novinarstvo s potpisom
Otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću i Vladi Republike Hrvatske
Dvadeseta godišnjica VRA ”Oluja“ protekla je u znaku slavljenja oslobođenja bez organiziranog spomena na žrtve. Pozivamo Vladu RH da na tragu riječi premijera Milanovića “…žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom” pronađe način uključivanja sjećanja na žrtve u obilježavanje godišnjice VRA ”Oluja”.
Sam naziv Dan domovinske zahvalnosti pruža priliku za to. Stoga predlažemo pokretanje dijaloga o primjerenog načinu budućih obilježavanja na forumu poput Povjerenstva za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske. Dijalog bi svakako trebao uključiti predstavnike obitelji stradalih, okupljene u udruženje “Protiv zaborava”, Zajednicu udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata, koje imaju sjedište u Zagrebu, te Koordinaciju srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije koja ima sjedište u Beogradu.
Inicijativa Vlade RH za organiziranje spomena na stradale u tijeku i nakon VRA ”Oluja” bila bi konstruktivan korak. No, od Vlade RH, kao i od preostala dva stupa vlasti, očekujemo preuzimanje odgovornosti za ostvarivanje prava SVIH stradalih civila, od svakoga u djelokrugu svojih ovlasti.
Očekujemo da se podrži pravosuđe u nužnosti istraživanja i procesuiranja svih ratnih zločina počinjenih protiv svih žrtava, a posebice počinjenih protiv SVIH civilnih žrtava.
Na pravosuđu ostaje odgovorna zadaća procesuiranja ratnih zločina počinjenih u tijeku VRA ”Oluja” i svih drugih ratnih zločina. U ovogodišnjim govorima nitko od govornika nažalost nije govorio o zločinima i potrebi istraživanja i procesuiranja njihovih počinitelja, kao ni o potrebi priznanja patnje SVIH civilnih žrtava kroz usvajanje zakona o pravima SVIH civilnih žrtava rata.
Upozoravamo i na to da je Vlada RH propustila upozoriti na nepoštivanje pravomoćnih sudskih presuda.
U sklopu obilježavanja 20. godišnjice VRA ”Oluja” u Kninu je, nakon Zadra, 5. kolovoza 72. bojna dobila ulicu koju su otvorili Mihael Budimir, Dalibor Banić i Josip Bikić.
Kada je u pitanju posljednji navedeni, možemo se tek nadati da nije riječ o osobi istoga imena i prezimena, pripadniku te jedinice koji je pravomoćno osuđen za zločin u Lori. Pozivamo ovim putem Vladu i da provjeri radi li se o osobama koje su kao pripadnici 72. bojne pravomoćno osuđeni za zločin u Lori.
Podsjećamo da su pripadnici 72. bojne Vojne policije HV-a, Tomislav Duić, zapovjednik Vojnog zatvora Lora, Tonči Vrkić, Anđelko Botić, Emilijo Bungur i Ante Gudić te Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, u tzv. sudskom predmetu ”Lora 1” osuđeni, jer je sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru Lora u Splitu bez ikakvog pravnog osnova držali veći broj zatočenih civilnih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavajući ih, fizički i psihički ih zlostavljajući, te su ih pritom mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja dvojice od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. Presudu je potvrdio Vrhovni sud RH-a i postala je pravomoćnom 6. veljače 2007. godine.
Josip Bikić najprije je bio u bijegu, te je u odsutnosti osuđen na 6 godina zatvora. Nakon dragovoljne predaje, u obnovljenom postupku, priznao je krivnju. Osuđen je na 4 godine zatvora.
Prije Sinjske alke upozorili smo da je ratni zločinac Mirko Norac i dalje član Viteškog alkarskog društva osuđen, u dva sudska postupka, na ukupno 15 godina zatvora zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Norac koji je, uz ostalo, osuđen i zbog toga što je na stratištu blizu Gospića osobno usmrtio nepoznatu žensku osobu, nije – kako to konstatira prvostupanjska presuda – iskazao ni ”pijetet prema poginulima i suosjećanje s onima koji su u operaciji izgubili svoje bližnje”.
Vlada RH nije uopće reagirala na opetovane upite medija i organizacija za ljudska prava o tom pitanju.
Upozoravamo da su institucije Vlade RH propustile učinkovito zaštititi sigurnost novinara, fotografa i aktivista prije i nakon dokumentarne predstave “Drugi rat” u HNK Rijeka Ivana pl. Zajca u srijedu 5. kolovoza, u kojoj je pet žena ratnih stradalnica raznih nacionalnosti, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, govorilo o svojim teškim životnim iskustvima tijekom rata.
Zbog svoje su nacionalnosti ili nacionalnosti svojih muževa bile iseljene ili protjerane iz svojih domova, a nekima su muževi ubijeni. Još uvijek nije riješena sudbina oca jedne od sudionica. Ta je manifestacija izazvala prosvjed braniteljskih udruga i navijača Armade, a zbog okupljanja prosvjednika pred HNK morala je intervenirati policija.
Novinar Hrvoje Šimičević, koji je izvještavao s toga događaja, dobio je dva udarca šakom u glavu dok je čekao autobus kako bi se vratio u Zagreb, a svi su sudionici izvrijeđani.
Za Hrvatsku je važno da njen današnji politički vrh pokaže snagu i mudrost koja je nedostajala hrvatskom političkom vrhu nakon VRA ”Oluje” i da pobjedu u ratu, koja je objedinila zemlju, ali ostavila i bolne ožiljke, obilježava uistinu kao Dan domovinske zahvalnosti.
Dan domovinske zahvalnosti treba biti za sve građanke i građane kojima je Hrvatska domovina dostojanstveno obilježavanje sa sjećanjem na sve stradale, s naglaskom na “nikad više”, a ne skup na kojem se, kao vojnim mimohodom u Zagrebu, pokazuje snaga. Ili kao skup u Kninu, gdje političari “osluškuju” što bi bilo oportuno reći pred okupljenima čije raspoloženje modelira grupa šovinističkih bukača. Treba to biti nešto što bi ljude koje su događaji bacili na različite strane počelo spajati, a ne nešto što će cementirati ili produbljivati podjele.
Smatramo da Vlada RH aktivnu izgradnju povjerenja duguje svim stradalima i mladim generacijama. Danas, na Međunarodni dan mladih, podsjećamo na pravo mladih na svijet u kom će prioritet biti povezivanje preko granica svih podjela.
S poštovanjem,
Vesna Teršelič, Documenta
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava