novinarstvo s potpisom
Tihomiru Oreškoviću, inače ”uspješnom kemijskom menadžeru iz Kanade i političkom novaku”, prema pisanju Die Neue Zürcher Zeitunga reforme radi izvlačenja ”Hrvatske iz duboke krize” nisu uspjele zbog toga što je uvaljen u ”hrvatski bazen s morskim psima”.
A prema pisanju Frankfurter Allgemeine Zeitunga među najvažnijim uzrocima Oreškovićeva neuspjeha navodi se da su se i dosad: ”Lobiji radnika, umirovljenika i ratnih veterana, državnih službenika i subvencioniranih ‘kulturnjaka’ uvijek i pod svakom vladom uspješno branili protiv smanjivanja privilegija”.
Ti tzv. ”hrvatski morski psi”, međutim, u svojem ”hrvatskom bazenu” u proteklih 25 godina poslušno su provodili ekonomsku politiku ispunjavajući zahtjeve međunarodnih kreditnih vjerovnika potpuno zanemarujući domaću (suverenu nacionalnu) ekonomsku misao i znanje.
Zbog toga se odgovornost za neuspjehe iz inozemstva nametnute ekonomske politike ne može pripisivati isključivo zbilja nesposobnim ”morskim psima iz hrvatskog bazena” i prešućivati doprinose inokolzatinga i ”uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”, kao što je to učinjeno u napisima objavljenim u Die Neue Zürcher Zeitungu i Frankfurter Allgemeine Zeitungu.
Posljedice pogrešnog ekonomskog ”inokolzaltinga” (a ne samo ”morskih pasa iz hrvatskog bazena”) su potpuno izostali ekonomski razvoj u proteklih 25 godina, deindustrijalizacija, velika nezaposlenost, smanjivanje stanovništva, preusmjeravanje iz državnog proračuna prihoda od gospodarenja nacionalnim prirodnim i ostalim resursima u dividende globalnih korporacija, veliko zaduživanje u inozemstvu, itd.
Unatoč pristranim napisima Die Neue Zürcher Zeitunga i Frankfurter Allgemeine Zeitunga činjenica je da ni jedna reforma radi izvlačenja države iz ”duboke krize” (čitati: bankrota) nema izgleda na uspjeh ako se zasniva isključivo na ograničenom smanjenju javnih rashoda (”smanjivanju privilegija”?), a ne i na usporednom gospodarskom razvoju i stvaranju viška novih ekonomskih vrijednosti.
Osobito će (baš kao i dosad) biti neuspješne tzv. reforme u kojima bi se ”smanjivale privilegije” isključivo ”zaposlenima, umirovljenicima i ratnim veteranima, te subvencioniranim kulturnjacima”, a ne i, primjerice, ”privilegije globalnih korporacija”, u čije dividende su iz (hrvatskog) državnog proračuna poslušni ”morski psi” u proteklih 25 godina preusmjeravali milijarde kuna prihoda od gospodarenja prirodnim resursima.
Načelno, samo reforme s poticanjem gospodarskog razvoja i stvaranja novih ekonomskih vrijednosti, naravno, uz paralelno uravnoteživanje javne potrošnje, imaju izgleda za uspješnost.
Logična je neuspješnost ”reformi” premijera Tihomira Oreškovića, navodno ”uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”.
Umjesto poticanja gospodarskog razvoja Oreškovićeve mjere usmjerene su više na osposobljavanje prekomjerno zadužene Republike Hrvatske za otplatu dugova ubrzavanjem iskorištavanja već znatno devastiranih prirodnih resursa radi smanjivanja šteta međunarodnim vjerovnicima.
S najnužnijim investicijama u razvoj nekoliko projekata od čijih profita bi se mogli brže otplaćivati krediti, uz istodobno ograničeno smanjivanje troškova javne potrošnje samo na smanjivanje zdravstvene i mirovinske zaštite, obrazovanja znanosti i kulture, ne može se ”izvući zemlja iz duboke krize”.
Hrvatska se odrekla ekonomskog nacionalnog suvereniteta i prenijela ga međunarodnim asocijacijama u koje se učlanila.
U Hrvatskoj se stoga više ne mogu suvereno donositi ekonomske mjere.
To znači da su umjesto ”morskih pasa iz hrvatskog bazena” za izvlačenje ”zemlje iz duboke (ekonomske) krize” odgovorne međunarodne asocijacije na koje je Hrvatska prenijela ekonomski suverenitet.
Ako međunarodne asocijacije na koje je Hrvatska prenijela ekonomski suverenitet nisu u mogućnosti izvući ”zemlju iz duboke (ekonomske) krize”, kao što se pokazuje da nisu, onda se Hrvatskoj treba vratiti nacionalni ekonomski suverenitet, isključiti poslušne ”morske pse iz hrvatskog bazena”, proglasiti i formalno bankrot i moratorij na otplatu međunarodnih kredita, vratiti ”u zemlju” prihode od gospodarenja prirodnim resursima i ponovo započeti poticanjem nacionalnog gospodarskog razvoja.
Međunarodne asocijacije, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, WTO (Svjetska trgovinska organizacija), Europska unija i ostale bi u izvlačenju Republike Hrvatske ”iz duboke krize” (čitaj: bankrota) trebale pomagati zbog održanja međunarodnih ekonomskih, financijskih i ostalih standarda ispod kojih zemlje članice ne mogu biti.
Hrvatska je, ponovimo to, postala nepodnošljiv (financijski) teret svojim vjerovnicima jer više nije u stanju otplaćivati ni kamate, a kamoli glavnice dospjelih kredita.
Država Hrvatska izuzev teritorija nema imovine čijim bi se brzim unovčenjem na tržištu mogli otplatiti dospjeli neplaćeni dugovi. Što se pak tiče ”unovčenja” dijela teritorija, teško je zamisliva hipotetična međunarodna licitacija za prodaju, primjerice otoka Jabuke, Lastova i Visa, na kojoj bi se nadmetale po sistemu ”tko da više” članice EU, NATO-a, Rusija i možda još neke međunarodne sile i asocijacije.
Države koje više nisu u mogućnosti podmirivati svoje obaveze ne mogu formalno ni stvarno biti isključene iz svjetskog financijskog i pravnog prometa kao što se, primjerice, može likvidirati i brisati iz registra trgovačko društvo (poduzeće), odnosno propisati bankrot potrošača.
Državama se, međutim, može izvana nametnuti ”krizni menadžment” i pokušati smanjiti javnu potrošnju, te ih pokušati gospodarski preustrojiti, kao što se to u Hrvatskoj zasad bezuspješno pokušava.
Što javnost misli o Oreškovićevoj Vladi i člancima u Frankfurter Allgemeine Zeitungu i Die Neue Zürcher Zeitungu najbolje je pokazao komentar čitateljice na jednom portalu: ”Ma koji ‘zajtungi’, ovo je dosad najbolja Vlada, otkako su se riješili Crnoje naglo im je krenulo”.
Suprotno pokušajima skretanja pozornosti javnosti sa stvarnih (osobito ekonomskih) problema koje nisu u stanju rješavati ”uspješni kemijski menadžer iz Kanade” zajedno s ”morskim psima iz hrvatskog bazena” čitatelji su itekako svjesni o čemu se zapravo radi.
Primjerice, javili su se čitatelji iz Njemačke (podaci poznati redakciji).
Pišu da su hrvatska obitelj iz Sarajeva stalno nastanjena u Frankfurtu od travnja 1992. godine. Čitali su publikaciju ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” (objavljenu početkom 2014. na: ivicagrcar.weebly.com) i odlučili se javiti.
Pišu: ”Tražili smo povrat imovine koju smo imali do početka rata u Sarajevu , koju evo čak ni do danas još uvijek nismo dobili, mada smo u dva navrata dobivali presude u našu korist u BiH, koje su naknadno poništavane. Iskoristili smo sve ‘domaće pravne lijekove’ i dospjeli i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ECHR).
Čekali smo pet godina na odluku ECHR-a , da bi 11. svibnja 2015. dobili obavijest da je naša tužba ‘nestala na ECHR-u’. Nakon ‘nestanka naše tužbe’ uslijedio je ‘scenarij’ koji opisujete sa dokazima u publikaciji ‘Kritika prakse ECHR-a u Strasbourgu’.”
Odgovorio sam čitateljima da sam negdje pročitao kako je britanska ministrica Therese May izjavila da ljudska prava u Velikoj Britaniji treba zaštititi istupanjem te zemlje iz nadležnosti ECHR-a.
Pismo čitatelja iz Sarajeva nastanjenih u Frankfurtu ukazuje na to da vladavinu ”morskim psima” u državama – ”bazenima s morskim psima” – svojim nepostupanjima omogućuju Sud za ljudska prava, odnosno politika razvijene zapadne Europe prema tranzicijskim zemljama.
A i u Frankfurter Allgemeine Zeitungu i Die Neue Zürcher Zeitungu pišu o sve ubrzanijem ”skraćivanju mandata morskih pasa iz hrvatskog bazena”, odnosno da se “osim novih izbora, koji bi se mogli održati već u rujnu, nagađa i o ‘letećoj’ promjeni vlade ‘uspješnog kemijskog menadžera’ iz Kanade”.
Prema Frankfurter Allgemeine Zeitungu ”HDZ bi nakon stranačkoga kongresa, koji se održava krajem svibnja, mogao lijevo-liberalnom HNS-u ponuditi koaliciju. Navodno bi dosad najprisniji saveznik socijaldemokrata bio spreman promijeniti stranu. A socijaldemokrati i lijevi mediji dotle nade polažu u diskreditaciju vlade na međunarodnoj sceni i stavljanje Hrvatske u red s Mađarskom i Poljskom pod sumnjom fašizma. Ne obazirući se na višekratno distanciranje Oreškovićeve vlade od hrvatskog ustaškog režima, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata kolaborirao s Hitlerovom Njemačkom, predbacuju joj da želi relativizirati fašizam”.
”Takve optužbe nisu nove”, pišu u Frankfurter Allgemeine Zeitungu, ”Hrvatska desnica odavno izjednačuje antifašizam s komunizmom, a ljevica protukomunizam s fašizmom. Taj redukcionizam nedvojbeno ima prednosti, jer strankama je lakše poticati povijesne prijepore nego vlastitu klijentelu ljutiti nepopularnim reformama.”
Neovisno o ”povijesnim prijeporima”, s ”kozmetičkim ekonomskim” mjerama u Hrvatskoj se vlast više ne može držati ili ne duže opstati.
Umjesto isprazne politike traži se znanje bez obzira na to da li međunarodnog kriznog menadžmenta ili nacionalne suvremene ekonomske misli i znanja.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.