autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Učitelji, ustrajte u štrajku zbog sebe, učenika i svih nas

AUTOR: Branimir Pofuk / 27.11.2019.

Branimir Pofuk aaPostoje mitske rečenice u čijih nekoliko riječi bude zbijena i upamćena jedna čitava povijest, velika priča o nekom važnom događaju u prošlosti.

Jedna takva strašna priča je ona o pokolju civilnog stanovništa što ga je u Kragujevcu počinila njemačka okupatorska vojska 21. listopada 1941.

Bio je to jedan od najstrašnijih ratnih zločina koje počinila njemačka vojska mimo nacističkih logora, divljanja SS-a i klanja u kojima su se, osobito na Balkanu, natjecali domaći izdajnici.

Nakon jednog napada na njihove snage Nijemci su naredili odmazdu nad civilinim stanovništvom. Najprije su pokupili policiji poznate komuniste, pa Jevreje, a onda na koga god su naišli po ulicama, njivama, radnim mjestima, crkvama pa čak i školama.

Brojke se razlikuju, ovisno o izvorima, ali tog je dana u Kragujevcu strijeljano najmanje tri tisuće civila uključujući i najmanje tri stotine djece, među kojima i barem jedan čitav razred odveden na gubilište iz kragujevačke Muške gimnazije.

Izgubljeni sati? (…) Sada se zdvaja nad svakim izguljenim školskim satom i danom nastave u državi koja je, s obzirom na to što je od nje nastalo od trenutka nastanka, izgubila već trideset godina (…) Kad već neće država, mi im pokažimo koliko nam doista vrijede učenje, učitelji i profesori

Upravo ti ubijeni đaci postali su simbol svih kragujevačkih žrtava, o njima je Desanka Maksimović ispjevala “Krvavu bajku” s početnom strofom urezanom u pamćenje čitavih generacija: “Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu”.

Ali, navedeni stihovi nisu ta mitska rečenica u kojoj je sažeta čitava drama i tragedija.

Mitska rečenica je uzvik koji su preživjeli svjedoci stavili u usta kragujevačkom profesoru srpskog jezika i književnosti i tadašnjem direktoru Muške gimnazije kao njegove posljednje riječi pred streljačkim strojem u kojem je skončao zagrljen sa svojim učenicima.

Ime mu je bilo Miloje Pavlović, a da bi se bolje razumjela ta mitska rečenica – jednako snažna, važna i velika izviknuo je on doista ili ne – treba ispričati i ono što joj je neposredno prethodilo, a u njoj je također sažeto.

Svjedoci su, naime, ispričali kako je profesor Pavlović tjeran skupa s učenicima prema stratištu naišao na jednog od onih spomenutih domaćih izdajnika, notornog ljotićevca Marisava Petrovića čiji je odred asistirao Nijemcima u zločinu.

Na njegovu ponudu da mu spasi život, profesor je, kažu, odgovorio: “Ako mi od tebe zavisi život, takav mi život ne treba”.

U filmu “Krvava bajka” iz 1969. godine profesora Pavlovića glumio je Ljuba Tadić, glumac i čovjek u svakom pogledu dostojan da smrti u lice uzvikne tu mitsku rečenicu: “Pucajte, ja i sada držim čas!”

Hrvatska niti je u ratu, niti pod okupacijom. Barem ne onom vojnom. Ali, priča o veličini i dostojanstvu učiteljskog poziva obranjenog životom došla mi je u pamet zbog današnje borbe hrvatskih učitelja i profesora za dostojanstvo, kako vlastitog poziva, tako i ono osobno, ljudsko.

Nitko u Hrvatskoj danas ljude ne strijelja. Ali, umjesto strijeljanja, gdje se o hrabrosti i dostojanstvu odlučuje u jednom trenutku, imamo polagano, dugogodišnje davljenje, ponižavanje i guranje u materijalnu bijedu i status na rubu društva srozanog ugleda, autoriteta i dostojanstva.

Nakon jednog napada na njihove snage Nijemci su naredili odmazdu nad civilinim stanovništvom. Najprije su pokupili policiji poznate komuniste, pa Jevreje, a onda na koga god su naišli po ulicama, njivama, radnim mjestima, crkvama pa čak i školama

Neki će reći da je usporedba drastična i neprimjerena, ali upravo takva trebala bi ljude uvjeriti u ono očito: učitelji i profesori u ovom štrajku drže sat i lekciju kakva je u ovom trenutku najpotrebnija i njima samima, i njihovim đacima, svima nama.

Osobito svima nama koji smo ikada popustili, koji smo bilo naivno nasjeli, bilo kukavički popustili pod kotačem profita koji nam vlasti, vlastodršci i poslodavci svih vrsta prodaju kao povijesnu neminovnost i neizbježnu realnost, odričući se tako jedne po jedne mrvice svojih prava i dostojanstva, kako onog čitavih profesija, tako i osobnog, ljudskog.

Vlast sindikatima predbacuje nespremnost na dijalog i kompromise, neuvažavanje realnih mogućnosti.

A što su bili svi oni ustupci i odricanja od stečenih prava minulih godina i očito naivno nasjedanje na obećanja kako će sve to, kad se steknu uvjeti, biti vraćeno, nego kompromis za kompromisom?

Sada se zdvaja nad svakim izguljenim školskim satom i danom nastave u državi koja je, s obzirom na to što je od nje nastalo od trenutka nastanka, izgubila već trideset godina.

Vlada nudi linearno povećanje plaća svim djelatnicima javnih službi, povećanje koje sve naše učitelje i profesore ostavlja upravo tamo gdje su i sada i zbog čega i štrajkaju: na dnu platne i društvene ljestvice, ovaj put s proporcionalno još većim zaostajanjem za svima ostalima.

Pa ipak, Premijer dolazi pred njih, nakon što mu tjelohranitelji na Markovu trgu otvore prolaz u metalnoj (i mentalnoj) ogradi koja ih dijeli, predstavlja se kao predsjednik Vlade koja je “prijatelj radnika i umirovljenika” i kaže: “…da nema nekog nesporazuma, obrazovanje je važno, učenje je važno, učitelji su važni, profesori su važni…”.

Ali, jednostavna matematika državnog budžeta govori suprotno. Odgovor šutnjom i transparentom podignutim mu u lice bio je veličanstveno dostojanstven.

Pripisana francuskom piscu i filmskom umjetniku Marcelu Pagnolu Internetom kruži ova izreka: “Čovjek u životu najprije nauči hodati i govoriti, a tek kasnije sjediti i začepiti usta”.

Upravo ti ubijeni đaci postali su simbol svih kragujevačkih žrtava, o njima je Desanka Maksimović ispjevala “Krvavu bajku” s početnom strofom urezanom u pamćenje čitavih generacija: “Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu”

Upravo je škola jedno od prvih mjesta na kojima se djecu uči da mirno sjede i šute, ali ne zato da bi kao odrasli ostali ukopani u mjestu kada ustati i hodati i da bi držali jezik za zubima kada ih se gazi, ponižava i davi.

Sazrio je trenutak da nam svima naši učitelji održe najvažniju lekciju u životu i da ih mi u tome podržimo, ne ostajući sjediti i ne začepljenih usta.

Lijepo je učlaniti se na Facebooku u grupu podrške čiji broj članova dnevno raste u tisućama.

Još je ljepše i potrebnije, sada više nego ikada, pridružiti im se na ulici, a ako će trebati i u štrajku solidarnosti.

Kad već neće država, mi im pokažimo koliko nam doista vrijede učenje, učitelji i profesori.

Ili ostanimo mirno sjediti, šutjeti i gledati kako se nastavlja iseljavanje iz Hrvatske u koloni iznevjerenih i prevarenih ljudi, kolonu koja nam ostavlja razočaranje, a nadu odnosi sa sobom u koferima i u školskim torbama.

 

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Učitelji, ustrajte u štrajku zbog sebe, učenika i svih nas koji trebamo tu lekciju).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Andrej Plenković i HNK Zagreb
     Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
     Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
     "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
     Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
     Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
     Utrka milijardera u svemiru
     Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
     Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
     Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1