Ustavni sud ”ne bi se štel mešat”

Čitateljica (podaci poznati redakciji) se javila zbog toga što je karlovačka Porezna uprava njezinoj svekrvi dostavila rješenje o ovrsi radi naplate duga za doprinose od 10.940,58 kuna (glavnica bez kamata).

U ovršnom rješenju (Klasa: UP/I-415-o1/16-01/6 Urbroj: 513-07-25-03/16-01 od 11. ožujka 2016.) koje je potpisala Mirjana Belančić, voditeljica Ispostave Područnog ureda Porezne uprave Karlovac, prijeteći se navodi: ”Ovrha će se provoditi u opsegu koji je potreban za namirenje obveze iz porezno-dužničkog odnosa iz cjelokupne imovine poreznog obveznika” (Čitaj: ”fućka” se Mirjani Belančić i njezinim podčinjenima što bi zbog desetak tisuća kuna ”na bubanj” mogao otići cijeli obiteljski dom).

Opravdano se čitateljica koja nam se javila boji da bi zbog te ovrhe kao ”kolateralna žrtva” mogla zajedno sa suprugom i dvoje djece predškolske dobi završiti na ”ulici bez krova nad glavom”.

U ovom ovršnom postupku karlovačkih poreznika o kojemu piše čitateljica, međutim, ne treba zanemariti ni nacionalnu pripadnost porezne obveznice (različitu od poreznika).

Hrvatski poreznici nerijetko nastavljaju obračunavati doprinose obrtnicima i osobama slobodnih zanimanja neko vrijeme čak i nakon bankrota i odjave iz Registara obrtnika i poreznih obveznika, u razdoblju u kojemu se od obavljanja djelatnosti ne ostvaruju više nikakvi prihodi

Ovrha je dvojbena zbog toga što je osnovica obveze plaćanja doprinosa određena ”odokativno” prema prosječnoj plaći zaposlenika u Hrvatskoj, a ne razmjerno ostvarenim porezno evidentiranim prihodima od malog obrta (štand na karlovačkoj tržnici) koji je ”ovršenica” o kojoj čitateljica piše imala registriran prije nego što je bankrotirala.

Izravna posljedica ”odokativno” određene obveze doprinosa je da je ”ovršenica” imala obvezu plaćanja doprinosa u iznosima većim od ostvarenih prihoda, odnosno obvezu plaćanja doprinosa na nepostojeće prihode (osobito nakon bankrota i ispisa iz Registra obrtnika kada više od obrta nije ostvarivala nikakve prihode).

Hrvatski poreznici nerijetko nastavljaju obračunavati doprinose obrtnicima i osobama slobodnih zanimanja neko vrijeme čak i nakon bankrota i odjave iz Registra obrtnika i poreznih obveznika, u razdoblju u kojemu se od obavljanja djelatnosti ne ostvaruju više nikakvi prihodi.

Usporedno, zbog nepodmirenih doprinosa na nepostojeće prihode porezni obveznici po toj osnovi nemaju ni prava na zdravstvenu ili mirovinsku zaštitu, što znači da se od njih utjeruju doprinosi i za prava koja nemaju, a ne samo na nepostojeće prihode.

No, da čitateljima pojasnimo, tzv. doprinosi su porezi, različiti od ostalih poreza (primjerice, na dohodak, na dobit ili PDV) samo po tome što im je unaprijed zakonski određena namjena (za zdravstvenu ili mirovinsku zaštitu i sl. i ne smiju se koristiti za druge svrhe).

Godinama (uzalud) novinarskim prilozima objavljivanim u raznim medijima ukazujem na beskrupuloznu i nemoralnu praksu hrvatskih poreznih vlasti da naplaćuju doprinose na nepostojeće prihode i na uskraćena prava.

Tisućama su obrtnika u besparici nakon bankrota i odjave obrta hrvatski poreznici nemilosrdno (prisilno) naplaćivali doprinose i ovršnim otimačinama ”stjecali bez osnova” sirotinjske nekretnine (pogledati podatke o broju ispisanih iz Registra obrtnika u zadnjih desetak godina). Nerijetko su ostarjeli bankrotirani obrtnici zbog takvog postupanja bezobzirnih i nemoralnih poreznika završili kao beskućnici

Tisućama su obrtnika u besparici nakon bankrota i odjave obrta hrvatski poreznici nemilosrdno (prisilno) naplaćivali doprinose i ovršnim otimačinama ”stjecali bez osnova” sirotinjske nekretnine (pogledati podatke o broju ispisanih iz Registra obrtnika u zadnjih desetak godina).

Nerijetko su ostarjeli bankrotirani obrtnici zbog takvog postupanja bezobzirnih poreznika završili kao beskućnici.

Ni osobe slobodnih zanimanja nisu prolazile bolje.

Objavljivao sam i o ovrhama kolegica i kolega novinara registriranim kao osobe slobodnog zanimanja (freelancera) kojima su poreznici nastavljali obračunavati obveze plaćanja doprinosa nakon što bi redakcije raskinule ugovore o suradnji i nakon što su freelanceri ostali bez ikakvih prihoda, tako da si nisu imali čime platiti doprinose.

