autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zašto je HBK provocirala ostavku nadbiskupa Matu Uzinića?

AUTOR: Aurelie Nimarin / 02.01.2025.

Drugi vatikanski koncil, održan između 1962. i 1965. godine, predstavljao je jedan od najznačajnijih događaja u suvremenoj povijesti Katoličke Crkve. Ove godine slavimo 60. obljetnicu Koncila, koji je donio niz reformi s ciljem modernizacije Crkve i prilagodbe izazovima suvremenog svijeta. Naglasak je stavljen na liturgijske promjene, ekumenizam, dijalog s drugim religijama te aktivniju ulogu laika u crkvenom životu. Međutim, više od pola stoljeća kasnije, te ideje nisu u potpunosti zaživjele u Crkvi u Hrvatskoj. Ključno je pitanje zašto?

Jedan od glavnih razloga može se pronaći u djelovanju crkvene hijerarhije, posebice biskupa u Hrvatskoj. Oni često predstavljaju glavnu prepreku implementaciji zaključaka Drugog vatikanskog koncila. Razlozi za to su višestruki.

S jedne strane, tu je nedostatak dubinskog razumijevanja i poznavanja koncilskih dokumenata. Mnogi biskupi nisu adekvatno educirani o suštini i ciljevima Koncila, što rezultira površnim ili pogrešnim tumačenjem njegovih odredbi. Neznanje i nedostatak kompetencija onemogućuju učinkovito provođenje reformi.

S druge strane, duboko je ukorijenjen tradicionalizam. Mnogi članovi hijerarhije preferiraju zadržavanje postojećih praksi i običaja, otporni su na promjene i novine koje bi mogle narušiti njihov ustaljeni način djelovanja.

Taj tradicionalizam često se manifestira kao nostalgija za ”starim vremenima” kad je Crkva imala veći društveni utjecaj. No, takav pristup ne odgovara potrebama suvremenih vjernika koji traže dublju duhovnost i relevantnost u svakodnevnom životu.

Povijesni kontekst također igra značajnu ulogu. Tijekom komunizma, Crkva u Hrvatskoj bila je marginalizirana i suočena s represijom, što je prioritetno značilo očuvanje vjere i nacionalnog identiteta bez previše prostora za nove ideje. Nakon stjecanja neovisnosti, Crkva je dobila značajniju društvenu i političku moć, ali je to često rezultiralo povezanošću s nacionalističkim i konzervativnim strujama, održavanjem statusa quo te manjkom hrabrosti i vizije za provođenje koncilskih reformi.

Nedostatak transparentnosti i dijaloga unutar crkvene zajednice dodatno otežava situaciju.

Drugi vatikanski koncil jasno je naglasio važnost uloge laika u Crkvi, no oni se često osjećaju isključeni iz procesa donošenja odluka. Umjesto da ih se ohrabri i aktivno uključi u život Crkve, njihov se angažman ne potiče. Štoviše, kad se nađe netko tko je spreman dati konkretne prijedloge i stvoriti prostor za laike, takve inicijative nailaze na otpor.

Upravo o tome svjedoči i slučaj riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, koji je pokušao pokrenuti promjene i dao konkretne planove za angažman vjernika laika u skladu s duhom Koncila i naukom pape Franje, ali je naišao na neprihvaćanje kolega biskupa.

”Nisam, nažalost, više predsjednik Vijeća HBK-a za laike. Naime, Hrvatska biskupska konferencija na našem posljednjem zasjedanju, prije mjesec dana, nije podržala moju viziju rada tog Vijeća i planove i programe koje smo kao Vijeće usvojili i planirali u idućem razdoblju. Nakon toga moj je ostanak na toj službi postao besmislen. O tome kako kao riječki nadbiskup ocjenjujem stanje laikata u našoj Crkvi nešto sam nedavno već govorio spominjući dvije dominantne duhovnosti u našem laikatu: autoreferentnu, koja od Boga traži zadovoljenje vlastitih potreba, i ispolitiziranu, koja ga želi iskoristiti u političke svrhe.

Ovo kratko vrijeme koje sam proveo na čelu Vijeća HBK-a za laike pomoglo mi je otkriti i treću skupinu kojoj su okosnica laici teolozi, a koja je svjesna svojih karizmi i darova. Oni se, na ravnopravan način s nama klericima, žele ugraditi u Crkvu i njezino poslanje, a dijalogom sa suvremenim svijetom koji ne razumijevaju kao neprijatelja nego kao izazov i poslanje, žele dati kršćanski pečat društvenoj zajednici u kojoj živimo.

Ta je skupina zasad dosta mala, usuđujem se reći i marginalizirana. Ali ona u sebi ima velik potencijal, snažan poput onog potencijala koji postoji u gorušičinu zrnu.

Naše je Vijeće željelo poticati takav laikat i na svim drugim razinama. Planirali smo, o šezdesetoj obljetnici Dekreta o apostolatu laika Drugog vatikanskog sabora, organizirati kolokvij o temi ˈVjernici laici u Crkvi i društvu od Drugog vatikanskog koncila do Sinode o sinodalnostiˈ.

Dugoročni ciljevi rada našeg Vijeća bili su: razmotriti i vrednovati mjesto i ulogu vjernika laika u svjetlu Drugog vatikanskog koncila i poslijekoncilskog učiteljstva; pridonijeti većoj svijesti crkvenosti kod svih krštenika, kao i odgovornosti za život po evanđelju, evangelizaciju i crkveno zajedništvo; osvijestiti da, prema dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, poslanje vjernika laika u svijetu nije mandat koji se prima od hijerarhije nego obveza po krštenju; upoznati različite profile vjernika laika i laičkog angažmana u Crkvi i društvu, osobito u Hrvatskoj; senzibilizirati vjernike laike, ali i svećenike i biskupe, za veće međusobno povjerenje, dijalog i suradnju u koncilskom i sinodalnom duhu zajedništva i suodgovornosti; pridonijeti većoj prepoznatljivosti, priznanju i uključenosti vjernika laika u Crkvu i hrvatsko društvo; poslati u javnost pozitivnu poruku o vjernicima laicima te, na kraju, pokrenuti dijalog i suradnju među vjernicima laicima bez obzira na razlike koje među njima postoje te ih potaknuti na koordinirano djelovanje.

Sve su to bili naši planovi, ali, nažalost, nisu prihvaćeni.” (M. Uzinić, 18. 12. 2024., Zvona)

Ova izjava nadbiskupa Uzinića zorno pokazuje kako unutar same Crkve postoje pokušaji oživljavanja koncilskih ideja, ali i otpor prema njima. Dok Papa Franjo potiče sinodalnost, proces koji Crkvu nastoji usmjeriti prema zajedničkom hodu svih krštenika, prema dijalogu i suradnji, prema traženju novih odgovora na izazove vremena, dio biskupa u Hrvatskoj ostaje vezan uz staru paradigmu, ne shvaćajući da se Crkva nalazi na prijelomnoj točki.

Promjene na razini opće Crkve ne odvijaju se revolucionarnom brzinom, ali jesu jasne i nezaustavljive. Sinoda o sinodalnosti otvorila je mnoge teme, dala smjernice, ali još je mnogo otvorenih pitanja. Ona je, međutim, Crkvi dala sinodsku metodu, razgovor u Duhu, slušanje i razlučivanje, koja će s vremenom pomoći odgovoriti i na najosjetljivija pitanja.

Papa Franjo danas nastoji produbiti dijalog unutar Crkve, čime se produbljuje i duh Drugog vatikanskog koncila. (Usp. M. Uzinić, 18. 12. 2024., Zvona)

Nažalost, ekumenizam i iskren dijalog s društvom, jedan od ključnih ciljeva koncila, u Hrvatskoj su zapostavljeni. Umjesto otvorenosti prema suvremenom svijetu i suradnji s vjernicima laicima i drugim vjerskim zajednicama, često se pribjegava moraliziranju, povlačenju u tradiciju, ili čak politizaciji. To dovodi do gubitka veze s mlađim generacijama i zatvaranja očiju pred stvarnošću: crkve su sve praznije, a samo oko 8 % – 12 % deklariranih katolika redovito dolazi na nedjeljne mise.

Bez odgovornosti biskupa i njihove spremnosti na promjenu, teško je očekivati značajan pomak. Potrebna je edukacija klera i biskupa o koncilskim dokumentima, promjena mentaliteta i prihvaćanje nove paradigme koju nudi sinodalnost.

Crkva se treba usmjeriti na duhovne potrebe vjernika i odgovoriti na izazove vremena, umjesto da se povlači u prošlost ili veže uz političke i nacionalne interese.

Crkva u Hrvatskoj imala je priliku postati relevantna i živa zajednica koja će odgovoriti na potrebe svojih vjernika i društva u cjelini. Je li ta prilika za obnovu i dijalog već propuštena? Jesu li biskupi svjesni odgovornosti za stanje Crkve u Hrvatskoj? Shvaćaju li doista da je upravo njihova nespremnost na promjene razlog sve brojnijih polupraznih i praznih crkava diljem zemlje, osobito među mlađim naraštajima?

Vrijeme je za preispitivanje i hrabre korake koji će obnoviti vjeru i povjerenje vjernika u Crkvu. Bez suočavanja s ovim pitanjima i preuzimanja odgovornosti, teško je očekivati pozitivne promjene koje bi mogle revitalizirati crkvenu zajednicu u Hrvatskoj i konačno pokrenuti i oživjeti duh Drugog vatikanskog koncila.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Teološka istina i nedostatak Kutlešine empatije
     Život kojemu je uskraćena njegova punoća
     Crkva, sveučilište i granice sekularnosti –  Kutleša za HTV
     Je li Isus još uvijek bitan za institucionalnu Crkvu?
     Kako pojedinci utječu na evoluciju društva usprkos otporu
     Vatikan i saveznici blokirali COP29 zbog LGBTQ+ pitanja
     Banalnost zla se tiče i Crkve
     Advent, Božić i nevidljivi stranci među nama
     Dignitas Infinita - vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?
     Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija