UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu

Ujedinjeni narodi su međuvladina organizacija koja za zadatak ima razvoj prijateljskih odnosa među narodima, očuvanje mira i sigurnosti te poticanje i realizaciju međunarodne suradnje.

Jedan od ključnih organa u cijeloj organizaciji je Vijeće sigurnosti koje je zaduženo upravo za očuvanje mira i sigurnosti. Ono ima pet stalnih članica (SAD, Kina, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska) i deset nestalnih članica. Svaka od stalnih članica ima pravo veta na bilo koju odluku koje Vijeće može predložiti.

Kada se govori o međunarodnoj suradnji, ona se temelji na međunarodnom pravu. Činom prihvaćanja međunarodnog prava članice UN-a su potvrdile da trenutni međunarodni poredak smatraju pravednim i na njemu grade i razvijaju međunarodne odnose.

Svako pravo, pa tako i međunarodno pravo, mora imati nekoga tko će to pravo implementirati i prisiliti nekoga tko ga ne poštuje da ga počne poštovati. Primjer toga je Zaljevski rat u kojem su savezničke snage UN-a, predvođene SAD-om, oslobodile Kuvajt, porazile iračke snage Sadama Huseina i prisilile ga na primirje. Ponovo je zavladalo pravo i očuvao se međunarodni poredak.

Međutim, situacija se drastično mijenja kada je država čiji je zadatak očuvanje međunarodnog prava, sigurnosti i mira, jedna od stalnih članica Vijeća sigurnosti, a sada njime i predsjeda, upravo onaj faktor koji radikalno krši međunarodno pravo. Riječ je, naravno, o Ruskoj Federaciji.

Na primjeru rata u Ukrajini može se vidjeti kako se cijela ideja i svrha UN-a dovodi pod znak pitanja i opravdano budi skepsu. UN trenutno nije organizacija koja može održati ili uspostaviti prijateljske odnose među narodima, ne može očuvati i razvijati međunarodnu suradnju, a pogotovo očuvati i osigurati mir. UN je kompletno paraliziran.

Situacija u kojoj se UN našao je situacija izvanrednog stanja. Temeljna odrednica takve situacije je u tome što se ona, slijedimo li Giorgia Agambena, nalazi na granici između politike i prava. Također, za izvanrednu situaciju je nužan pojam suverena, kojega Karl Schmitt određuje kao onoga koji odlučuje o izvanrednom stanju.

Situacija izvanrednog stanja se nalazi na granici prava i politike zato što se odluka onoga koji upravlja nalazi iznad ustaljenih pravnih normi. Kako su norme nastale u vremenima ”normalnog” stanja, sama primjena normi na ”normalna” stanja ne zahtijeva politički decizionizam. Stvari se odvijaju ustaljenim mehanizmima koje je lako poštovati i sankcionirati one koji ih krše.

Međutim, politički suverenitet je potreban kako bi se u izvanrednom stanju spriječilo propadanje samog poretka. Tada političke odluke suverena izlaze iz okvira pravnih normi zato što pravne norme ne mogu obuhvatiti to potpuno novo stanje. Tim mehanizmima vladanja se istovremeno afirmira i pravni poredak jer ga oni štite od raspadanja.

To nas dovodi do, kako ju Agamben zove, zone nerazlikovanja. Kako je izvanredno stanje istovremeno dokidanje ustaljenih pravnih normi, tako u toj zoni izvanpravnog djelovanja suverena prelazi u pravo.

Očiti primjer je COVID pandemija. Izbijanje pandemije dovelo je do izvanrednog stanja, mnoge pravne norme nisu vrijedile, ali su kasnije odluke suverena, koje su donošene u skladu s novonastalim izvanrednim stanjem, postale pravo. Cilj je bio političkim odlukama omogućiti pravo i njegovu adekvatnu implementaciju kako bi se očuvala država.

Upravo je nemogućnost djelovanja u izvanrednom stanju tj. nedostatak suvereniteta ono što paralizira UN, a pogotovo ako je taj koji izaziva to stanje nuklearna velesila koja krši sve međunarodne norme.

Očito je da u ovom slučaju UN nema moć suverena čije bi političke odluke omogućile nove pravne norme. Ako se odluke i dogode, one nemaju moć prisile. Te odluke ne bi postale pravo. Ovdje je jasno da se pod ”nuklearnom velesilom” može shvatiti bilo koja država koja ima nuklearno oružje i općenito veliku vojnu moć.

Iz tog razloga je danas, u 21. stoljeću, moguć osvajački rat, kršenje svih mogućih međunarodnih pravnih normi, niz zločina bez straha od kazne. Takvoj velesili se neće dogoditi scenarij koji se dogodio daleko slabijem Iraku kada je zauzeo Kuvajt.

Budućnost ovakvog paraliziranog UN-a, kako sada stvari stoje, može dovesti do iste sudbine kao i njegove prethodnice – Lige nacija. Njene slabosti je uočio i Benito Mussolini kada je Liga, u Drugom talijansko-abesinskom ratu, optužila talijanske vojnike da gađaju civilne ciljeve i bolnice. On im je rekao da je ”Liga dobra kada vrapci viču, ali nije dobra kada se orlovi svađaju.”

Liga nacija nije uspjela izmiriti ”orlove”. Njihova svađa dovela je do Drugog svjetskog rata.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra

> Svi tekstovi ovog autora