novinarstvo s potpisom
Djelovalo je kao da su Božu Petrova oteli izvanzemaljci. Konferencija za novinare predsjednika Mosta nezavisnih lista činila se kao scena izbačena iz nekog nastavka popularnog znanstvenofantastičnog serijala “Ljudi u crnom”.
Kad je Božo Petrov kazao kako nema blage veze da je HDZ predložio Milijana Brkića za ministra branitelja, nedostajalo je samo da u prostoriju uđe Will Smith i zrakom iz intergalaktičkog pištolja Boži Petrovu raznese glavu, a zelena sluz, kao da je netko “likvi” prolio, poprska zidove.
Pa zbilja, ako ne zna da HDZ hoće Brkića za ministra, s kojeg je taj planeta došao?
Koje on gluposti lupeta, kazao je za sebe Tomislav Karamarko, pa i vjerojatno štogod prigodno opsovao. Vidjeli ste ga, uostalom. Trudio se ostati pristojan i jedva je obuzdavao bijes kad je sat kasnije i sam izašao pred novinare. Ako je takav bio pred uključenim mikrofonima, na bekstejdžu su se zasigurno spominjale i muške i ženske genitalije, i majke i kućni ljubimci.
Svađa što se u utorak, prije tjedan dana, razbuktala između Karamarka i Petrova u Banskim dvorima, već koji kilometar istočnije, u Sesvetama ne bi prošla bez šivanja glava, a dublje u provinciji, u ličkim i kordunskim gostionicama, sijevnule bi i čakije. Koalicijski sporazum između Mosta i HDZ-a završio bi s kredom iscrtanim obrisima tijela na podu, ograđen vrpcom “Policija”.
Jednoga bi partnera odveli s nožem u prsima u ambulantnim kolima, drugoga s lisičinama u marici. U međuvremenu su se i jedni i drugi nešto umirili, ali pod površinom se i dalje bjesomučno mlate. Smješkaju se, premda se strastveno mrze.
Potisnuto se neprijateljstvo jasno otkriva u nastupima Kosora i Hrga, predsjednika dviju manjih stranaka Domoljubne koalicije, koji su očito istureni da govore ono što se hadezeovci zasad još ne usuđuju.
Dva politička ginjola miču rukama i ustima kako ih HDZ upravlja, otvoreno optužujući Most za gramzivost i zazivajući prijevremene izbore. Možete li se dosjetiti drugoga razloga zašto bi od svih zastupnika baš Kosor i Hrg, dva epizodista koja su u Sabor ušla viseći o dlaci, željela nove izbore?
Nije nam nepoznato imati nestabilnu, posvađanu vlast. Ni Ivica Račan i Dražen Budiša početkom dvijetisućitih nisu bili osobito lojalni jedan drugome, savez su im razdirala i ideološka pitanja i žudnja za moći, no jedno su vrijeme ipak bili složni, ili barem uspješno održavali privid sloge.
Gledajući ih izdaljega, dugo nismo kontali da socijaldemokratski Lennon i liberalni McCartney međusobno ne govore, prošle su možda i čitave dvije godine prije nego su se ozbiljnije popičkarali.
Nasuprot njima, Most i HDZ otpočetka ne kriju uzajamnu netrpeljivost. Oni su u braku koji nije imao ni bračnog putovanja ni medenog mjeseca. Od prvog dana Tomislav Karamarko spava na kauču u dnevnoj sobi, a Božo Petrov prijeti kako će preseliti natrag mami i tati. Vrijeđaju se i bacaju tanjure pred zgranutim gostima.
Međusobno se optužuju za obiteljsko nasilje. Susjedi zovu policiju, a policija socijalne radnike.
Viđali ste takve disfunkcionalne veze, koji put začuđujuće dugo potraju. Ljudi ostanu godinama zatočeni u stupici lošeg braka jer ne znaju što bi drugo. Prestrašeni su i misle kako su prestari da počnu na drugom mjestu iznova. Moglo bi tako biti i u ovome slučaju.
“Ostali smo skupa zbog djece”, objasnit će Tomislav Karamarko upita li ga tkogod zašto je još s Božom Petrovom. A moglo bi, naravno, i puknuti među njima. Jednoga od ovih dana Petrov bi mogao objaviti Karamarku: “Znaš, viđam se s nekim.”
Teško je prognozirati rasplet ove krize. S jedne strane, četiri je godine puno. Vrijeme sporo prolazi kad se ne zabavljaš. Teško je povjerovati da će netko izdržati četrdeset osam mjeseci u bijesu i gorčini, trpjeti bolnu uskraćenost, teoretski biti na vlasti, a praktično ne osjetiti slast vladanja.
S druge strane, kad je posrijedi moć, makar i nepotpuna i oštećena, mnogi su spremni na poniženja. I krnja je moć bolja od gubitka svake moći. Lutrija s novim izborima, iskušavanje sreće s hrvatskim glasačima koji su, poznato je, u znatnoj većini podli i nezahvalni gadovi, ni Mostu ni HDZ-u sada ne trebaju.
Kako bilo, što god na kraju odlučili, njihov odnos neće postati bolji. Ako je uopće postojao jedan trenutak u kojem su Karamarko i Petrov mogli biti prijatelji, taj je trenutak odavno prošao. Njihova agonija vladanja svakodnevno će biti sve dublja i dublja.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).