydneyskim Sesvetama ili Sirobuji rekao ovo: “Znači li da nikada ne bih smio biti odsutan 10 ili 11 dana? Možda ste u pravu, možda niste u pravu, možda je ovo moja dužnost. U ovih 10, 11 dana procjena je da se neće ništa događati, a ako se događa u Ukrajini, to je dovoljno daleko od Hrvatske, bez obzira što Ukrajina graniči s EU-om.”

(Prenosimo s portala forum.tm)

Još tekstova ovog autora: