autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Zašto je ćirilica postala sredstvo?

AUTOR: Ankica Benček / 11.11.2013.

Stanje u državi nastalo zbog postavljanja ploča s ćiriličnim pismom na neke ustanove u Vukovaru jako rastužuje, uznemirava, čini nesretnim, nesigurnim i posramljenim svakog čovjeka, bez obzira na to što radi, gdje radi, tko je, što je i gdje je.

Ne ulazeći u genezu problema, kao ni u to tko je u pravu, a tko nije, imajući na umu svu patnju, bol, jad, ponižavanja, gubitke, egzodus, povratak, suživot, provokacije, neimaštinu… Vukovaraca, ne mogu shvatiti i razumjeti one koji ponovno siju mržnju, dijele ljude, truju djecu i mlade, šire neposluh, opiru se pravdi i zakonima zbog pisma za koje znanstvenici i stručnjaci tvrde da je ”važan dio hrvatske kulturne baštine”.

Glagoljica i ćirilica povijesna su hrvatska pisma. Na mnogim spomenicima (Supetarski ulomak, Bašćanska ploča, Humačka ploča, Povaljska listina, Poljički statut…) i kamenima i pisanima uz glagoljicu nalaze se i neka ćirilična slova.

Prva hrvatska ćirilična knjiga dubrovačke provenijencije tiskana je 1512. u Veneciji. U Dubrovniku su sve do 16. stoljeća dokumenti pisani hrvatskim jezikom na ćirilici. U Bosni i Hercegovini franjevci pišu ćirilicom sve do 19. stoljeća.

Na mnogim spomenicima (Supetarski ulomak, Bašćanska ploča, Humačka ploča, Povaljska listina, Poljički statut…) i kamenima i pisanima uz glagoljicu nalaze se i neka ćirilična slova. Ćirilica je kulturna i nacionalna baština, neoborivi dokaz postojanja Hrvata na ovim prostorima. Mnogi naši preci u matične knjige upisivani su ćirilicom

Prema nekim posebnim paleografskim obilježjima postojala je zapadna ćirilica, hrvatska ćirilica i bosančica, što se uočava u glagoljičkom pismu.

Ćirilicom su Hrvati pisali od 11. stoljeća. To pismo potisnulo je glagoljicu i bilo glavno pismo na širem području sve do sredine 19. stoljeća, kada ga je posve i posvuda u Hrvatskoj istisnula latinica. Ćirilica je kulturna i nacionalna baština, neoboriv dokaz postojanja Hrvata na ovim prostorima. Mnogi naši preci u matične knjige upisivani su ćirilicom.

Prema definiciji: Ćirilica je istočnokršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Od povijesti se ne može pobjeći, a to nije ni potrebno.

Nažalost, za mnoge je ćirilica zbog Domovinskog rata postala simbolom uništavanja, ubijanja, protjerivanja i svega zla koje je nas je snašlo, a posebice stanovnike Vukovara. Mnoge rane tada nastale još krvare. Puno je još otvorenih pitanja i puno neriješenih problema zbog toga. No život ide dalje. Ako nikomu drugom, onda djeci i mladima, i taj život trebalo bi im učiniti boljim, ljepšim i sretnijim, životom bez podjela, prebrojavanja, mržnje i prepucavanja.

Ne može se to postići samo htijenjem, voljom, pričom, bilo kakvom deklaracijom, propisom ili zakonom. To je dugotrajan i nimalo lak posao i proces koji određuje i stvara naš svakodnevni život, u kojemu smo jedni uz druge u vrtiću, školi, na ulici, na radnome mjestu i u susjedstvu.

To se nikako ne može dogoditi samo od sebe. Na tome trebaju raditi mnogi stručnjaci i ljudi dobre volje spremni na praštanje, usuglašavanje i kompromise, puni empatije i humanosti, koji će na civiliziran i kulturan način pokušati uspostaviti novi suživot nekada složnih sugrađana.

Očekivali su se isprika i kajanje, koji su zakasnili, nisu bili zadovoljavajući, ali mogli su se naslutiti i svakim se danom bilo sve bliže tomu. Upornošću i nastojanjem svih za to zaduženih te nadom i vjerom svih građana Hrvatske da je ona ”druga strana” svjesna svojih postupaka, spremna to priznati, ispričati se i reći istinu o nestalima

Uvjerena sam da se na tome radilo, ali to očito nje bilo dovoljno. Puno se toga postiglo, preko puno toga se i prešlo, teška srca i s grčem u želucu, pružile su se ruke pomirbe i praštanja. Očekivali su se isprika i kajanje, koji su zakasnili, nisu bili zadovoljavajući, ali mogli su se naslutiti i svakim se danom bilo sve bliže tomu. Upornošću i nastojanjem svih za to zaduženih te nadom i vjerom svih građana Hrvatske da je ona ”druga strana” svjesna svojih postupaka, spremna to priznati, ispričati se i reći istinu o nestalima.

Tko je onda i zašto to zaustavio, poremetio i započeo nova trvenja, podjele, mržnju, pobunu, prijetnje, ultimatume, svađe, nepovjerenje i stvaranje nezdrave klime onima koji tamo živi, a i šire?

Komu to treba i čemu to služi i to upravo sada kada država grca u dugovima, nezaposlenosti, korupciji, nepotizmu, lažima, prevarama, podmetanjima, optuživanjima, suđenjima, obračunavanjima s prošlosti i traženju izlaza iz svih mogućih kriza koje postoje?

Ako smo svjesni svih žrtava i poštujemo sve žrtve, ako imamo razumijevanja za stanje u kojemu je država i cijenimo Ustav i zakone, trebali bismo prijeći preko nekih osobnih mišljenja, stajališta, potreba, htijenja, nesnošljivosti, animoziteta, nesimpatičnosti, stranačke opredijeljenosti, životne filozofije, ambicija, tvrdoglavosti, umišljenosti, podcjenjivanja, omalovažavanja… i shvatiti ovaj trenutak i prijeke potrebe države za boljitak svih nas te kompromisno riješiti nastali problem u ovoj općoj hajci protiv pojedinaca na vlasti i ove vlade.

Dan sjećanja na žrtve, na razoreni, raseljeni i uništeni Vukovar, trebao bi ponovno sve nas ujediniti u stvaranju bolje, sretnije, demokratičnije i ljepše Hrvatske.

Još tekstova ovog autora:

• Šlamperaj i licemjerje

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ODJECI
Oznake: Ankica Benček, autograf.hr, Bašćanska ploča, ćirilica, glagoljica, Humačka ploča, mržnja, patnja, Poljički statut, Povaljska listina, strah, Supetarski ulomak

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".