autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Uzaludno izbjegavanje bankrota

AUTOR: Ivica Grčar / 27.05.2015.
Ivica Grčar

Ivica Grčar

Sudeći po komentarima u elektroničkim porukama čitatelja, presuda Vrhovnog suda u slučaju Franak očito je i dalje vodeća tema. Zanimljivo je da ima i čitatelja koji, kao i suci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Hrvatske, zaokupljeni socijalnim kontekstom ovog spora, smatraju da su korisnici kredita morali biti svjesni kakav ugovor potpisuju i da sada moraju vratiti dug.

Treba razjasniti da prethodni tekst u ovoj kolumni o odgovornosti sudaca u slučaju ‘Franak nije bio pisan isključivo zbog socijaliziranog opredjeljivanja u korist ove ili one strane u tom sporu. Tekst je pisan zbog nedopustivog sudskog zanemarivanja elementarnih ekonomskih načela u tom sudskom postupku.

Pojednostavljeno, banke su prodavatelji usluga kredita. I u slučaju prodaje defektnih kredita sud bi trebao postupati jednako kao i u slučaju prodaje defektnih proizvoda, primjerice perilica, hladnjaka ili štednjaka. I banke bi morale (i odlukama suda) blagovremeno povlačiti iz prodaje usluge defektnih kredita slično kao i proizvođači defektnih perilica, hladnjaka ili štednjaka.

Banke su prodavatelji usluga kredita. I u slučaju prodaje defektnih kredita sud bi trebao postupati jednako kao i u slučaju prodaje defektnih proizvoda, primjerice perilica, hladnjaka ili štednjaka. I banke bi morale (i odlukama suda) blagovremeno povlačiti iz prodaje usluge defektnih kredita slično kao i proizvođači defektnih perilica, hladnjaka ili štednjaka

A kad je prodano previše defektnih usluga ili proizvoda, prodavatelji moraju u stečajnu likvidaciju (bankrotirati). I to ne prvenstveno zbog toga što su prevarili kupce svojih usluga ili proizvoda, nego zbog toga da bi se usluge (i bankare) sa defektnim kreditima blagovremeno isključilo iz pravnog i financijskog prometa.

Ako se ne poštuje načelo bankrota tržišno neuspješnih usluga ili proizvoda i prodavača takvih usluga, to ”kontaminira” cjelokupno tržište i vodi izravno u ekonomsku krizu.

Činjenica je da bankari u Hrvatskoj već 20-ak godina pogrešno plasiraju kreditni kapital i ustraju u kreditiranju ubrzavanja potrošnje umjesto kreditiranja razvoja i stvaranja novih vrijednosti.

Za bankare su defektni krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima dvosjekli mač. U slučaju devalvacije (eura i ostalih valuta u odnosu na švicarski franak) bankari moraju povisiti rate na neotplaćene dijelove kredita, što lančano dovodi do toga da veći broj prezaduženih građana više ne može otplaćivati kredite, jer im prihodi ne rastu razmjerno rastu vrijednosti švicarskih franaka. A ni prevelik broj zapljena založenih nekretnina, pokazalo se, nije rješenje, jer zbog veće ponude od potražnje nemoguće je unovčavanje hipotekarnih nekretnina.

Prevladavajuće je mišljenje, nažalost i među sucima, da treba izbjegavati primjenu stečaja i na banke, jer tzv. domino efektom bankrot jedne banke može izazvati urušavanje cjelokupnog financijskog sustava.

Točno je da tzv. domino efekt može urušiti cjelokupni financijski sustav, ali ne treba zanemariti zbog toga činjenicu da i izbjegavanje stečajnih likvidacija bankrotiranih banaka također uzrokuje urušavanje tržišta, odnosno cjelokupnog financijskog sustava u jednoj zemlji.

Pa jesu li krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima defektni krediti? Da, nesporno jesu, prije svega zbog toga što se pokazalo da previše korisnika tih kredita ima objektivnih teškoća s otplatama ili ih uopće više ne mogu otplatiti.

Za bankare su defektni krediti s valutnom klauzuloma u švicarskim francima dvosjekli mač. U slučaju devalvacije (eura i ostalih valuta u odnosu na švicarski franak) bankari moraju povisiti rate na neotplaćene dijelove kredita, što lančano dovodi do toga da veći broj prezaduženih građana više ne može otplaćivati kredite, jer im prihodi ne rastu razmjerno rastu vrijednosti švicarskih franaka. A ni prevelik broj zapljena založenih nekretnina, pokazalo se, nije rješenje, jer zbog veće ponude od potražnje nemoguće je unovčavanje hipotekarnih nekretnina

A činjenica da su ti krediti (za previše korisnika) objektivno neotplativi nedvojbeno ukazuje na loš plasman (kreditnog) kapitala osam banaka: ZABA-e, PBZ-a, Erste, Raiffeisena, Hypo, OTP-a, Splitske i Sber banke.

Od samih pobrojenih banaka veću odgovornost za loš plasman kreditnog kapitala bi trebao snositi regulator hrvatskog bankarskog tržišta, odnosno Hrvatska narodna banka. Guverner središnje banke zakonski je ovlašten (i dužan) podzakonskim aktom propisivati mjere ocjenjivanja prikladnosti kapitala poslovnih banaka (capital adequacy).

HNB je zakonski obvezan provoditi i redovni bonitetni nadzor poslovnih banaka, a u okviru njega osobito primjenu Pravilnika o ocjenjivanju prikladnosti kapitala. I da su u HNB-u redovito provodili bonitetni nadzor, a u poslovnim bankama primjenjivali Pravilnik o ocjenjivanju prikladnosti kapitala, odobravanje kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima bi na vrijeme bilo obustavljeno.

Sve to znaju (ili bi trebali znati) i suci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda koji su donosili presude kojima se izbjegavaju stečajne likvidacije kreditnih politika osam poslovnih banaka koje su klijentima odobravale defektne kredite s valutnim klauzulama u švicarskim francima.

Nesporno su banke prodavale klijentima defektne kredite i takva je prodaja trebala bankrotirati. U prethodnom tekstu u ovoj kolumni izneseni su i dokazi da su banke, svjesno zanemarujući ekonomska načela, ustrajale u prodavanju klijentima usluga defektnih kredita.

U primjeru kredita s valutnom klauzulom banke su nudile nižu kamatu na kredite u švicarskim francima nego na kredite u eurima, a da se i ne govori o najnepovoljnijoj (zelenaškoj) kamati za kredite u domaćoj valuti kuni. A to je praktično značilo da većina klijenta – korisnika kredita zapravo i nije ispunjavala uvjete za kredite u eurima ili kunama, jer su zbog visokih kamatnih stopa otplatne rate u pravilu bile veće od propisane trećine prihoda korisnika kredita.

Što se pak tiče dilema nekih čitatelja je li sud korisnike kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima trebao osloboditi obveze vraćanja duga ili je opravdano dosuđeno da te dugove treba otplatiti, moram ponovo upozoriti na činjenice koje sam objavio u prethodnoj kolumni ”Imam pravo”.

HNB je zakonski obvezan provoditi i redovni bonitetni nadzor poslovnih banaka, a u okviru njega osobito primjenu Pravilnika o ocjenjivanju prikladnosti kapitala. I da su u HNB-u redovito provodili bonitetni nadzor, a u poslovnim bankama primjenjivali Pravilnik o ocjenjivanju prikladnosti kapitala, odobravanje kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima bi na vrijeme bilo obustavljeno

Koliko mi je poznato, u sudskom postupku nitko nije ni tražio da bude oslobođen obveze vraćanja duga. Tužitelji u sudskom postupku zahtijevaju ukidanje valutne klauzule u švicarskim francima kao zelenaških ugovornih uvjeta, a ne da dug ne moraju vraćati. Kao kompromis tužitelji predlažu, da valutna klauzula, ako banke nemaju povjerenja u domaću kunu, ostane u eurima umjesto ugovorene u švicarskim francima.

Istina, ima previše korisnika tih spornih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima koji su u međuvremenu ostali bez zaposlenja i više nemaju prihoda iz kojih bi mogli vraćati kredite (nije malo slučajeva da su oba supružnika ostala bez zaposlenja s kreditnom obvezom u švicarskim francima), ali ti nisu među tužiteljima u sporu zbog valutne klauzule u švicarskim francima.

Čini se da banke u slučajevima kad su dva člana kućanstva dobila otkaz ugovora o radu, oklijevaju otpisati kao nenaplativ dio kredita zbog mogućeg utjecaja takvih otpisa na tijek sudskog spora zbog valutne klauzule u švicarskim francima.

Ma kako to bilo apsurdno, ima i slučajeva da dio nevoljnika bez zaposlenja podržava banke u sporu zbog valutne klauzule u nadi da će im banke otpisati dio kredita ako dobiju taj spor.

Kako sam se bavio komentiranjem pristranog suđenja na Vrhovnom sudu Hrvatske i izbjegavanju bankrota kreditne politike osam najvećih poslovnih banaka u Hrvatskoj, dio čitatelja (podaci u redakciji) je u svojim elektroničkim porukama pitalo za mogućnosti tužbi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Ni od spora na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ne treba očekivati ništa, kao ni od sporova na hrvatskim sudovima. Razlog je vrlo jednostavan – više od 98 posto tužbi iz Hrvatske proglašava se nedopuštenima bez pisane odluke. Umjesto odluke (suca pojedinca) o nedopuštenosti tužbe tužiteljima se dostavljaju neka pisamca u kojima ih se obavještava da im je tužba nedopuštena, da se ne mogu žaliti i da će spis biti uništen.

Da li bi eventualna tužba Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima završila među 98 posto tužbi iz Hrvatske, dakle samo pisamcem o nedopuštenosti ili među 2 posto tužbi koje se na tom sudu uzimaju u razmatranje, zbilja ne znam. Ali čini mi se vjerojatnijom 98-postotna mogućnost od one od samo 2 posto ”dopuštenih tužbi” iz Hrvatske na tom sudu.

Ta pisamca najčešće potpisuje izvjesna Elica Grdinić, koja je bila zaposlenica u Službi za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu i sudska savjetnica u Ustavnom sudu. Sada je, navodno, zaposlena u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali ima uredno prijavljen boravak u Zagrebu.

Da li bi eventualna tužba Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima završila među 98 posto tužbi iz Hrvatske, dakle samo pisamcem o nedopuštenosti ili među 2 posto tužbi koje se na tom sudu uzimaju u razmatranje, zbilja ne znam. Ali čini mi se vjerojatnijom 98-postotna mogućnost od one od samo 2 posto ”dopuštenih tužbi” iz Hrvatske na tom sudu.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

Još tekstova ovog autora:

     Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
     Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
     Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
     Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
     Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
     Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu
     Mediji u koruptivnoj mreži vlasti
     Nelagoda u javnosti zbog hrvatske pristranosti
     Peticija HND-a radi zaštite ''ficleka'' iz kaznenih istraga
     Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1