novinarstvo s potpisom
Stvari su sasvim jasne: 75 posto ljudi bi radije išlo s koalicijom Hrvatska raste, a Božo Petrov to ne smije, i zato još nema odluke. ”Metkovska skupina” želi izvanredne izbore, valjda po naputku HDZ-a, udario je kamen o kamen, Petrina o Petrova, u intervjuu ”Slobodnoj Dalmaciji”.
Načelnik općine Primošten i saborski zastupnik Stipe Petrina po svome političkom gardu pomalo podsjeća na pokojnog ”bombardera s Kvarnera”, Vladimira Bebića, koji je verbalnim direktima razbijao lažne dileme, mistifikacije i prodavanje muda pod bubrege.
U samo dvije rečenice Petrina je rasuo staklenu bradu Mosta koju Božo Petrov pokušava sakriti od izborne noći pregovorima, klauzurama, reformama, Nacionalnim vijećem i izbacivanjem Drage Prgometa.
Tako je i sve nervoznija javnost dobila odgovor koji je i sama slutila. Most nije donio odluku kome će se prikloniti u formiranju vlasti jer takvu odluku nije u stanju sam sa sobom donijeti Božo Petrov.
Istina je obično znatno prostija nego što se to u početku čini. Nakon ponovljenog zahtjeva čelnika Mosta da u novu vladu uđu i SDP i HDZ, iako su tako nešto i Milanović i Karamarko nedvosmisleno otklonili, jasno je da Petrov ne želi ili da nije u stanju donijeti bilo kakvu odluku. Najradije bi da ga nitko ništa i ne pita, da ostane neriješeno, ali vlast nije šah i pat pozicija nije moguća.
Ako se prikloni koaliciji Hrvatska raste, kojoj očigledno teže i Prgomet i Petrina, ali i ”šutljiva većina Mosta”, doći će u sukob s vlastitim i svjetonazorom svojih pretorijanaca iz Nacionalnog vijeća, regrutiranih iz Hrasta, Grozda, koji su kao i on sam pod presudnim utjecajem Katoličke crkve. Drugim riječima, uhvati li se ruku pod ruku u kolo sa Zoranom Milanovićem neće tako lako smjeti na oči svojima, ni kući u Metković. Jer, njima je politički brak s ljevičarima drag poput stupanja u istospolnu zajednicu.
Okrene li pak ćurak na Karamarkovu stranu, riskira političko samoubojstvo, jer mu u miraz ne može donijeti potrebnih 17 mandata. Ako je Petrina u pravu, a po nemuštom otezanju Petrova vjerojatno jest, čim izabrani s liste Mosta prisegnu kao saborski zastupnici postat će samostalni politički subjekti kada se bude odlučivalo kojoj se opciji prikloniti.
Time bi Petrov eutanazirao Most kao platformu koja nije uspjela prerasti u stranku unatoč neviđenoj podršci birača i rekordnih 19 mandata, te zapečatio i svoju meteorsku političku karijeru. A usputni blagoslov za spašavanje vojnika Karamarka premala je nagrada za takvu žrtvu.
Sada je sve na Boži Petrovu. Najprije se mora, koliko god to bilo izazovno i zahtjevno, politički ”outati”. Samom sebi priznati: tko sam i što sam.
Introspekcija kad je već ekstrospekcija rekla svoje. Nije grijeh ni nepošteno priznati da je izazov prešao prag vlastitih mogućnosti. Ako moramo u nove izbore, idimo odmah, nije katastrofa. Varljiva kolebljivost i nedosljednost jedini su istinski poraz.
Nitko nije čarobnjak, niti treba biti. Pogotovo ne u politici koja nije nikakva misija već sasvim običan, građanski posao. Recimo, građevinarstvo je zahtjevnije.
Podići most a da se ne sruši, to je pravo umijeće.
(Prenosimo s portala Novoga lista).