Židovi 21. stoljeća

Europa je na izbjegličku krizu reagirala ratom protiv izbjeglica i šokantnim odsustvom bilo kakve empatije i humanizma. Izmučene i napaćene ljude koji su opasnim putem preko Sredozemlja i Balkana pokušavaju pobjeći od najsmrtonosnijeg rata u modernoj povijesti, onog sirijskoga, dočekuju zidovi, žice i policija. Europskim javnim prostorom ponovno otvoreno divljaju fašizam, rasizam i ksenofobija. 

No i ovdje postoje ogromne razlike među pojedinim europskim zemljama.

Bogata i gospodarski uspješna Velika Britanija u ovoj krizi ponijela se kukavički, braneći izbjeglicama pristup Britaniji, slično kao i većina istočnoeuropskih članica EU, među kojima Slovačka želi primiti samo protjerane kršćane, a češka policija izbjeglice žigoše ispisujući im brojeve na ruku, ”radi lakše evidencije”.

Europa je na izbjegličku krizu reagirala ratom protiv izbjeglica i šokantnim odsustvom bilo kakve empatije i humanizma. Izmučene i napaćene ljude koji su opasnim putem preko Sredozemlja i Balkana pokušavaju pobjeći od najsmrtonosnijeg rata u modernoj povijesti, onog sirijskoga, dočekuju zidovi, žice i policija. Europskim javnim prostorom ponovno otvoreno divljaju fašizam, rasizam i ksenofobija

No Njemačka je, uz Švedsku, u ovoj krizi zaslužila nepodijeljene simpatije Sirijaca i drugih bjegunaca, kojima je velikodušno otvorila svoja vrata. Štoviše, izbjeglička je kriza pomogla nevjerojatnoj transformaciji javne percepcije moćne njemačke kancelarke, koja je sve donedavno zbog svoje nepopustljivosti u grčkoj krizi javno uspoređivana s Hitlerom i prikazivana kao bezosjećajna i okrutna vladarica koja nije imala milosti prema onima što stenju pod diktatom njezine politike štednje, da bi se preko noći preobrazila u ulogu brižne ”majka” Sirijaca koji u njezinoj zemlji pronalaze utočište, jer upravo Njemačka izbjeglicama pruža najbolje uvjete od svih europskih država, uz iznimku Švedske.

Hrvatska je povukla odličan potez slanjem patrolnog broda ”Andrija Mohorovičić”, kao i manjeg broda ”Sv. Dujam”, u operaciju spašavanja izbjeglica na Mediteranu, kao što je dobro da je premijer Zoran Milanović poručio da će Hrvatska izbjeglice, ako dođu, dočekati otvorenih ruku.

No neke druge poruke koje također stižu iz Banskih dvora, primjerice one o planovima ”selekcije” izbjeglica kako bi se izabrali oni od kojih će Hrvatska imati najviše koristi, primjerice obrazovani ljudi s obiteljima i djecom, o čemu je ovih dana pisao Jutarnji list, svjedoče da oni koji bi u problematiku prihvata izbjeglica i njihova zbrinjavanja trebali biti najupućeniji o tome, zapravo, nemaju pojma.

Bilo kakvo ”biranje” izbjeglica, bez obzira na kriterije, predstavlja njihovu diskriminaciju i kršenje međunarodnih konvencija koje obvezuju i Hrvatsku, što bi, dakako, najprije trebali znati oni koji su plaćeni za taj posao.

I u našem neposrednom susjedstvu, Srbiji, Makedoniji i Mađarskoj, koje su se zatekle na tzv. balkanskoj ruti, možemo uočiti velike razlike u njihovom pristupu ovoj krizi.

Neke druge poruke koje također stižu iz Banskih dvora, primjerice one o planovima ”selekcije” izbjeglica kako bi se izabrali oni od kojih će Hrvatska imati najviše koristi, primjerice obrazovani ljudi s obiteljima i djecom, o čemu je ovih dana pisao Jutarnji list, svjedoče da oni koji bi u problematiku prihvata izbjeglica i njihova zbrinjavanja trebali biti najupućeniji o tome, zapravo, nemaju pojma

Dok je Makedonija izbjeglice na svojoj južnoj granici dočekala drakonskim mjerama, izvanrednim stanjem, vojskom, policijskim specijalcima i suzavcem, očito po nalogu Bruxellesa, pokušavajući odvratiti izbjeglice od njihova daljnjeg prodora u Europu, Srbija je vješto iskoristila ovu krizu kako bi pokazala svoje gostoljubivo lice.

U situaciji kada se cijela Europa zidovima i ogradama ”brani” od navale izbjeglica, a izbjeglice se proglašava teroristima i uljezima koji predstavljaju najveću opasnost za našu vjeru i našu kulturu, srpsko čelništvo donijelo je odluku kako će se prema izbjeglicama ponašati kao prema ljudima koji trebaju pomoć, čak i protiv volje nekih svojih građana i jednog dijela političara koji smatraju kako pridošlice treba jednostavno protjerati iz Srbije.

Da je riječ o neočekivanom potezu svjedoči činjenica da je Srbija takvim svojim stavom u izbjegličkoj krizi u jednom trenutku zasluženo pridobila simpatije europske javnosti, a srpska je dobrodošlica postala vijest u europskim medijima, dok su, na drugoj strani, Makedonija, Bugarska i Mađarska u europskoj javnosti opravdano žigosane kao zemlje koje u izbjeglicama vide isključivo opasnost i teret, a ne i priliku za dokazivanje vlastitih vrijednosti.

No i ovdje valja istaknuti da su i u Srbiji, baš kao i u svim drugim zemljama, humano lice u odnosu prema izbjeglicama najprije pokazali obični građani, a tek potom i predstavnici vlasti.

Obični Beograđani su prvi počeli donositi hranu i ostale potrepštine izbjeglicama u parku u središtu Beograda, da bi zatim ondje stigle humanitarne organizacije, a tek potom i predstavnici vlasti, poput premijera Vučića, koji se pojavljivanjem među izbjeglicama javno solidarizirao s njihovim patnjama.

Mađarski graničari tretiraju izbjeglice kao kriminalce, i zato slika ispred budimpeštanskog kolodvora Keleti, gdje policijski kordon brutalno krši ljudska prava svih onih nevoljnika kojima brani ulaz u vlakove prema Zapadu, Europu direktno vraća u tridesete godine prošloga stoljeća, a današnje izbjeglice, simbolično i stvarno, pretvara u Židove 21. stoljeća

Čak i ako je riječ o dobro promišljenoj strategiji usmjerenoj na stjecanje političkih bodova, o čemu možda najbolje svjedoči nedavna bečka poruka šefa diplomacije Ivice Dačića prema kojoj će EU Srbiji u ovoj krizi, umjesto ”smiješnom” donacijom od milijun dolara, najbolje pomoći Srbiji ako s njom što prije započne pristupne pregovore, činjenica je da se Srbija prema nesretnicima koji su stigli na njezine granice ponijela humanije i europskije od same Europske unije.

Dramatičan dokaz te tvrdnje nalazimo samo malo sjevernije, na granici Srbije i Mađarske, gdje je Viktor Orban, otvoreni protivnik liberalne demokracije, dao podići visoku ogradu opasanu bodljikavom žicom, uvjeravajući Mađare da ih tako brani od nadirućih muslimanskih hordi, koji će tobože ugroziti europsku kulturu i njezine ”kršćanske korijene”…

Upravo zato mađarski graničari tretiraju izbjeglice kao kriminalce, i zato slika ispred budimpeštanskog kolodvora Keleti, gdje policijski kordon brutalno krši ljudska prava svih onih nevoljnika kojima brani ulaz u vlakove prema Zapadu, Europu direktno vraća u tridesete godine prošloga stoljeća, a današnje izbjeglice, simbolično i stvarno, pretvara u Židove 21. stoljeća.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Ozdravljenje odnosa u Napretku pitanje je opstojnosti Hrvata
    •  Ovo je početak Plenkovićeva kraja
    •  Kako je Angela Merkel upala u HDZ-ovo blato. OPET
    •  Afera Tolušić: Izgubljen u kvadratima
    •  Vesna Teršelič: Koji to rat ima dostojanstvo!?
    •  Uspješni Plenković i neuspješna Hrvatska
    •  Bunjčevo nasilje i HDZ-ovo nasilje
    •  Haag je osudio Karadžića, ali amnestirao Miloševića i Srbiju
    •  Danke Österreich!
    •  Svijet je lijep, pogotovo u HDZ-u

> Svi tekstovi ovog autora