Učenje Kur’ana? Šta je to?

I ove godine, prigodno, uz 37. obljetnicu otvorenja zagrebačke džamije, organiziramo 31. natjecanje učača Kur’ana, koje će početi sljedeći petak 26. 9. a završit će se, ako Bog da, u subotu 27. 09., s jacijom-namazom, čemu će prethoditi učenje mevluda i svečana dodjela priznanja i diploma najboljim hafizima i učačima Kur’ana.

Za trajanja natjecanja, imamo priliku poslušati 65 učača Kur’ana, iz 36 zemalja i po tko zna koji put se uvjeriti kako se Božja vječna Riječ, prenosi na najljepši i najprofinjeniji način, kao nepresušno vrelo inspiracije i nadnaravnosti.

Kur’an je posljednji pisani trag između Boga i čovjeka, ostao je zasigurno neiscrpna literarna baza za sve profile naučnika i istraživača, lingvista posebno.

Kur’an je zbog svoje uloge upučivaća na Pravi Put i svoje usmjerenosti ka recipijentu i knjiga zvuka. Za njega je karakteristično lijepo i po određenim pravilima utvrđeno melodično recitiranje koje ima za cilj da ljudskom uhu na što ljepši način približi Božiju poruku. Ljudska srca osjećaju prisustvo jedne posebne duhovne arome kada se uči Kur’an, i to ne samo srca onih koji vjeruju, već i srca onih koji prvi put čuju zvuke Kur’ana.

Kur’an je stoga, itekako upravljen čovjekovom sluhu, jer zvučni obrasci i značenja Kur’ana su duboko isprepleteni.

Čuvanje Kur’ana svoje svetopovijesno utemeljenje prvenstveno ima u ajetu u kojem Bog garantuje da će do kraja ovoga svijeta sačuvati Kur’an:

“Zaista, Mi smo Ti Koji su Opomenu-Kur’an dostavili i Mi pouzdano čuvamo ga!”

Iako se u arapskom jeziku isti glagol koristi i za čitanje Kur’ana, i za sva druga čitanja, a on glasi qara’a-yaqra’u-qirā’a, on ima mnogo šire značenje od našeg glagola čitati. I u stvarnosti postoji razlika između čitanja Kur’ana i čitanja ostalih djela.

Ova razlika je lijepo izražena u našem jeziku, i to tako što se za čitanje Kur’ana uvijek koristi glagol učiti koji podrazumijeva melodično i smireno učenje Kur’ana po tradicionalno utvrđenim pravilima – tedžvidu.

Nadalje, glagol učiti je mnogo prisniji i intimniji jer nosi značenje upijanja i usvajanja nečega a samim tim i označava topliji i bliskiji odnos sa materijom.

Čitanje je vezano za vizuelni kontakt sa tekstom i nepovezanost sa materijom, koja, doduše, ne mora biti nužna. Čitati se može paušalno, bez razumijevanja, bez ikakvog odnosa prema materiji osim, recimo formalnog, dok učiti ipak podrazumijeva bliži odnos.

Ono što mi zapažamo i što nas interesira nisu samo književno-estetske vrijednosti kojima se Tekst obilato služi kako bi ukazao na svoju Ideju, već na koji način i kakav model duhovnog uspinjanja ka Allahu, dž.š., ovi konstruktivni elementi njene (Knjige, Kur’ana) ljepote, i ne samo oni, već i svaki ajet posebno, nude i omogućavaju. Drugim riječima, nastojimo dotaknuti ili, da se usudimo reći, ukazati na, konkretnu i djelatnu duhovnost koja nadmašuje riječi i misli, jer Kur’an nije došao da se samo divimo ljepotama njegovog izraza, već da se živi i proživljava.

Ovakvo, istinsko učenje Kur’ana vezano je za epistemološki karakter Kur’ana i za Ideju, i ono predstavlja pravo čitanje Kur’ana, ono čitanje koje se u mnogome razlikuje od ostalih čitanja, i to ne samo književnih djela, već i drugih sakralnih tekstova.

Ovakvo čitanje odnosno učenje Kur’ana vezano je za fenomen Kur’ana kao utjelovljene Riječi Božije koja se nalazi u samom centru islamske vjere. Ovakvo čitanje je duboko vezano za vječnu bit Kur’ana a to je božanska Riječ koja optrajava sa snagom božanske osobnosti, i koja je, stoga, bespočetna, nerastakljiva i beskrajna u vječnosti. Božanski bitak očituje jedinstvenu Riječ koja se nikad ne razlikuje unatoč različitim jezicima, tehničkim pojmovima i načinima izražavanja. Ta Riječ nije čak ni uvjetovana postojanjem ili nepostojanjem svijeta, jer svijet nije izvan božanskog bitka.

Glagol talā – yatlū, upotrebljen u Izvorniku da označi one koji Allahovu Knjigu kazuju znači još i recitirati, razmišljati, ići za nekim, oponašati, ugledati se na nekoga itd. Oni koji uče Allahovu Knjigu, oni o njoj i razmišljaju, i hode za njom i prate je, stalno, čitavim svojim bićem i kroz čitav svoj život.

Oni se ugledaju na nju a u isto vrijeme glačaju ogledalo svoje duše kako bi se njena svjetlost reflektirala u njima. Ovo čitanje je tilavet, proživljeno i doživljeno čitanje Allahove Knjige. Ona se doživljava u svakodnevnom životu ali se i proživljava cijelim fizičkim i duhovnim bitkom muslimana.

