Dužnici nisu jedini odgovorni

(Opaska uredništva: Rubrika ”Imam pravo” će tragom pisma čitatelja upozoravati na slabosti sustava u cijelosti i na taj način poduprijeti pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s puno moćnijim državnim službama, velikim bankama, ovršnom mafijom, u slučaju kršenja ljudskih prava u kompromitiranom pravosuđu, itd.

Pozivamo čitatelje da nam se javljaju. Kontakti ispod teksta.

U trećem napisu ”Imam pravo” autor piše o problemima prezaduženosti na međunarodnoj razini, koja s obzirom na prezaduženost Hrvatske nedvojbeno i u domaćem pravnom sustavu dovodi do kršenja ljudskih prava).

U svijetu se raspravlja o tome u kojoj mjeri odgovornost za globalnu svjetsku prezadužest snose manje razvijene i prezadužene zemlje, primjerice Grčka, Španjolska, Hrvatska itd., a u kojoj mjeri njihovi vjerovnici, primjerice SAD, Njemačka i ostale najrazvijenije zemlje članice EU, te međunarodne financijske institucije.

U tim se raspravama, međutim, izbjegava detaljno analizirati koliko je globalnoj svjetskoj prezaduženosti manje razvijenih zemalja pridonijela tzv. ”američka doktrina zaduživanja nerazvijenih zemalja“.

Politika namjernog zaduživanja nerazvijenih zemalja definitivno čini dvojbenim nekritičko polazište o marljivim i poštenim vjerovnicima (primjerice, Amerikanci i Njemci) čija dospjela potraživanja izbjegavaju podmiriti neodgovorni i rasipni dužnici (primjerice, Grci, Španjolci, Hrvati, itd).

U Zagrebu je 27. rujna 1977. godine održana sjednica (tadašnjeg) političkog aktiva Hrvatske. U Hrvatskom državnom arhivu o toj sjednici postoji samo dokument iz kojeg je vidljivo da je ta sjednica klasificirana ”strogo povjerljivom“, te da je odlućeno da se neće voditi ni stenografski ni tonski zapisnik

U Zagrebu je 27. rujna 1977. godine održana sjednica (tadašnjeg) političkog aktiva Hrvatske. U Hrvatskom državnom arhivu o toj sjednici postoji samo dokument iz kojeg je vidljivo da je ta sjednica klasificirana ”strogo povjerljivom“, te da je odlućeno da se neće voditi ni stenografski ni tonski zapisnik.

No, s obzirom na to da je na toj sjednici o ”američkoj doktrini zaduživanja nesvrstanih i siromašnih zemalja i scenariju NATO pakta za raspad Jugoslavije“ govorio Stane Dolanc, tada sekretar Izvršnog biroa Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, u Beogradu u Arhivu Jugoslavije arhivirani su dokumenti koje su pripremila dvojca analitičara iz tadašnjeg Sektora za međunarodne odnose CK SKJ, a koje je Dolanc koristio govoreći na skupu u Zagrebu.

Govoreći o ”scenariju NATO pakta za raspad Jugoslavije“, Dolanc je te 1977. godine praktično ispričao značajan dio 15-tak godina kasnijih događaja (1990. – 1995.). No, s obzirom da se taj ”scenarij“ već odigrao, danas treba analizirati rezultate ”doktrine zaduživanja“ koji se još uvijek ”doigravaju“ na međunarodnoj razini.

Dolanc je 1977. u Zagrebu informirajući o ”američkoj politici zaduživanja nesvrstanih i nerazvijenih zemalja“, upozorio tadašnje rukovodstvo Hrvatske da Amerikanci i najznačajnije međunarodne financijske institucije pod američkim utjecajem odobravaju kredite nerazvijenim zemljama, svjesno unaprijed računajući na to da u tim zemljama kredite neće znati iskoristiti za razvoj, te da brzo neće moći ni vraćati dugove zbog čega će postati ovisni i izloženi utjecajima kreditora.

Nazočne na tom skupu Dolanc je upoznao i sa ”novom doktrinom svijeta Henry Kissingera“. Prema Kissingerovim procjenama ne zaustavi li se, ili barem znatno ne uspori, razvoj zemalja sa velikim gospodarskim potencijalima, primjerice, Kine, Indije, Brazila i ostalih, doći če do tako velikog pritiska na energente da ih za 25 godina, oko 2000. na planeti više neće biti.

Kissinger je, kako je 1977. u Zagrebu rekao Dolanc, raspoloživi investicijski kapital usmjerio u industrijalizaciju poljoprivrede, naftnu, te farmaceutsku i prehrambenu industriju. I zbilja, 38 godina kasnije, 2015. stručnjaci upozoravaju na to da konglomerat koji upravlja svijetom čini pet korporacija koje su ovladale proizvodnjom hrane, GMO sjemena, farmacijama i granskim tehnologijama: Novartis, DuPont, Aventis, Monsanto i AstaZeneca

Stoga je Kissinger bio stava da se sve stavi pod kontrolu te je zaključio da onaj tko kontrolira energiju (osobito naftu) i proizvodnju hrane taj kontrolira i ljude. Tko kontrolira svjetske financije taj kontrolira svijet. Radi kontroliranja svijeta Kissinger zacrtava globalizaciju financija.

Kissinger je, kako je 1977. u Zagrebu rekao Dolanc, raspoloživi investicijski kapital usmjerio u industrijalizaciju poljoprivrede, naftnu, te farmaceutsku i prehrambenu industriju.

