novinarstvo s potpisom
svjetina Radu Šerbedžiju razvlači po kaljuži
uživa u situaciji da pjesnika izjednačuje sa sobom
s njihove strane
svođenje umjetnika na svoju razinu
najviše je što se može postići
nije im poso jalov
u jednom kratkom trenutku
dok se Šerbedžija brani
dok kao umjetnik ništa ne znači
svi su isti
i napadač i žrtva
i lovac i lovina
blato po svima
u raspodjeli uloga Rade ipak bolje prolazi
svaka nova uloga
svaka nova pjesma
izmješta ga u iluziju vječnosti
mjesto gdje svjetina ne zalazi
nema pristupa
Još malo o Šerbedžiji. Optužili su ga da je sa Žikom Pavlovićem snimao film u okupiranom Vukovaru. Šerbedžija se brani kako zna, a Pavlović se kao mrtav čovjek braniti ne može. Međutim nije zgoreg prisjetiti se njegovih riječi zapisanih još 1987.
‘‘Na Balkanu se još čuju halaci jurišnika i smrt se smatra najvećom vrednošću. Život, ljudski život, na Balkanu kao da je prolazna i ružna pojava koje se treba što pre otresti. Radost, radoznalost, raznolikost, obilje – sve to ljude na Balkanu više razdražuje no što veseli i oni, očas zahvaćeni rušilačkim bezumljem,uništavaju sa sladostrašćem sve što je stvorilo ljudsko trajanje, pa i sam život, a i sebe.
Otud pod ovim podnebljem ne može začeti nikakva druga tradicija do tradicija razaranja i smrti.
Življenje na Balkanu odvija se bez iluzikja. I bez pogleda. Ni u prošlost. Ni u budućnost.
Življenje na Balkanu nije život; ono je slučajnost.“
—–PJESME—–
vozi se sa ženom
žena
sređuje kosu
otvara pretinac
gleda se u štitniku za sunce
nervozno pocupkuje nogom
zatim uzima mobitel
na kojem ništa ne piše
odlaže ga na stranu
cokće kao što cokće Mišo Kovač
uzima torbicu
traži nepostojeće stvari
maže ruke s kremom
mijenja stanice na radiju
ti nikako ne možeš biti sama sa sobom
pita je
ne mogu odgovara
o njoj je mogao puno toga reći
zla i naopaka
dodijava mu, isljeđuje svaki njegov korak
u stanju je satima braniti neku svoju teoriju
samo kako bi potvrdila nadmoć
ne dozvoljava ničije mišljenje
ustrajava u besmislica i silno je okupirana
stvarima, njihovim položajem u dnevnoj sobi
i uopće stvarima
nema joj se snage oduprijeti
u mladosti je pokušavao
danas odustao
nema svađa u staračkom domu
zla žena polaže pravo na njegov život
još od dana
kada mu je kao djetetu
cijepala loše napisane zadaće
lomila češalj
raščešljavajući njegovu gustu crnu kosu
mrzi
i češalj i nju
nju puno više
ona njega voli