Žuta opasnost i dugi nosovi

Ča nas čeka lako se more znati, samo štiješ ča pišu: a pišu da ćemo bjelokršćanski zgubidani – seliti u Kinu. Masa nas do 2030. I sad, recimo da je ovo 2029. a ne 2019. Altroke Žuta opasnost stiže u Europu, ma to je Žuta nada. A mi, Dugi Nosovi (kako nas tamo zovu) poružnit ćemo svojim nosinama šetališta kineskih gradova.

Danas, 2029., 10 godina poslije 2019. i 100 godina poslije One svjetske krize, u mojoj 90-oj godini (a moram živjeti još barem 4 godine, jer 2033. mi prestaje važiti vozačka dozvola!) pišem reportažu iz najvećeg slavenskog i europskog grada Jing-Jin-Ji, skraćeno JJJ, koji je u – Kini, a gdje drugdje.

Dakle, Žute opasnosti nema; ima za Kinu Bijele opasnosti, jer mi, WHITE TRASH, ako ne dobijemo milijun eura na lotu, letimo u Kinu, tamo nas čekaju milijuni.

Žute opasnosti nema; ima za Kinu Bijele opasnosti, jer mi, WHITE TRASH, ako ne dobijemo milijun eura na lotu, letimo u Kinu, tamo nas čekaju milijuni

Letim iz Pariza u JJJ; dok čekam ukrcaj na dron veličine katedrale, a takvi i još veći dronovi polijeću za Šangaj, Peking, Nanking… svakih trideset sekundi, jer fizičke poslove u Europi rade useljenici iz Afrike i Azije, sa zvučnika odjekuje nova europska svečana pjesma, uz Beethovena, ritmično modificirana na melodiju ”Moj očka ima konjička dva”, stihove napisalo 2006. neznano dijete iz Afrike:

When I Born, I Black
When I grow up, I Black
When I go in sun, I Black
When I sick, I Black, and
When I die, I still Black
And U White fella,
When u born, u pink
When u grow up, u white
When u go in sun, u red
When u cold, u blue
When u Scared, u yellow
When u sick, u green, and
When u die, u gray
And You calling me colored??

Slijećemo u Shenzen, jedno od predgrađa JJJ-a. Sad tu niče grad Dugi Nosovi, tu će živjeti 25-30 milijuna gastarbajtera, najviše Makedonaca, Srba, Bošnjaka, Hrvata, Ukrajinaca, Slovaka, Bjelorusa i Poljaka.

Tu je Deng Xiaoping 1979. odlučio da ribarsko selo bude prva posebna ekonomska zona gdje su strane kompanije mogle investirati. Inženjeri i radnici iz svih krajeva Kine izgradili su tu megalopolis. ”Shenzhen sudu” –  shenzhenska brzina.

Milijardu mobitela godišnje se proizvede tu i proda diljem svijeta. Mudri Kinezi imaju novi pojam za virtualno društvo današnjice: ”ditóuzú” – društvo spuštenih glava, jer smo pognuti nad malim ekrančićima danju i noću.

I sad se Shenzen i još osam gradova provincije spaja u jedan gigantski megalopolis, u koji se ulaže vrtoglavih 325 milijardi američkih dolara. Broj stanovnika u tom mega velegradu rast će na 130 milijuna ljudi, a ukupni BDP na čak dva bilijuna američkih dolara.

Usporedbe radi, ukupni BDP SAD-a u 2013. iznosio je približno 16 bilijuna dolara. Prema izvješću Svjetske banke urbano je područje delte Biserne rijeke, koja je s duljinom od 2400 km treća najveća kineska rijeka nakon Huang Hea (Žute rijeke) i Yangtzea, veličinom i brojem stanovnika znatno nadmašilo Tokio. Naime,to se urbano područje 2000. prostiralo na 4500 km2, u 2010. zauzimalo je čak 7000 km2, a i dalje se neprestano širi.

Obećah reportažu iz slavensko-europskog kineskog grada, ali izgleda da je nju pojela dosadna statistika, koju ljubim kao i samoga sebe, tako da mi ostaje – opet samo statistika iz NADGRADA, GRADA SVIH GRADOVA JJJ-a: tu od ove 2029. godine djeluje SB ”Juraj Križanić”, sveslavensko bratstvo nazvano imenom slavonskog svećenika koji je 1659. ponudio ruskom caru ujedinjenje svih kršćanskih crkvi i stvaranje jednog jezika svih Slavena. Car ga je, jasno, prognao u Tobolsk.

Milijardu mobitela godišnje se proizvede tu i proda diljem svijeta. Mudri Kinezi imaju novi pojam za virtualno društvo današnjice: ”ditóuzú” – društvo spuštenih glava, jer smo pognuti nad malim ekrančićima danju i noću

I sada, neka tri i pol stoljeća kasnije, njegove ideje ostvaruju kineski Slaveni: Jože Bepo iz Tinjana ima u JJJ-u fabriku dronova jednosjeda iz kojih jedan čovjek može obraditi vinograd, Jože Bepo iz Mačkovlja najjaču filmsku produkciju na svijetu koja snima samo filmove o Kekecu (Kekec I, II, III, IV,.. LIII), Joško Bepo iz Drvenika Malog vodeću fabriku kavijara s filijalama u Iranu i Rusiji, a Jozefina (Fina) iz Svrljiga vlasnica je i pjevačica u najvećem noćnom klubu JJJ-a ”TSAY KA” čiji singl ”Aj ju ahahah ju mi bimbumbam” lomi srca i noge.

Još je tu cijeli novoslavenski narod kockara, trapulera, inženjera prevare, bankarskih savjetnika bez banaka i trgovaca nekretninama čija je jedina nekretnina njihova vlastita guzica – jer se ne kreće.

Ta naša bratija dobila je i kolokvijalni kolektivni naziv: YE BO TE YA…

No sve to zajedno u meni danas (2019.) budi sjećanja – koja su brana pred ovakvom mogućom 2029. godinom, sjećanja na ono najbolje u čovjeku, što je najbolji jugoslavenski rock-band (dakle i sveslavenski!), sarajevski Indexi, sažeo u jednoj kratkoj kitici:

U meni neka tuga, u meni neka sjeta,
u meni neka tajna bezimena,
u meni ona suza moje braće Slavena…

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kar je Sonce za Luno, to je Rusija za nas
    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam

> Svi tekstovi ovog autora