Čime se to bavi Ured Predsjednice RH?!

Piše nam gospodin Luka Đurić, glasnogovornik uposlen u Uredu predsjednice Republike Hrvatske (opaska uredništva: Luka Đurić piše redakciji Jutarnjeg lista). Smatra potrebnim reagirati na naslov članka “Opet svađa: Ravnatelji lučkih uprava otkazali Kolindi zbog pritiska ministra H. Dončića?” objavljen u Jutarnjem listu.

Piše (citiram u navodnicima, pa i radi osebujnog korištenja padeža): “U skladu članka 41. stavak 1. i članka 42. stavak 2. Zakonu o medijima (“Narodne novine” broj 59/04) te radi istinitog informiranja Vaših čitatelja molimo Vas da objavite ovu reakciju”. Kao što je lako utvrditi uvidom u taj Zakon, u prvim dvama stavcima članka 42 govori se o pravu na ispravak a ne o pravu na reakciju.

Gospodin Đurić reagira (podebljavši u dopisu riječi “Kolindi” i “ministra H. Dončića”) tvrdnjom da je naslov “pretenciozan, neprimjeren i omalovažavajući prema instituciji Predsjednice Republike te ne odgovara istini”.

Ako je problem u korištenju imena (bez funkcije i bez prezimenâ) onda podnositelj zahtjeva može biti samo predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović, a ne gospodin Luka Đurić, osim ako nije opunomoćen kao njezin pravni zastupnik (a punomoć nismo dobili), jer se ime odnosi na osobu, a ne samo na tijelo, pa ni državno. Ali ne bismo ovdje ulazili o raspravu o eventualnome nadripisarstvu

U naslovu se (vidi upitnik) list pita jesu li ravnatelji otkazali poziv predsjednici Republike (malkice je preservilno i prvo “p” u tituli pisati velikim slovom, ali pravopis nije uvjet za prijem u državnu službu). Što ne odgovara istini? Da se Jutarnji list pitao je li to istina?

A što je “neprimjereno i omalovažavajuće”? Gospodin Đurić ne kaže izrijekom, pa možemo pretpostaviti: to što je u naslovu navedeno ime “Kolinda”, a ne pleno titulo: “predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović”.

Prije nego pređemo na meritum, spomenimo da onaj isti članak Zakona o medijima, u stavku 4, kaže da glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ako ga nije potpisao podnositelj, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe.

Ako je problem u korištenju imena (bez funkcije i bez prezimenâ) onda podnositelj zahtjeva može biti samo predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović, a ne gospodin Luka Đurić, osim ako nije opunomoćen kao njezin pravni zastupnik (a punomoć nismo dobili), jer se ime odnosi na osobu, a ne samo na tijelo, pa ni državno. Ali ne bismo ovdje ulazili o raspravu o eventualnome nadripisarstvu.

Je li zaista pretenciozno (hrvatski: umišljeno), neprimjereno (hrvatski: neprikladno) odnosno omalovažavajuće predsjednicu Republike zvati samo Kolinda? Njoj osobno i Hrvatskoj demokratskoj zajednici očito nije bilo, dočim je u izbornoj kampanji korištena parola “Kolinda za predsjednicu” (uistinu, jesu li im se zamjerili padeži, pogotovu nesretni akuzativ?; valjda je trebalo [hoćemo, birajmo, što li] “Kolindu za predsjednicu” – ovako je ispadalo da se “Kolinda [opredjeljuje za neku] predsjednicu”).

Možda joj je tada bilo prikladno da korištenjem samoga svog imena fingira intimnost s biračima, koju sada ne želi s građanima – ali, molim, svaka žena ima pravo bilo u kojem trenutku reći: “Ne!” i time dokinuti ili makar prekinuti intimnost.

Novinaru, uostalom, vjera zabranjuje ikakvu intimnost s obnašateljima vlasti: kolaboracionizam nije etička izvrsnost, makar imamo kolega kojima je, u pogodnim okolnostima, jedino još taban eventualno virio, koliko su se duboko znali i dali uvući. Eto, zato jezik razlikuje pojmove prakse i norme, pa znamo da nije normalno sve što je praktično.

Je li zaista pretenciozno (hrvatski: umišljeno), neprimjereno (hrvatski: neprikladno) odnosno omalovažavajuće predsjednicu Republike zvati samo Kolinda? Njoj osobno i Hrvatskoj demokratskoj zajednici očito nije bilo, dočim je u izbornoj kampanji korištena parola “Kolinda za predsjednicu” (uistinu, jesu li im se zamjerili padeži, pogotovu nesretni akuzativ?; valjda je trebalo [hoćemo, birajmo, što li] “Kolindu za predsjednicu” – ovako je ispadalo da se “Kolinda [opredjeljuje za neku] predsjednicu”)

Bilo praktično ili ne – novinarski priručnici lijepo kažu da se, barem u Hrvatskoj, prezimena ne iskrivljuju, pa gospođa Perić ne smije u novinama biti ni Perićka ni Perićeva (da ni ne govorimo o gospođi Stopić).

Uostalom, priručnici također kažu da osobu, kada je se prvi put spominje u tekstu, navodi i imenom i prezimenom, a po potrebi i funkcijom: njemačka kancelarica Angela Merkel (ako nije ministarka, valjda nije ni kancelarka, iako me u dvojbu zna dovesti naočarka, ali i nju mogu od milja zazvati kobrom). A kasnije? Radi raznolikosti malo ćemo alternirati funkcije i prezime, koje može lijepo ostati u nominativu, npr. “Merkel i Hollande su odlučili…”, nema teorije da u novinama bude “Merk(e)lica”.

Bivalo je, doduše, moćnih dama kojima su pridavali nadimke, od silnog milja (vidi prethodnu zagradu), pa je tako, po obrascu “željeznog kancelara” von Bismarcka i prva britanska premijerica (vidi istu zagradu) Margareth Thatcher bila nazivana “željezna lady”. I mirna Irska (ako ćemo se šaliti).

Bilo je, blago nama, i političara koji su u propagandne svrhe promovirali svoj nadimak. Još pamtim prve američke predsjedničke izbore koje sam pratio (izdaleka, iz Dalmacije), kada su pristaše reizbora predsjednika Dwighta D. Eisenhowera nosili bedž na kojemu je pisalo “I like Ike” (Drag mi je Ike). Priznajem, tada me više fascinirao bedž – novost u usporedbi sa značkama kojima nas je obasula Crnomorska flota kada je (i) u Split stigao maršal Žukov (čim se vratio, odmah ga je maklo). Predsjedniku Mesiću nije smetalo da ga se zove “Stipe”, dakle nadimkom. Ali koliko ljudi, toliko ćudi.

Ime “Kolinda” je zvučno, relativno kratko, nema drugog obnašatelja javne funkcije koji se tako zove. Nije uvredljivo samo po sebi. Korišteno je u kampanji koja je bila uspješna.

Ali što s naslovima? Kolinda Grabar Kitarović broji 24 slovna mjesta, Siniša Hajdaš Dončić još 20, zajedno s veznikom eto nas na 47, a nema još ni predikata ni objekta. Spomenuti naslov je i ovako zauzeo tri retka. Da su u spomenutom naslovu oboje dužnosnika bili predstavljeni punim imenima i prezimenima i naslovima, samo to bi zauzelo 115 mjesta – gotovo pa sav jedan tweet, stao bi još samo predikat i dvije riječi. U drugoj rečenici je Predsjednica navedena funkcijom, imenom i obim prezimenima.

Papa se ne buni ako je u naslovu samo jedna riječ koja se na njega odnosi – funkcija ili ime, svejedno – ali Papinu veličinu nije nužno demonstrirati njegovim titulama (a ima ih, i oho ho, i dva prezimena, kao i svaki Argentinac, pa dva krsna imena), niti je mjeriti centimetrima u naslovu (kao neumrlog predsjednika Kima). Predsjedniku Kennedyju bilo je dovoljno JFK. Ali on je bio veličina. Nećemo, dakle, pledirati za KGK

Papa se ne buni ako je u naslovu samo jedna riječ koja se na njega odnosi – funkcija ili ime, svejedno – ali Papinu veličinu nije nužno demonstrirati njegovim titulama (a ima ih, i oho ho, i dva prezimena, kao i svaki Argentinac, pa dva krsna imena), niti je mjeriti centimetrima u naslovu (kao neumrlog predsjednika Kima). Predsjedniku Kennedyju bilo je dovoljno JFK. Ali on je bio veličina. Nećemo, dakle, pledirati za KGK.

Španjolski premijeri nisu se bunili ako su u naslovima spominjani samo jednim prezimenom, a ni portugalski predsjednik Evropskog povjerenstva José Manuel Durão Barroso.

Solucija postoji: u Velikoj Britaniji, koja drži do tradicije, u naslovu je dovoljno “The Queen” (Kraljica). I mi možemo u naslovima pisati samo “Predsjednica”. Ne dao Bog da bi usporedba bila pretenciozna.

Osobno, ipak, ne mogu kriti sreću zbog dopisa koji smo dobili: Hrvatska mora biti da je sretna zemlja, kad u Uredu predsjednice Republike nemaju pametnija posla nego reagirati na naslove.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Kako pisati ukrajinske toponime? Kriterij ne može biti ruski
    •  Moramo biti opremljeni za najgore, a ne za prosječno
    •  Biskup u Hercegovini izravno se protivi papi Franji
    •  Konačno stiže toliko najavljena reforma vatikanske Kurije
    •  Ekstremisti koji se žele iskupiti pa i kroz ''krvavu kupelj''
    •  Je li sekularizam kriv za terorizam?
    •  Trump je zrcalo i naših dilema
    •  Većina klera ne prati papin koncept siromašne Crkve
    •  Nitko nema pravo prijetiti biskupu Košiću klanjem!
    •  Izrael i Palestina: Pedeset godina pat-pozicije

> Svi tekstovi ovog autora