I zbilja, 38 godina kasnije, 2015. stručnjaci upozoravaju na to da konglomerat koji upravlja svijetom čini pet korporacija koje su ovladale proizvodnjom hrane, GMO sjemena, farmacijama i granskim tehnologijama: Novartis, DuPont, Aventis, Monsanto i AstaZeneca. Ipak, pitanje je do koje mjere se njihova vladavina prostire i u Kini, Indiji, Brazilu…

Kao svojevrsni odgovor Kissingerovoj, odnosno američkoj ”doktrini i politici zaduživanja“, Dolanc je rekao da će Jugoslavija prihvatiti zaduživanje na međunarodnoj razini do određene mjere, ali isključivo radi investiranje u razvoj, a ne u potrošnju. I tako će, rekao je 1977. u Zagrebu Dolanc, Jugoslavija ostvariti razvoj i zadržati i dalje potpunu nezavisnost na međunarodnoj razini, jer će zahvaljujući ostvarenom ubrzanom gospodarskom rastu moći uredno otplaćivati međunarodne kredite.

A u okviru pokreta nesvrstanih će Jugoslavija, naglasio je Dolanc, ustrajati na vanblokovskom okupljanju i organiziranju nesvrstanih zemalja i ”ravnopravnijoj međunarodnoj podjeli rada“.

Pokušaji suprotstavljanja nesvrstanih i siromašnih zemalja ”američkoj doktrini zaduživanja“ postali su najvidljiviji još 1973. na Konferenciji nesvrstanih zemalja u Alžiru. Bilo je jasno da se pokret nesvrstanih suočio s tada novim gospodarskim realnostima, svjetskim naftnim šokom, prestankom fiksnog tečaja američke valute i devalvacijom USD.

Dolanc je potom na tajnom skupu u Zagrebu ustvrdio da je upravo zbog tog otpora uslijedila ”snažna politička i obavještajna protuofenziva iz oba tadašnja bloka, SAD i SSSR-a, te da je osobito vidljiva po tezama o tzv. prirodnom savezništvu nesvrstanih sa Istočnim blokom, odnosno SSSR-om, te po sve intenzivnijem zaduživanju siromašnih zemalja i raznim pritiscima kreditora na vlade sve većeg broja prezaduženih zemalja“.

Politika namjernog zaduživanja siromašnih zemalja definitivno čini upitnom njihovu obvezu vraćanja dospjelih neplaćenih međunarodnih kredita. S obzirom na namjerno zaduživanje radi zaustavljanja ili usporavanja gospodarskog rasta siromašnih zemalja, logično bi bilo da te zemlje jednostavno prestanu otplaćivati nametnute dugove

Programirano zaduživanju siromašnih zemalja rezultiralo je, međutim, neželjenim posljedicama i u gospodarstvima najrazvijenijih zemalja, odnosno zemljama kreditorima.

Nakon što su olabavljeni kriteriji odobravanja kredita na međunarodnoj razini radi zaduživanja siromašnih zemalja, i u financijskim sustavima najrazvijenijih zemalja je odjednom postalo ”jeftinije vlastiti razvoj financirati tuđim nego vlastitim novcem“.

Ubrzo se odustalo i od procjenjivanja mogu li korisnici kredita realizacijama svojih kreditiranih poslovnih pothvata ostvariti zaradu iz koje će moći otplaćivati kredit. Umjesto kreditiranja profitabilnih poslovnih pothvata prevladali su tzv. hipotekarni krediti. Hipotekarnim kreditima umjesto stvaranja viška novih ekonomskih vrijednosti financirana je ubrzana potrošnja i stvaranje prividnog gospodarskog rasta.

I svjetska kriza je započela prvim nekontroliranim bankrotima dotad nedodirljivih privatnih svjetskih banaka i korporacija, a sveopći kolaps je odgođen dvojbenom intervencijom predsjednika Georga W. Busha kad su oko 700 milijardi USD obveza umjesto NYSE-a, NASDAQ-a, AMEX-a, NYMEX-a i NYBOT-a preuzeli američki porezni obveznici.

Činjenica je da većinu dugova prezadužene siromašne zemlje neće moći otplatiti, osobito ne s obzirom na to da je njihov eventualni gospodarski razvoj ometan na međunarodnoj razini od najrazvijenijih zemalja.

Pokazalo se tako da ni na međunarodnoj razini za prezaduženost ne mogu biti odgovorni isključivo dužnici, jednako kao i na svim ostalim razinama dužničkovjerovničkih odnosa

A politika namjernog zaduživanja siromašnih zemalja definitivno čini upitnom njihovu obvezu vraćanja dospjelih neplaćenih međunarodnih kredita. S obzirom na namjerno zaduživanje radi zaustavljanja ili usporavanja gospodarskog rasta siromašnih zemalja, logično bi bilo da te zemlje jednostavno prestanu otplaćivati nametnute dugove.

To sve stavlja u bitno drugačiji pregovarački položaj i Grke u pregovorima sa EU i Njemačkom. Bliže se i izbori u Španjolskoj, nakon kojih bi pored zasad usmaljene Grčke i Španjolci mogli počeli preispitivati odgovornost vjerovnika, a ne samo svoju za prezaduženost Španjolske.

Pokazalo se tako da ni na međunarodnoj razini za prezaduženost ne mogu biti odgovorni isključivo dužnici, jednako kao i na svim ostalim razinama dužničkovjerovničkih odnosa.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na: [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

 

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora