novinarstvo s potpisom
Lovro Škopljanac (Zagreb, 1984.) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu zaposlen je kao (viši) asistent pri Odsjeku za komparativnu književnost (katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti). Područja njegovoga stručnog interesa unutar komparatistike su poglavito književnosti na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku, zatim recepcija i pamćenje književnosti, starija hrvatska književnost, empirijske i kognitivne teorije književnosti.
Knjiga Lovre Škopljanca pokušaj je da se fenomenu čitanja priđe iz empirijskog rakursa, i tako razmotri što, kako i zašto se književna djela pamte ili zaboravljaju i nakon što je vrijeme njihove recepcije nepovratno prošlo. To je ujedno i pokušaj da se u opticaj teorije recepcije uvede kategorija neprofesionalnog čitatelja i da joj se prida stanovit teorijski dignitet, ako ništa ono da bi se porazmislilo o jazu što je dijeli od profesionalnih čitatelja — izdavača, kritičara, znanstvenika i sveučilišnog življa.
U eri kada s nedostacima, slabostima, nedovoljnosti i nekompetenciji čitateljskih navika upućuju i sasvim konkretna statistička istraživanja, zanimljivo je vidjeti što od nekadašnje školske prisile, ali i naknadnih vlastitih slobodnih čitateljskih odabira uistinu preživljuje kao trajni utor ‘‘kulture“ i jesu li ti tragovi usječeni pod nadzorom pedagoških standarda ili posve osobnih, ako ne i slučajnih razloga i okolnosti.
Naslov: Književnost kao prisjećanje: Što pamte čitatelji
Autor: Lovro Škopljanac
Publicistika
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 276
Uvez: tvrdi
ISBN 978-953-303-692-2
Izdavač: Naklada Ljevak
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)