Više nego opravdana peticija Sanje Sarnavke

Niz femicida, kao i sve učestalije mladenačko nasilje u školama te agresivni ispadi mladića u javnosti teško da se još mogu zanemariti, ostaviti bez komentara i tolerirati kao ”još normalne” i razumljive reakcije na društvene proturječnosti i napetosti.

U svim ovim manifestacijama otvorenog fizičkog nasilja sudionici su najvećim dijelom mladići ili odrasli muškarci. Nameće se zaključak, da je nasilje protiv žena, protiv slabijih pripadnika društva ili protiv relativno nezaštićenih, eksponiranih članova društva, poput nacionalnih manjina ili transrodnih osoba specifičan odraz mlađih, odnosno nezrelih pripadnika muškog spola, i to onih marginaliziranih i inače društveno diskriminiranih.

Djelomično pogrešno. Specifični ekstremizam nasilja protiv žena, to jest femicid u obiteljima i u muško-ženskim odnosima odavno više nije problem samo marginalnih i marginaliziranih slojeva, nego je prisutan u srednjim slojevima društva. U tom kontekstu treba uperiti prst i u skupinu muškaraca, ne samo mladih, nego i muškaraca srednjih ili zrelijih godina, poznatih po pojmu ”klečavci”.

Onih koji smatraju nužnim moliti se za čednost (čiju?) i za povratak muškog autoriteta u muško-ženskim odnosima, prije svega u obitelji – autoritet u odnosu na koga drugoga nego na žene – pokazuju upadljivo seksistički i autoritarno ponašanje, u koje se – ovisno o okolnostima – još miješaju rasizam, nacionalizam i ksenofobija.

Muškarci tog svjetonazorskog profila strahuju da ih žene ne shvaćaju ozbiljnim – i zato žene moraju strahovati od njih da će ih kažnjavati, psihički, fizički ili čak ubiti. Muškarci strahuju da im žene neće priznati nedvojbeni, po njihovom mišljenju, autoritet, i zato žene moraju strepjeti da će ih partner obvezati na to, ako ne milom, onda uz neposredno korištenje sile.

Autoritarizam i seksizam tipični su za desničarsko ustrojena društva, ali i za desničarski usmjerenim srednjim slojevima društva, čak više-manje prikrivenom u svim slojevima. Pozornost treba ipak fokusirati na mlade, zato što su oni najtraženija ciljna skupina desničarske propagande, a ujedno najdostupniji i najotvoreniji agitatorima.

Njihova sposobnost da se oduševe za vrijednosti i ”uzorne” ljudske likove, uparena s manjkom formalnog obrazovanja i nerazvijene kritičke sposobnosti, čini ih idealnim metama za propagatore i počinitelje nasilnih akcija.

Pitaju li se mladi već zaraženi seksističkim, rasističkim, ksenofobnim mislima, što ih od tih ideja toliko privlači, priznat će da se nalaze u krugu prijatelja istomišljenika, gdje caruju čvrsti stavovi, gdje vlada kohezija unutar skupine, solidarnost i drugarstvo, gdje se dobivaju pouzdane upute za život, čak ”smisao života”, sigurnost, potvrđivanje vlastite vrijednosti.

Međutim, sve su ove vrijednosti samo naizgled bezazlene. Ubrzo se, naime, raskrinkavaju kao ”grupni pritisak” i prisila prilagoditi se, uključiti u akcije, nekritički i bez pitanja. Pripadnost grupi ide ruku pod rukom s izoliranjem ”drugih”, bilo da se radi o ženama, strancima, ljevičarima, gej ili transrodnim osobama.

Čak i da se ”kandidat” za određenu skupinu ne slaže s njom, čak i da je svjestan da će ga skupina odvesti u nezakonitost ili nepravde, teško im je oduprijeti se ili suprotstaviti prisili, a još im je teže istupiti iz grupe. Naime, napuštanje skupine jednako je izdaji.

Grupa daje snagu i osjećaj vrijednosti, melem je za dušu onih slabe samosvijesti ili s osobnim problemima u obitelji ili u muško-ženskim odnosima. Odatle molba za ”čednost” i za ”vraćanje autoriteta muškarca, oca, u obitelji” (na kojim članom ili članovima).

Jasnije i otvorenije ne može se izraziti želja za dominacijom i vlašću muškaraca nad ženama i nad djecom.

Zato je i više nego opravdana peticija, čija je inicijatorica aktivistica za ženska pitanja Sanja Sarnavka, za otklanjanje javne molitve takozvanih ”klečavaca” iz javnog prostora, ”Micanje klečavaca – u ime 18 ubijenih žena u 2025.”. Peticiju je do sada potpisalo preko 80.000 građanki i građana.

”Ograničenje se odnosi isključivo na političko-ideološke javne performanse koji degradiraju žene i prijete njihovoj ravnopravnosti”, naglašava inicijatorica.

No prijetnja je taj performans i za mlade, još nezrele i nekritičke pojedince, jer se javno manifestiraju seksizam, autoritarizam i fobije od svih stilova života koji se ne uklapaju u model muško-ženskog suživota što ga oni – makar i prešutno – propagiraju. I osobe gej ili transrodnog usmjerenja mogu se osjećati povrijeđenim i potencijalno ugroženima, jer je njihova ”drugotnost” predmet javne diskriminacije.

Ma koliko peticija bili opravdana, računam da neće proći bez otpora (kao što nije ni ozakonjenje femicida kao ubojstva pod naročito teškim okolnostima, jer iskorištava slabiji položaj i moguću ovisnost žrtve o počinitelju). Simpatizeri ”klečavaca” pozivat će se na slobodu izražavanja vjere u javnosti i na slobodu misli (primjeri su već poznati u sudskoj praksi u mojoj Austriji).

Argument s kojim se može istupiti u prilog zabrane – ne dira se u slobodu misli i slobodu vjerovanja – u sebi možete vjerovati štogod vam je drago, gajiti simpatije za ekstremizam bilo koje vrste – sve dok misao ostaje misao, a ne izlazi iz vaših usta, na papir, tastaturu ili bilo gdje u javnom komuniciranju. Onda vrijedi: sloboda misli i sloboda moje vjere nailaze na svoju granicu, gdje se kose sa slobodom drugih članova društva, koji vaše ideje i misli smatraju opasnim. S pravom jer se mogu pretvoriti u pobudu da ćete napasti i vršiti pritisak na druge.

Nadam se da će peticija biti uslišana – 70.000 predanih glasova teško je ignorirati. Ako već nitko nije reagirao iz redova službene Crkve protiv manipulacije vjerom u izuzetno represivnu svrhu, glas civilnog društva trebao bi prodrijeti do političkih krugova i u kabinete visokih državnih dužnosnika.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crkveno učiteljstvo protiv marijanske narodne pobožnosti
    •  Moramo se pobuniti protiv struktura nepravednosti
    •  Deustašizacija – dosljedno ili sa zadrškom?
    •  Mnoštvo teologa u društvu ipak nisu ''inflacija''
    •  Dag Hammarskjöld nas uči kako živjeti vrijedan život
    •  Potpomognuto samoubojstvo - Nema utješnih rješenja
    •  Novi sveci – zaštitnici mladeži, no ne bez ozbiljne mane
    •  Kako govoriti o mirovnoj etici u prijelomnim vremenima? 
    •  Usamljenost – sve veći problem osoba starije životne dobi
    •  Upozoravanje na opasnosti od rata nije huškanje na rat

> Svi tekstovi ovog autora