Objavljivao sam i pritužbe (bivših) odvjetnika koji su se zbog nedostatka klijenta (a onda i prihoda) morali ispisati iz Registra odvjetnika. Unatoč ispisu iz Registra odjavljeni odvjetnici nisu se mogli odmah zaposliti kao pravnici, jer su ih poreznici teretili za doprinose za razdoblje u kojemu od odvjetništva nisu ostvarili ni kune.

A dok nisu podmirili doprinose na nepostojeće prihode, nisu se mogli odjaviti u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da bi se prijavili kod novog poslodavca (oni koji su imali sreće i dobili zaposlenje).

I Ustavnom sudu podnošeni su prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi Zakona o obveznim doprinosima čijom zloporabom nezajažljivi hrvatski poreznici utjeruju doprinose na nepostojeće prihode i prava.

Pavo Lišnić iz Pule podnio je još prije pet godina prijedlog za ocjenu ustavnosti jer je smatrao da su “porezni obveznici koji doprinose plaćaju po osnovu obrta u situaciji kada je njihov prihod manji od porezne obveze po osnovi doprinosa dužni bili platiti porez na nepostojeći prihod” (vidjeti odluku Ustavnoga suda U-I-4523/2011)

Primjerice, Pavo Lišnić iz Pule podnio je još prije pet godina prijedlog za ocjenu ustavnosti jer je smatrao da su “porezni obveznici koji doprinose plaćaju po osnovu obrta u situaciji kada je njihov prihod manji od porezne obveze po osnovi doprinosa dužni bili platiti porez na nepostojeći prihod” (vidjeti odluku Ustavnoga suda U-I-4523/2011).

Međutim, suci Ustavnog suda: Jasna Omejec, Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović odlučili su da ”ne prihvaćaju taj prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom”.

Da bi mogli donijeti odluku o neprihvaćanju prijedloga za ukidanje zakonskih odredbi o naplaćivanju doprinosa na nepostojeće prihode, pobrojeni suci Ustavnog suda prethodno su u jedan postupak uvrstiti tri prijedloga za ocjenu ustavnosti (U-I-2319/2010., U-I-2211/2011., te U-I-4523/2011).

To je ”poslužilo” da napišu teško razumljiv nepismeni pravnički tekst odluke o neprihvaćanju šest puta duži od ove kolumne, uvjereni kako većinom pravno neuka hrvatska javnost ništa neće razumjeti.

U tekstu spomenute odluke Ustavnog suda citiraju se napisi iz ”udžbenika Financijsko pravo i financijska znanost autora o teoriji doprinosa”, dva poduža ”očitovanja Ministarstva financija i Vlade Republike Hrvatske”, zatim navodi iz ”dugogodišnje ustaljene prakse Saveznog ustavnog suda Savezne Republike Njemačke koja je – zbog usporedivih ustavnih osnova – primjenjiva i u hrvatskom ustavnopravnom poretku i puno još koječega.

Jedino što sam razumio iz te nepismene i teško razumljive odluke Ustavnoga suda je da je ”načelno stajalište Ustavnog suda da je zakonodavac samostalan u uređenju poreznog sustava Republike Hrvatske” te se u to Ustavni sud ”ne bi štel mešat”.

U teško razumljivoj odluci se naglašava: ”Ustavni sud … nije tijelo kojemu je dopušteno preuzimati ulogu bilo kojeg tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti i umjesto njih donositi odluke ili provoditi odgovarajuće mjere, odnosno presuđivati o tome bi li bilo bolje ili svrsishodnije da su umjesto rješenja koja su nadležna tijela izabrala prihvaćena neka druga rješenja. Kad bi Ustavni sud to učinio, prigrabio bi sebi položaj kvazi-zakonodavnog tijela protivno svim odrednicama ustavnog poretka Republike Hrvatske”.

Kome treba i čemu služi Ustavni sud koji ”ne smije presuđivati” protiv poreza na nepostojeće prihode zbog straha da ne bi tko iz zakonodavnih i izvršnih vlasti pomislio da si je Ustavni sud ”prigrabio položaj kvazi-zakonodavnog tijela protivno ustavnom poretku Republike Hrvatske”?

I da ne duljimo više, ako su zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti propisale porez na nepostojeće prihode, Ustavni sud ”ne smije presuđivati” protiv tog poreza, jer kad bi Ustavni sud to učinio, ”prigrabio bi sebi položaj kvazi-zakonodavnog tijela protivno svim odrednicama ustavnog poretka Republike Hrvatske”.

Mislim da je rješenje o ovrsi karlovačkih poreznika sramotno, ali za ovu odluku Ustavnoga suda ne mislim da je sramotna, nego da je smiješna.

Vlada je proklamirala proračunsku štednju i godišnje bi se uštedjela značajna proračunska sredstva da se ukine financiranje Ustavnoga suda.

Ne vidim među dosadašnjim odlukama tog suda ni jednu koju umjesto sudaca Ustavnoga suda uz znatne proračunske uštede nisu mogla donijeti tri suca iz odjela za ustavnopravne postupke Vrhovnog suda.

Kome treba i čemu služi Ustavni sud koji ”ne smije presuđivati” protiv poreza na nepostojeće prihode zbog straha da ne bi tko iz zakonodavnih i izvršnih vlasti pomislio da si je Ustavni sud ”prigrabio položaj kvazi-zakonodavnog tijela protivno ustavnom poretku Republike Hrvatske”?

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora