novinarstvo s potpisom
Boris Kunst, ministar rada? Ružica Vukovac, ministrica poljoprivrede? Joško Morić, ministar unutarnjih poslova? Sanja Putica, ministrica socijale? Ivan Domagoj Milošević, ministar malog poduzetništva? Ministrica kulture Anja Šovagović? Ili Jasen Mesić? Miodrag Demo, ministar branitelja? Ante Ćorušić, ministar zdravstva?
Ma dajte, ljudi!
OK, možda HDZ, Most i Orešković predobro skrivaju svoje prave adute pa kolegama medijskim izvjestiteljima fale informacije. I onda, u općem uzbuđenju oko Vlade, svi zajedno puno i previše nagađaju. Ali ako to nije tako, ako su novinarske informacije barem uglavnom točne, onda smo zaozbiljno nadrljali.
Jer imena o kojima se govori kao o najboljim ministarskim kandidatima u budućoj vladi ulijevaju – s vrlo malo iznimaka – tragično malo povjerenja. Skoro pa kao da su sve te krajnje prosječne i ispodprosječne kadrove nahvatali među prolaznicima na Trgu bana Jelačića. I taj dojam, u opasnoj mjeri, ostavljaju, na žalost, ”zvijezde” s obiju strana, i HDZ-ove, i Mostove.
Reflektori su, dakle, na sindikalistu, koji je, neposredno prije izbora 2007., preko noći napustio svijetle ideale radničkog pokreta da bi ga dottore Sanader uglavio na stranačku listu HDZ-a i pretplatio na saborsku mirovinu. Zatim na načelnici Velike Kopanice, općine sa oko tri hiljade pretežno radno pasivnih stanovnika, privrednom aktivnošću nula i nekoliko stupova ulične rasvjete.
Tu je i poslušni pomoćnik valjda svih Tuđmanovih ministara policije od 1991. do 2000., koga je Milan Bandić kasnije sretno ”uhljebio”, kako se sada kaže, na jednom od direktorskih položaja u Zagrebačkom holdingu.
Tu je onda i nećakinja Dubravke Šuice, koja se, kao ravnateljica gimnazije u Dubrovniku, intenzivno predala politici, što bi ljudima koji rade s djecom u školstvu trebalo apsolutno zabraniti. Tako da se onim prosvjetarima, koji sami nemaju takta, nacrta gdje mora biti granica privatnih ekstenzija izvan njihovog pedagoškog zanimanja.
Imamo u ovim kombinacijama i princa iz tajkunske obitelji iz devedestih, kodnog imena ”Pastor”, kome je Jadranka Kosor dala mjesto potpredsjednika Vlade da joj dovede bar neku investiciju, pa je to na koncu ispalo jedno veliko ništa.
I tako dalje, nema se ovdje mjesta ni za minimalne opise svih tih grandioznih političkih i organizacijskih talenata koje Karamarko i Petrov vade sa dna kace i preporučaju mandataru Timu Oreškoviću kome bi, ruku na srce, trenutno najviše trebale sada tako puno spominjane tajne službe.
One bi mu mogle na vrijeme prišapnuti koja djela stoje iza svih tih vizionara koji čekaju kao zapeta puška da ih pozove u svoj reformski kabinet.
Od takvih ga, bogami, neće spasiti pravo veta koje su mu obećali njegovi politički poslodavci da polaskaju njegovom egu. Fućkaj ti to što je tvoja zadnja kad ti kažu da biraš između jao, kuku i lele.
Tomislav Karamarko nazvao je prekjučer ”jako dobrim vicem” upravo objavljene rezultate mjesečnog istraživanja CRO demoskopa koji kažu da je podrška Mostu pala na 12,6 posto, te da je SDP popularniji od HDZ-a.
No, ako se šeratonsko društvo hitno ne uozbilji, najveći vic u državi ispast će, bojim se, nova vlada.
A onda će biti opet sve ispočetka.
(Prenosimo s portala Novoga lista).