novinarstvo s potpisom
Učestale prijetnje kojima sam izložen gotovo od prvog dana intendanture u riječkom HNK, a kojima je značajan doprinos dao i dio aktualne političke vrhuške – u tom kontekstu svakako treba izdvojiti predizborno obećanja prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka da će riječki HNK ponovno učiniti hrvatskim i narodnim kad osvoji vlast, kao i nedavno pismo predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, u kojem je našla puno razumijevanja za nesnošljivost prema pojedinim javnim osobama, uključujući i mene, te time dala zeleno svjetlo ulici da se obračuna s nacionalnim vješticama – prošli vikend dobili su i novu dimenziju jer su se preselili i na bližnje mi.
Najprije je u petak 4.3. provaljeno u stan moje djevojke u Zagrebu, a zatim sam u nedjelju 6.3. otkrio da se isto dogodilo i s mojim stanom.
Jasno je da ovdje ne može biti riječi o nikakvoj slučajnosti, već o jasnoj poruci što bi se moglo dogoditi sljedeće ukoliko nastavim sa svojim javnim djelovanjem.
Očigledno svi dosadašnji načini zastrašivanja – od anonimnih prijetećih pisama, od kojih je jedno sadržavalo fotografiju na kojoj je bio namontiran prizor odsijecanja moje glave, preko ljetošnje opsade riječkog HNK od strane ratnih veterana i navijača koji su unisono skandirali da će mi se napiti krvi, višekratnih dojava da je u kazalištu postavljena bomba ili nedavnog vinkovačkog grafita ”Smrt Oliveru Frljiću” – nisu urodili željenim plodom, pa je Nepoznati Netko odlučio ući i u moju privatnu sferu.
Pri tom gotovo da bode u oči koliko je ovaj zadnji čin u suglasju sa svim onim što u javnom prostoru protiv mene govori HDZ.
Ukoliko ne postoje institucionalni mehanizmi kojima bi me ova stranka i njezini sateliti mogli smijeniti s funkcije koju trenutno obavljam, onda uvijek postoje oni neinstitucionalni – udariti na obitelj ili djevojku.
U više navrata sam rekao da ću upravo predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović držati odgovornom ukoliko se nakon njezinog huškačkog pisma dogodi eskalacija fizičkog nasilja.
Iako se fizičko nasilje još uvijek nije dogodilo, za ovaj novi ciklus zastrašivanja koji je uperen i protiv mojih bližnjih, držim odgovornima upravo nju i političku partiju iz koje dolazi. Njihovo javno djelovanje već duže vrijeme potiče atmosferu netolerancije i mržnje, medijskog nasilja, a erupcija fizičkog nasilja pitanje je dana.
Nažalost, imamo vlast koja vodi specijalni rat protiv svojih građana.
Zanimljivo je da sam odmah, nakon otkrića provale, u više navrata policajcima koji su vršili uviđaj govorio o prethodnoj provali, gotovo identičnoj izvedbi, svim prijetnjama kojima sam izložen i sumnji da se radi o planskom zastrašivanju.
Također sam ih molio da kontaktiraju dežurnog krim-inspektora i obavijeste ga o tome, ali su mi rekli da moram, ukoliko imam takve sumnje, otići sam u policijsku postaju i to prijaviti.
U policijskoj postaji su mi dežurni krim-inspektori, umjesto da naprave uviđaj i skupe eventualni dokazni materijal, objašnjavali razliku između uvrede i prijetnje.
Tako sam naučio da, kad mi netko na ulici dovikne ”Frljiću, četniče”, to predstavlja uvredu, a kad mi pak netko prijeti da će mi se napiti krvi, to se već može kvalificirati kao prijetnja.
Iako sam im detaljno objašnjavao kontekst i sve što mi se događalo, nisam dobio nikakvu policijsku zaštitu. Gospodine Orepiću, nadam se da će se stvari malo promijeniti kad me sljedeći put netko fizički napadne.