autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Uskrs je pobjeda bez osvete

AUTOR: Peter Kuzmič / 16.04.2017.

AUTOGRAF Peter Kuzmič b Astronomska providnost je ove godine prevladala kršćansko-kalendarsku razjedinjenost, pa danas Uskrs slave zajedno i zapadno (katolici i protestanti) i istočno (pravoslavno) kršćanstvo. Tako bi trebalo biti svake godine, jer je Uskrs(li) samo jedan i jedincat, neponovljiv i ne(pot)kupljiv, svima dostupan, ali ničija isključiva svojina.

Iako su Veliki petak (križ) i Uskrs (prazan grob) nerazdvojiva cjelina na kojoj se temelji kršćanstvo (izvorno i doslovno: Krist-i-janstvo!), ja se više od krvavog Velikog petka radujem Uskrsu. Ne zbog uskrsnih zečića, pilića, jaja i sveg ostalog folklora uglavnom poganskog podrijetla, koji više prikrivaju i banaliziraju uskrsnu poruku nego što ju objašnjavaju i uprisutnjuju.

Uskrsu se radujem zato što je Krist svojim uskrsnućem relativizirao smrt i otvorio vrata nade tamo gdje su očaj bespomoćnosti i beznadnosti u susretu sa smrću htjeli imati konačnu riječ.

Uskrs kao radosna pobjeda života potvrđuje i nadilazi križ, jer križu je svrha život, a ne ubijanje i smrt.

Isusovo je umiranje na križu (Veliki petak) zapravo obračun sa smrću onoga koji nama smrtnim ljudima činom prinosa vlastita života otvara vrata u život.

Poruka Uskrsa je, dakle, jasna i nedvosmislena: Isus Krist je osloboditelj čovjeka i Gospod(dar) svemira. Njegovo uskrsnuće je Božji definitivni NE gospodaru smrti i porobljivaču ljudskih duša; ono je Božji rezolutni DA životu, čovjekovu oslobođenju od okova smrti i robovanja grijehu

Bez Velikog petka nema ni Uskrsne nedjelje. Bez Isusove otkupiteljske smrti nema ni uskrsne pobjede nad smrću. Isusova smrt je presuda smrti, a njegovo uskrsnuće je pobjeda života.

Najžešći progonitelj prvih kršćana Savao iz Tarza, vodeći teolog židovske vjere koja ne prihvaća Isusa kao Mesiju, poslije svog osobnog susreta s Uskrslim postaje najhrabriji kršćanski apostol naroda i najutjecajniji evangelizator u Rimskom Carstvu. Za njegovu novu vjeru i opunomoćenu misiju Uskrs(li) nije samo smisao života nego temelj i sila Evanđelja koje mijenja živote i narode.

Stoga se on usuđuje polemizirati s onima koji ne vjeruju da je Isus uskrsnuo do te mjere da bez ikakva uvijanja tvrdi da ako Krist nije uskrsnuo, onda smo mi kršćani prevareni te varamo one kojima govorimo o Bogu; ”ako Krist nije uskrsnuo, onda jedimo, pijmo i uživajmo jer ćemo sutra ionako umrijeti” (1. Korinćanima 15).

S uskrsnućem Isusa Krista, dakle, stoji ili pada kršćanstvo i njegova poruka života.

U samoj srži Božjeg spasonosnog zahvata u ljudsku povijest nalazimo neprekidnu nit koja nas preko utjelovljenja vodi do križa i do praznog groba. U tom jednom, jedincatom i neponovljivom, a ipak višestrukom kristovskom događaju nalazi se izvorište i ostvarenje prave ljudske slobode i utemeljenje ”nade koja neće razočarati”.

Uskrs je pobjeda u kojoj nema osvete, a Uskrsli je suveren života kojeg ne možemo okačiti na zid ni objesiti oko vrata. Njega se ne može masovno proizvoditi niti s njim na bilo koji drugi način manipulirati.

Prvak apostolski Petar na početku svoje Prve poslanice radosno kliče: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas, po velikom milosrđu svojemu, uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu…”.

Astronomska providnost je ove godine prevladala kršćansko-kalendarsku razjedinjenost, pa danas Uskrs slave zajedno i zapadno (katolici i protestanti) i istočno (pravoslavno) kršćanstvo. Tako bi trebalo biti svake godine, jer je Uskrs(li) samo jedan i jedincat, neponovljiv i ne(pot)kupljiv, svima dostupan, ali ničija isključiva svojina

Tome se klicanju, iskustvu, a nadasve nadanju valja pridružiti u ovo uskrsno vrijeme, ali i u svako drugo vrijeme. To je izvorno kršćanski, bez folklora, zbunjujućih simbola i nepotrebne prekomjerne religiozne ambalaže.

”Čemu se mogu nadati?” To temeljno pitanje smisla ljudske egzistencije postavlja Immanuel Kant, jedan od najvećih filozofskih umova svih vremena.

A Jurgen Moltmann, glasoviti autor ”Teologije nade”, nas uvjerava da upravo na to pitanje najbolje odgovara povijesna činjenica Kristova uskrsnuća jer ona razotkriva dobrohotne Božje nakane za budućnost čovječanstva.

Poruka Uskrsa je, dakle, jasna i nedvosmislena: Isus Krist je osloboditelj čovjeka i Gospod(dar) svemira. Njegovo uskrsnuće je Božji definitivni NE gospodaru smrti i porobljivaču ljudskih duša; ono je Božji rezolutni DA životu, čovjekovu oslobođenju od okova smrti i robovanja grijehu.

U Kristovom su uskrsnuću postavljeni temelji novoga čovječanstva i buduće preobrazbe svijeta.

Još tekstova ovog autora: