novinarstvo s potpisom
brzam
nešto sasvim svakodnevno
pa brzam
iza mene dva koraka
zaigrana djevojčica
moj rod
s noge na nogu
hej Spora
ajde malo požuri
šalim se
mama ti je spora
odgovara četvorogodišnje dijete
u Austriji
sudjeluje u kupnji lončanica za cvijeće
gura kolica
različitih proizvoda
i ženi govori
‘‘hej, možda je nepotrebno to što kupuješ“
nekada bi ga poslušala
većinom ne
napravila izraz lica osobe
kojoj se neprestano dodijava
i malo se odmaknula
nije ga to smetalo
nije pretjerano držao do svojih prigovora
izgovarao ih je mehanički
da vrijeme brže prođe
i prolazilo je
bitno je da je ove subote bio u Austriji
sa izvjesnom strašću sudjelovao
u ritualima koji se tiču opskrbe
na kasi pružio kreditnu karticu
koja je bila olakšana za određen iznos
točno za taj iznos
kupio je jednodnevni mir
razmišljanje o svrsi svih tih novih stvari u njegovu životu
stolne lampe, čaše, nešto što bi se moglo nazvati ukrasom za dnevnu sobu
i tako
recimo da je sudjelovao u procesima koji bi se mogli nazvati
sustavno izbjegavanje patnje
na kratkom putu
vrijeme prekraćuje
izračunom koliko goriva troši automobil
šest litara je puno
manje od šest je dobro
ne sluša radio
ne priča na telefon
ne pjevuši pjesme
uglavnom se bori s kompjuterom
i nogom na gasu
nema smisla za društvene igre
šah i slično
al u toj disciplini je dobar
ko će ga znati
možda je sve ovo protraćen život
ali borba s tehnologijom
pričinjava mu izvjesno zadovoljstvo
još jedno buđenje,
jedna pjesma, započinjanje rečenice
još jedna pjesma
u kojoj se ogledaju riječi
koje ne govorimo često
još jedna pjesmu
na neutabanoj stazi
neotkrivenom tragu
negdje
možda večeras napišem pjesmu
nakon koje ću se napiti
još samo jedna pjesma
pa neka se stvari događaju istim redoslijedom
samo bez nas