Učač Kur’ana nastoji da se kur’anski tekst razumije, odnosno da pored jezika koji izgovara harfove, uključi i svoj um. Ovo podrazumijeva da učač poznaje arapski jezik a ako nije Arap, ili ne poznaje arapski jezik, da se posveti ili učenju arapskog jezika što je izuzetno pohvalno, ili da stalno iščitava prijevod značenja Kur’ana.

Nakon ove etape, kod učača – hafiza sve ove aktivnosti bi trebale u konačnici da kulminiraju u slijedećoj etapi u kojoj učač – hafiz nastoji da uključi i svoje srce da osjeti veličinu Božijeg govora. Tada je spreman da otpočne svoje duhovno putovanje ka Bogu uz svoje učenje i usvajanje Kur’ana.

Postoji, zaista, mnogo primjera iz života Poslanika, a.s. i njegovih  ashaba koji su svim svojim duhovnim snagama nastojali da ovako uče, odnosno proživljavaju Kur’an. Dobri Prethodnici bi, učeči Kur’an, ponavljali učenje teksta za koji su smatrali da im srce nije bilo u potpunosti prisutno dok su ga čitali. Hazreti Alija, r.a., kaže: “Nema koristi od ibadeta u kojem nema razumijevanja, niti od učenja Kur’ana u kojem nema razmišljanja.”

Naravno da je vrhunac ovakvog pristupa Božijoj Riječi ostvaren samo kod Poslanika, a.s., i vrlo slikovito je prikazan u slijedećem događaju koji ćemo navesti u cijelosti. Naime, kada je Poslanik, a.s., rekao Ibn Mes’udu: “Uči mi Kur’an” i kada je Ibn Mes’ud, učeči dijelove sure al-Nisā’ došao do ajeta: A šta će tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?, primijetio je suze u očima Poslanika, a.s., koji je tada Ibn Mes’udu rekao: “Sad prestani!” Ovo je Poslanik, a.s., rekao nakon što ga je ovaj ajet potpuno preokupirao. Ovdje se vidi koliko je Poslanik, a.s., iako bezgrješan i siguran od Allahove kazne, bio privržen dubokom promišljanju i proživljavanju Kur’ana.

Gazali u Ihya’u navodi: “Jedno vrijeme sam čitao Kur’an, ali u tom čitanju nisam osjećao slast sve dok sebe nisam stavio u poziciju kao da tu riječ Kur’ana slušam od Poslanika, a.s., koju on uči svojim ashabima. Zatim sam otišao dalje, za jedan stepen više, dok sam učio stavio sam se u poziciju kao da riječ Kur’ana slušam od Džibrila, a.s., koju on prenosi Poslaniku, a.s., Zatim mi je Uzvišeni Allah omogućio najveću deredžu, da riječ Kur’ana čujem od njenog Kreatora. Tada sam osjetio istinsku slast i blagodat pa njegovom učenju ne mogu odoljeti.”

Srce kojem se Kur’an vrlo često obraća nije puki čovjekov subjektivni osjećaj kojim on odabire ono što je po njemu dobro i istinito, već “organ spoznaje” čija nepatvorenost prethodi razumskoj spoznaji na koju,  svojim stalnim pitanjima kao, Zašto ne promisle; ili Pa zar razuma nemaju; i u konačnici, Pouku primaju samo razumom obdareni; Kur’an također žustro poziva. “Zašto se svijetom ne zapute kako bi mogli da srcima shvate ili da ušima osluhnu!? Zapravo, njihove oči nisu slijepe, već su im slijepa srca koja se u grudima nalaze.”

Srce je zapravo ona stvar koja omogućava čovjeku da shvati značenje Allahovih, dž.š., ajeta. Srce je prirodno sazdano tako da može shvatiti značenje i znamenje ajeta i to samo pod uvjetom da funkcionira normalno. 

Upravo zato se Kur’an ne čita očima već srcem, a put hifza – učenja i čuvanja Kur’ana u svome srcu i svojoj memoriji – je put zaljubljenoga koji stalno ponavljajući riječi Voljenog hodi Njemu u susret.

Stvoritelj od nas traži i da njegove riječi izgovaramo s posebnom pažnjom i odgovornošću. S druge strane, Muhammed, a.s., preporučuje melodiziranje (tengim) učenja Kur’ana, a.š., po pravilima tegwida, a izvedene dužine pružaju mogućnost za takvo učenje, pri čemu ne smije biti pretjerivanja, niti odstupanja od uspostavljenih normi.

Dakle, usljed osjetljivosti ljudske duše na dodir s muzikom, interpretiranje Kur’ana nije propisano kao običan govor, već ono zahtijeva pažljivo izgovaranje (wa rattili l-Qur’ana tartila), po “zahtjevima jasne dikcije” ili “ugodno-skladno  učenje”.                   

Molim Svevišnjega Boga da ovo naše 31. natjecanje uračuna u naša dobra djela i nagradi nas. Amin.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Neka nas plemeniti Poslanik nadahne da budimo jedinstvo
    •  Cilj ramazana je da se razvija solidarnost
    •  Oplemenjivanje naše duše
    •  Marija u islamu je izvor zalaganja za dobro
    •  Solidarnost nakon poplava u BiH
    •  O ljudi, O Čovječanstvo
    •  Kurban-bajram, 2024.
    •  Vršnjačko nasilje
    •  Ramazan je mjesec strpljivosti i solidarnosti

> Svi tekstovi ovog autora