autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 24.04.2026.

Anna Maria Grünfelder

Prva godišnjica smrti pape Franje nije mogla proći bez javnih osvrta na njega i njegov doprinos kao nezaboravnog ljubitelja čovječanstva i cijeloga svijeta. Bio je ljubitelj univerzalnog čovječanstva – ”no nije bio veliki teolog”, zanovijetaju neki barem u konzervativnim medijima i javnosti u njemačkoj govornoj Europi.

Njegov nasljednik, papa Lav XIV. u takvim usporedbama prolazi pozitivnije, promišljeniji je od ”skokovitog” pape Franje nazvanog u šali ”Spontifex”. Kao da se promišljenost i spontanost nepremostivo proturječe. Pokojni papa Franjo ostavio je naslijeđe koje itekako obvezuje za daljnju budućnost.

Na prvom mjestu zaslužan je za apsolutno prvo teološki centralno spajanje socijalne i ekološke tematike, u njegovoj enciklici ”Laudato si” (2015. godine). Radi se o novoj tematici zato što je papa Franjo jasno prikazao povezanost čovjekova ophođenja sa Zemljom, s prirodom i sa svim stvorenim bićima s jedne strane, a s druge strane odnosa čovjeka prema čovjeku.

Klimatske mijene dadu se prepoznati sa samo malo pozornosti, a uništavanje prirode u ime napretka i razvitka s jedne strane – izrabljivanje čovjeka, što jedino može učiniti drugi čovjek, te ekološke posljedice izrabljivanja prirode po čovjeku i čovjeka po čovjeku razmatrano je, a enciklika je ukazala na etičku dimenziju tih pojava.

Da je ta dimenzija uopće aktualizirana, zasluga je Papinske akademije kad je okupila predstavnike prirodnih znanosti i teologa, koji su trebali pronaći odgovor onim znanstvenicima koji generalno osporavaju klimatske mijene i ljudski utjecaj na prirodu.

Papa Franjo je cijelim papinskim autoritetom podržao, čak ”progurao”, znanstvena istraživanja. Da svjetska Crkva tako nedvosmisleno stane uz bok znanstvenicima koji su zahtijevali pojačanu etičku dimenziju ljudskog djelovanja za budućnost svemira – iznenadilo je cjelokupnu javnost.

Bergoglijeva zabrinutost za budućnost ljudskog roda u prirodnome svijetu, zacijelo je povezana s izborom papinskog imena – ”Franciscus”, Franjo. Franjo Prvi – dakle prvi Papa crkvene povijesti koji je sebi dao ime sveca iz Assisija, sveca ljudske solidarnosti, milosrđa i empatije, poglavito za siromašne, slabe, marginalizirane.

Papa Franjo je u završnom uređenju odlučio da se znanstvene diskusije i njihovi rezultati preuzmu bez intervencije napisanog, prije svega bez ”papinskog autoritativnog” zaključka. I to je bila svojevrsna premijera – Crkva prihvaća znanost i ”podređuje” joj se, a nijedan znanstvenik nije bio prisiljen poluglasno pomrljati Eppur si muove.

U nekoj prijašnjoj enciklici, ”Humanae vitae” 1968. godine, papa Pavao VI., pozorno saslušavši sve argumente znanosti, pretežito vezane uz medicinski potpomognutu oplodnju, na kraju je odlučio protiv primjene umjetnih metoda.

Predstavljajući završni dokument Papinske akademije vezan uz ekološku tematiku, znanstvenici su istaknuli da nisu siromašni ti koji prouzrokuju najteže rizike za naš planet i za čovječanstvo – nego da su to bogataši. Znanstvenici su naglasili, a papa Franjo se s njima složio, da je Crkva svjesna kako je demografska eksplozija velik problem, ali ne i najveći.

Najveći rizik predstavljaju mjere koje utječu na klimu i izazivaju klimatske promjene. Je li demografska eksplozija možda prima causa, a klimatske promjene posljedice? Miješaju li se možda uzroci i posljedice, i nije li Crkva svojom zabranom kontrole rađanja, kriva za demografski skok, jer što ima više ljudi, to se više izrabljuju prirodni resursi, to ima više industrijskih emisija koje utječe na klimu.

Znanstvenici su tada zaključili da jedna milijarda najsiromašnijih ljudi na Zemlji malo ili čak ni malo ne utječe ni na resurse ni na industrijske emisije. Bogate su države i bogataši svijeta ti koji ugrožavaju Zemlju.

Enciklika, što ju je papa Franjo objavio kao sažetak tih rasprava, po svoj prilici, okreće stvari ”s glave na noge”, obznanjuje svijetu i čovječanstvu uvjerljive spoznaje za to da se konačno opamete i postanu svjesni svoje odgovornosti.

Crkva, Vatikan i znanost su od tada surađivali u zajedništvu – i novi papa Lav XIV. već je djelom i riječju potvrđivao svoje uvjerenje da će nastaviti na putu osvješćivanja čovječanstva za klimatsku i ekološku tematiku.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: