novinarstvo s potpisom
Krenut ćemo od službenog početka. Prvo je Sabor, prateći vrlo problematičnu rezoluciju Europskog parlamenta o totalitarnim režimima odlučio pokrenuti proces obilježavanja dosad neoznačenih grobnica Drugog svjetskog rata i poraća, nakon čega su Milanovićeva vlada i ministarstvo branitelja, na čelu s Predragom Matićem, ponajprije broj mjesta koje se planiralo tako obilježiti povećali na 82, od čega su tek dva posvećena stradalim antifašistima, da bi zatim i postavili nekoliko spomenika.
Potom je čitav proces zaustavljen, da bi u tišini i daleko od ozbiljnog interesa javnosti u travnju bio raspisan natječaj za novo, jedinstveno obilježje, na kojem je nedavno pobijedilo rješenje zadarskog arhitekta Nikole Bašića, najpoznatijeg po “Pozdravu suncu” u vlastitom gradu i spomen-obilježju na Kornatima.
Za pobjednički Bašićev rad, temeljen na kvadratu i krugu, kolumnist Novosti Boris Postnikov, je precizno napisao da može značiti svašta, da ne bi značio ništa, a sam autor je u nedavnom intervjuu u Večernjem listu zaključio kako je važno reći da je ovaj spomenik posvećen svim žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, bez obzira na njihovu ideološku ili vjersku pripadnost, i kako je glavni cilj da spomenik pridonese katarzičnom stanju u društvu koje bi dovelo do priznanja, ali i pomirenja te sjedinjenja našeg raspolućenog društva.
No, jesu li stvari zapravo ovakve kakvima ih vide zadarski arhitekt i državne institucije ili je riječ o dijametralno suprotnoj situaciji?
Za odgovor na ovo pitanje valja nam se vratiti u duboku prošlost, točnije na sam kraj Drugog svjetskog rata, kada je upravo ustaški zločinac Vjekoslav Luburić, vidjevši da je poraz njegovog zločinačkog projekta neminovan, počeo zagovarati pomirenje i nadideološko jedinstvo Hrvata.
Na sličnu ideju, ovaj put s pobjedničkih pozicija, došao je pedesetih godina španjolski diktator Franco, podignuvši Dolinu palih, službeno s idejom o svenacionalnoj pomirbi, a faktično s planom da se njegovi zločini nad građanima odanim ideji republike potisnu u ime definitivne legitimacije njegove vlasti.
Onda je, nakon njih dvojice došao Tuđman, s izravnim naslanjanjem na Franca, što uopće nije niti skrivao, ali i s prešućivanjem Luburića, kroz ideju o svehrvatskoj pomirbi, koja bi se po uzoru na Španjolsku, imala simbolički dogoditi u Jasenovcu.
Kako je ta suluda zamisao proizvela ozbiljan skandal, koji je s obzirom na odabir lokacije, postao i međunarodni, od nje je Tuđman morao odustati, ali je očito u nekoj formi preživjela do danas, da bi vrhunac doživjela u projektu koji se upravo događa.
Ovdje želim jasno reći kako, jednako kao i u slučaju uzora kojima se vodio, prava namjera iza svega ovoga nije u pomirbi, nego u legitimizaciji fašističkog pokreta i njegovog svođenja na istu ravan s antifašističkim, što je vidljivo upravo u primarnom obilježavanju mjesta na kojima su stradali ustaški vojnici, ali i u svakodnevnoj praksi u zemlji, koju su uspostavili klerikalna, te hadezeovska i izvanhadezeovska desnica.
Upravo zbog toga što nije riječ o istinskoj nakani za nadilaženjem trauma građanskog rata za vrijeme Drugog svjetskog rata, nego o revizionističkom političkom projektu, temeljenom na uvjerenju da je razdoblje jugoslavenskog socijalizma bilo totalitarno, ovaj projekt je duboko revizionistički, zbog čega neće polučiti rezultate koje navodno očekuje.
Kad bi nekoga u zemlji doista bilo briga za ovaj projekt, on bi rezultirao tek dodatnim podjelama i zakopavanjem u iste teme.
Olakotna je okolnost, koje očito u Vladi nisu svjesni, u tome što čitava ova akcija nema nikakvog društvenog odjeka, što je svrstava tek u jednu od brojnih slijepih ulica tuđmanizma, kojeg nikako ne uspijevamo nadići.
(Prenosimos portala Telegram).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.