Papa Ivan Pavao II. u Sarajevu (8)

(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Franji u Sarajevu donosimo sve planirane govore pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1994., koji su izgovoreni 8. rujna 1994. u Castelgandolfu, a onda i govore s realiziranog pohoda glavnom gradu Bosne i Hercegovine 12. i 13. travnja 1997. Činimo to u spomen na brojne žrtve rata tijekom opsade Sarajeva, kao podsjetnik na recentnu povijest i kao znak poštovanja prema učenju ovoga velikoga pastira).

Pozdrav kardinala Vinka Puljića papi Ivanu Pavlu II. u katedrali

Na početku slavlja Večernje nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je papi Ivanu Pavlu II. sljedeće riječi poštovanja i pozdrava:

”Sveti Oče!

Dobro došli u našu zemlju Bosnu i Hercegovinu, u naš grad Sarajevo, u našu katedralu Srca Isusova. U ovoj prvostolnici nalazi se i grob prvog vrhbosanskog nadbiskupa blage uspomene dr. Josipa Stadlera, graditelja i duhovnog obnovitelja ove nadbiskupije, i dvojice mojih predšasnika.

Mi, ovdje okupljeni kličemo Vam najiskreniju dobrodošlicu u ime svih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca, kandidata, novaka i novakinja cijele crkvene pokrajine, razasute diljem svijeta.

Ovi svodovi pamte mnoga velika događanja. Međutim, ovaj današnji događaj ih sve nadmašuje i ostat će svima nama duboko u pamćenju i rado snom sjećanju. Pozdravljamo Vas kao Oca sviju nas koji je došao da nas utvrdi u vjeri, u našem zvanju, poslanju i posvećenju.

Ovi svodovi pamte mnoga velika događanja. Međutim, ovaj današnji događaj ih sve nadmašuje i ostat će svima nama duboko u pamćenju i rado snom sjećanju. Pozdravljamo Vas kao Oca sviju nas koji je došao da nas utvrdi u vjeri, u našem zvanju, poslanju i posvećenju

Vrhbosanska crkvena pokrajina, koja je prije dvije godine postala zasebna Biskupska konferencija, od Boga je posebno obdarena brojnim duhovnim zvanjima, a mnogi svećenici, redovnici i redovnice pastoralno djeluju i izvan ove zemlje. Mi, koji smo izdržali teret rata, nosimo brojne traume i ratne rane. U teškim kušnjama i nesigurnostima stojimo pred pitanjem, kako opstati na ovim prostorima?

Sveti Oče, ovakvo pitanje dolazi nakon teških stradanja ove krajevne Crkve. Iako je to stradanje Vama dobro poznato, ipak ću ponoviti neke brojke, koje samo naznačuju ali ne izriču jer ne mogu izreći dubinu našeg stradanja i boli.

Prije ovog rata Banjalučka biskupija imala je oko 120.000 katolika u 47 župa. Na njezinom teritoriju ostalo samo oko 50.000 katolika te 16 od 35 biskupijskih svećenika, 45 redovnika i 40 redovnica.

Mostarsko-duvanjska biskupija imala je prije rata oko 170.000 katolika u 62 župe, a sada 175.000 katolika u 66 župa sa 75 dijecezanskih i oko 200 redovničkih svećenika te oko 250 redovnica.

Trebinjsko-mrkanska biskupija je najstarija na ovom prostoru, a prije rata imala oko 14.000 katolika u 15 župa s 26 svećenika i 12 redovnica. Prognano je oko 3.000 vjernika.

Vrhbosanska ili Sarajevska nadbiskupija imala je 528.000 katolika u 144 župe. Danas ih na njezinom teritoriju živi oko 200.000, a mnogi od njih nisu u svojim domovima. U 50 župa svećenicima još ni danas nije moguće pastoralno djelovati, a u mnogim župama ostao je tek mali broj katolika. Ova nadbiskupija ima 202 dijecezanska svećenika od kojih 104 djeluju na terenu nadbiskupije. U ovoj dijecezi djeluje i 140 svećenika franjevaca, od kojih su njih 96 uključeni u župni pastoral, zatim tri isusovca, 3 salezijanca i jedan dominikanac te oko 150 redovnica.

U nedavno završenom krvavom ratu imali smo i istinske svjedoke vjere i prave mučenike. U ovoj krajevnoj Crkvi ubijeni su 8 svećenika i dvije časne sestre.

Crkva na prostorima BiH je i prije imala, a i danas ima divnih svijetlih primjera vjere. Nezaboravna je uspomena na posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić, zatim na već spomenutog nadbiskupa Stadlera, sjemeništarca Petra Barbarića i mnoge druge.

Sveti Oče, mnogi stoje zbunjeni pred svim događanjima i nesigurnostima. Neki su umorni od teškog tereta života i djelovanja u teškim ratnim i poratnim uvjetima, a neki su zavedeni političkim događanjima te hlade u ljubavi prema svojoj grudi i apostolskom poslanju na ovim prostorima. Ohrabrite nas da ostanemo i budemo svjetlo Uskrsloga kao svjedoci i navjestitelji

Teško je nabrojati sve mučenike koji su ubijeni iz mržnje tijekom drugog svjetskog rata ili ostavili svoje kosti u zatvorima u vrijeme komunističkog režima. Od tolikih ovdje ću spomenuti samo pet ubijenih sestara Kćeri Božje Ljubavi koje su u narodu poznate kao Drinske mučenice.

Sveti Oče, mnogi stoje zbunjeni pred svim događanjima i nesigurnostima. Neki su umorni od teškog tereta života i djelovanja u teškim ratnim i poratnim uvjetima, a neki su zavedeni političkim događanjima te hlade u ljubavi prema svojoj grudi i apostolskom poslanju na ovim prostorima. Ohrabrite nas da ostanemo i budemo svjetlo Uskrsloga kao svjedoci i navjestitelji.

Hvala Vam, Sveti Oče, za svaku Vašu očinsku riječ izgovorenu u teškim vremenima rata. Hvala za svaki poziv na molitvu i za svaki blagoslov kojeg ste nam poslali. Vi nas nabolje razumijete. Kada smo se istinski osjećali osamljeni, Vaš očinski glas bio nam je ohrabrenje i znak da nismo napušteni.

Blagoslovite nas i neka Vaš blagoslov ostane na nama da i mi u svom poslanju budemo blagoslov cijeloj Crkvi živeći i izgarajući u mjesnim Crkvama.

Kličem Vam još jednom: dobrodošli među svoje!”

(Nastavlja se).

    •  In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
    •  Promicati kulturu milosrđa
    •  Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
    •  Hanuka
    •  Opravdano postojanje Nove ljevice
    •  Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
    •  Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
    •  Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
    •  Silovanu se ženu viktimizira i u miru
    •  Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora