Tko će kazniti papu Franju?

Da provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene Lovro Gavran ima moć smijeniti Papu, Jorge Mario Bergoglio zvani Franjo danas bi Bogu, Katoličkoj crkvi i narodu služio kao kapelan u Jajcu. S obzirom na to da Lovro Gavran nema tu moć, nije mu ostalo drugo nego Franju dočekivati sa širokim osmjehom i na stranicama Svjetla riječi hvaliti se tim susretom.

Da provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene Lovro Gavran ima moć smijeniti Papu, Jorge Mario Bergoglio zvani Franjo danas bi Bogu, Katoličkoj crkvi i narodu služio kao kapelan u Jajcu. S obzirom na to da Lovro Gavran nema tu moć, nije mu ostalo drugo nego Franju dočekivati sa širokim osmjehom i na stranicama Svjetla riječi hvaliti se tim susretom

Ne smeta Lovri Gavranu kad papa Franjo svijetu i gradu poručuje kako Gospa nije direktor pošte, da redovito ostavlja poruke, niti mu smeta što poglavar Katoličke crkve daje do znanja da Gospu u Međugorju najbolje i najčešće vide oni koji su ta viđenja pretvorili u unosan posao, koji će im omogućiti da kroz ovu dolinu suza prođu ne skidajući smiješak s lica.

Kad je o Međugorju i tamošnjim ”ukazanjima” na isti način kao danas papa Franjo jučer govorio fra Drago Bojić, Lovro Gavran ga je smijenio s mjesta glavnog urednika Svjetla riječi, oduzeta mu je katedra na Franjevačkoj teologiji, da bi istinoljubivi fratar bez dlake na jeziku na koncu bio otpravljen za kapelana u Jajce, pod prijetnjom isključenja iz franjevačkog reda.

Sve ove sankcije provincijal Gavran proveo je u skladu sa željama Hercegovačke franjevačke provincije, koja skače na zadnje noge čim se netko usudi progovoriti koju logičnu i racionalnu o međugorskom ekonomskom i vjerskom čudu.

Par godina prije nego se o redovitim međugorskim ”ukazanjima” (dođi u pet do pet, sigurno ću doći ovaj put) izjasnio papa Franjo, Drago Bojić je upozorio da ”ozbiljna vjera – osobna, i racionalna i osjećajna, ali tiha, nenametljiva, intimna vjera – razlikuje od vjere spektakla, opsjena, patološki opterećene tijelom, čaranjima i gatanjima”.

– Vjera, naravno, pruža ljudima i utjehu i smijemo govoriti o njoj i kao o ”posljednjem čovjekovom utočištu” u smislu da je ona životni stav koji ne odustaje od nade protiv svake nade i koji se temelji na optimizmu i povjerenju u Boga. To je naravno posve nešto drugo od današnje ”event-vjere”, hodočasničkog turizma i softcore-duhovnjaštva upakiranog u teatralnost i duhovnjački muzički šund – duhovnjaštva, kakvo se propagira primjerice preko svetišta kao što je međugorsko čija se cijela ”teologija” bazira na laži i manipulacijama, pri čemu se i sveto kao takvo i Bog na bizaran i perverzan način zloupotrebljava, rekao je u travnju 2013. godine Bojić, u razgovoru za Prometej, izvrstan bosanskohercegovački portal za laičku državu i sekularno društvo.

Kad je o Međugorju i tamošnjim ”ukazanjima” na isti način kao danas papa Franjo jučer govorio fra Drago Bojić, Lovro Gavran ga je smijenio s mjesta glavnog urednika Svjetla riječi, oduzeta mu je katedra na Franjevačkoj teologiji, da bi istinoljubivi fratar bez dlake na jeziku na koncu bio otpravljen za kapelana u Jajce, pod prijetnjom isključenja iz franjevačkog reda

Povod za razgovor bila je 30. godišnjica Svjetla riječi. Ove riječi uzbudile su Bojićevu braću iz Hercegovine, braća su kontaktirala Gavrana, a Gavran sankcionirao mladog franjevca kako god je znao i umio.

A danas, eno ga Gavran sa širokim osmjehom pripa Franju, bez obzira što Franjo o međugorskom čudo govori isto kao sankcionirani Bojić. Da ti se želudac okrene od Gavranove srdačnosti.

Dok je provincijal Bosne Srebrene Papi odlučio progledati kroz prste, tvrđi nacionalno-vjerski elementi koji Franju ne smatraju direktno nadređenim ne libe se po društvenim mrežama oštro odgovarati opaske katoličkog poglavara o Međugorju.

Dok čekamo da o potonjima jasan stav zauzme Nino Raspudić, koji Dragu Bojića i njegove istomišljenike u fratarskim redovima naziva daidžama, optužujući ih tako za bliskost s Bošnjacima (sic!), citirat ćemo od Raspudića ništa manje lucidnog komentatora Novog lista, koji se na našim internet stranicama potpisuje nickom Za dom spremni.

”Papa Ivan Pavao II. je napravio više za Hrvate od svih papa prije njega. A znate zašto je to tako? Jer su svi pape prije Ivana Pavla II. bili Talijani, tj. obični talijanski fašisti koji su tako gledali i odnosili prema Hrvatima i Hrvatskoj. Nažalost i ovaj papa je Talijan kojeg su nam podvalili pod Argentinca. Dužnost Hrvata i Hrvatske je od svakoga pape zahtijevati standarde odnosa prema nama kakve je postavio Ivan Pavao II.”, piše ogorčeni komentator.

Nema tu previše mjesta za logiku i racio, jer ako vidjelice kažu da će se ukazati u dva sata, onda će se ukazati u dva sata. Uostalom, zar bi toliki ljudi dolazili u Međugorje bezveze. Nešto tamo sigurno ima, da nema ništa ne bi nikog ni bilo. A za to što u Međugorju ima onome tko je ga je vidio i svijetu otkrio valjalo bi dati Nobelovu nagradu. Za ekonomiju, razumije se

Navedena izjava može se tumačiti kao karikaturalni izraz jednog stava, koji u međugorsko čudo nikakve sumnje nema, a u vjeru drži neodvojivom od nacionalne pripadnosti, što, dakako, nije samo hrvatski specijalitet.

Ljudi koji zagovaraju navedene i slične stavove u papi danas vide daidžu, a u njegovim opaskama u Međugorju još jednu zavjeru protiv svega što je hrvatsko, koja se, evo, kuje čak i po vatikanskim hodnicima.

Nema tu previše mjesta za logiku i racio, jer ako vidjelice kažu da će se ukazati u dva sata, onda će se ukazati u dva sata. Uostalom, zar bi toliki ljudi dolazili u Međugorje bezveze.

Nešto tamo sigurno ima, da nema ništa ne bi nikog ni bilo. A za to što u Međugorju ima onome tko je ga je vidio i svijetu otkrio valjalo bi dati Nobelovu nagradu.

Za ekonomiju, razumije se.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Hajde da mrzimo Hrvatsku zajedno
    •  Leglo dvoličnosti na Prisavlju
    •  Ako ne može drugačije, poravnajte HRT bagerom
    •  Oči u oči s banalnim zlom
    •  Ostala je samo fukara i raja
    •  Govor mržnje teško ćemo pobijediti
    •  Treba raširiti krila pa šta bude
    •  Praljak - Tuđmanova žrtva i osuđeni ratni zločinac, a ne heroj
    •  Kako smo ubili malu Afganistanku
    •  Hrvatska, puzajuća država

> Svi tekstovi ovog autora