Ivo Banac i Tito: za po doma i za šminkanje u svijetu

Strašno sam umoran – kaže jedan od likova u posljednjoj epizodi treće sezone televizijske serije Fargo. On je žrtva. Obraća se glavnom zlikovcu koji mu je preuzeo život i posao, uništivši u njemu svaku pomisao na mogućnost otpora.

Zlikovac, famozni V.M. Varga, kojeg genijalno glumi David Thewlis, jedan je od onih likova, tipičnih za priče braće Cohen, koji čine zlo bez imalo skrupula i predstavljaju zlo kao prirodni poredak stvari u svijetu.

Žrtva se zove Emit Stussy, a jednako genijalno glumi ga Ewan McGregor. Dakle, nakon što Emit Stussy klone uz riječi “strašno sam umoran”, V.M. Varga mu odgovara sljedećom konstatacijom: “To je savršeno normalno. To je uobičajena pojava u prirodi. Manja životinja potpuno omlitavi u raljama veće. Genetski instinkt. Na nekoj razini, hrana zna da je hrana”.

Ta mi je scena stalno na pameti dok gledam, slušam i čitam sve ovo oko fašizma, antifašizma, komunizma, praznika i trgova u Hrvatskoj.

Osim male životinje, koja se umiri i prepusti sudbini hrane u raljama veće zvijeri, zamišljam i onaj školski pokus u kojem se udovi mrtve i raščerečene žabe miču kao da su živi kad im se daju električni impulsi

Osim male životinje, koja se umiri i prepusti sudbini hrane u raljama veće zvijeri, zamišljam i onaj školski pokus u kojem se udovi mrtve i raščerečene žabe miču kao da su živi kad im se daju električni impulsi.

Pokušat ću vam do kraja ovog teksta objasniti odakle ta asocijacija i kakve veze ima jedna kriminalistička saga, koja se događa u ledenim bespućima američke države Minnesote, sa hrvatskom sadašnjošću i aktualnim političkim zbivanjima.

Josip Broz Tito. Jedna je mudra građanka ovih dana na Facebooku napisala: “Da bih se malo odmakla od unutarnjih ideološki obojenih pogleda i rasprava o Josipu Brozu Titu, otišla sam vidjeti kako ga sagledavaju drugi, i evo što o njemu piše Encyclopaedia Britannica…”.

Podijelila je građanka sa svojim prijateljima tekst koji je pronašla na internetskim stranicama jedne od najpoznatijih, najvećih, najuglednijih i najrelevantnijih svjetskih enciklopedija.

Tako sam i ja došao do tog opsežnog, uzorno napisanog enciklopedijskog članka o Josipu Brozu Titu. Saznao sam iz njega i nekoliko biografskih detalja koje, uz priče o svinjskoj glavi, nismo učili u školama. Tamo je, na primjer, navedeno i to da je Tito bio jedan od prvih i glavnih organizatora uličnih prosvjeda nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu.

U kontekstu domaćih rasprava, najviše me zanimalo naziva li se Tita igdje u tom članku zločincem, masovnim ubojicom, diktatorom. Nisam našao nijednu od tih riječi.

Ali dobro, to je enciklopedija koja barata s povijesnim činjenicama i ne donosi bilo kakve moralne prosudbe i kvalifikacije o ljudima o kojima piše. To ostavlja čitatelju.

No, da vidimo onda što ova ugledna enciklopedija kaže o zlodjelima čiji bi teret trebao biti uteg na imenu i liku Josipa Broza i maršala Tita.

Saznao sam iz njega i nekoliko biografskih detalja koje, uz priče o svinjskoj glavi, nismo učili u školama. Tamo je, na primjer, navedeno i to da je Tito bio jedan od prvih i glavnih organizatora uličnih prosvjeda nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu

Usprkos enciklopedističkoj samorazumljivoj objektivnosti i sudržanosti, moram priznati da sam ostao malo osupnut. Članak je opširan i vrlo studiozno napisan. U njemu se temeljito nabrajaju činjenice o djetinjstvu, mladosti, razvoju osobe i političara, komunistički, revolucionarnom i ratnom putu Josipa Broza Tita. Dostojna je pažnja posvećena njegovoj ulozi u borbi protiv fašizma i nacizma na strani savezničke koalicije.

Svaki će čitatelj saznati sve što je bitno o Titovoj Jugoslaviji, njenom federativnom ustroju i fazama, o razlazu Tita sa Staljinom, o složenim odnosa SFRJ sa Zapadom, o stvaranju pokreta nesvrstanih, o jugoslavenskom modelu socijalističkog samoupravljanja.

Članak utvđuje kako je Tito dopuštao velike slobode na području znanosti i kulture, te kako je, nasuprot unitarističkim tendencijama, skovao zemlju sastavljenu od federalnih jedinica, republika koje su vremenom postajale sve samostalnije u odlučivanju.

Ipak, članak i nije baš potpuno enciklopedistički suh. Na kraju donosi i autorovu analizu i sintezu Titova djela i naslijeđa. Upućuje na paradokse iz kojih se, pak, iščitava složenost njegove osobe, političkih ciljeva i metoda tijekom desetljeća njegove vladavine.

No, što se zločina, ratnih i poratnih tiče, oni su obuhvaćeni, i to samo za upućene čitatelje koji nešto o njima znaju, sljedećom rečenicom o završetku rata, koju citiram u vlastitom slobodnom prijevodu s engleskog jezika: “Tijekom borbi jugoslavenske su se granice pomake i obuhvatile Istru i dijelove Julijskih alpi, gdje je odmazda protiv hrvatskih i slovenskih kolaboracionista u bijegu bila osobito brutalna”.

Malo kasnije, u drugoj rečenici spominje se čistka nekomunista iz vlasti u ljeto i jesen 1945. Kaže se i da su izbori kojima je Tito učvrstio vlast bili prevara i još ovo: “Suđenja zarobljenim kolaboracionistima, katoličkom svećenstvu, opozicijskim ličnostima i čak komunistima koji su izgubili povjerenje bili su vođeni tako da Jugoslaviju oblikuju prema sovjetskom kalupu”.

No, što se zločina, ratnih i poratnih tiče, oni su obuhvaćeni, i to samo za upućene čitatelje koji nešto o njima znaju, sljedećom rečenicom o završetku rata, koju citiram u vlastitom slobodnom prijevodu s engleskog jezika: “Tijekom borbi jugoslavenske su se granice pomake i obuhvatile Istru i dijelove Julijskih alpi, gdje je odmazda protiv hrvatskih i slovenskih kolaboracionista u bijegu bila osobito brutalna”

Ne spominje se Goli otok. Nema Bleiburga, ni Križnog puta. Govori se samo o odmazdi nad “kolaboracionistima”, ni riječi o nedužnim pobijenim civilima.

Da nije potpisan autor članka, pomislio bih kako je ugledna britanska i svjetska institucija ipak malo ušminkala svog ratnog saveznika i izbjegla spomenuti ulogu Saveznika, a napose britanskih snaga u Austriji, u pokolju zarobljenih “kolaboracionista”.

Ali, tekst, koji je očito napisan nakon 1991., jer ga zaključuje opaska o ulozi Titove JNA u raspadu Jugoslavije, potpisuje Ivo Banac.

Glumit ću i ja enciklopedista i neću moralizirati nad likom i djelom profesora emeritusa na katedri povijesti Sveučilišta Yale. Samo ću utvrditi da se dotični gospodin odavno odrekao enciklopedističke metode u svojim nastupima za domaću upotrebu, kojima je Tito česta tema.

Vratimo se u Fargo, u Minnesotu. Zašto mislim na miša u raljama zmije i mrtvu žabu koja se miče kao da je živa? Zato što mi se čini da su sve ove priče i prijepori, kada se ne pišu za ozbiljne enciklopedije, samo strujni udari od kojih bi se ljudi trebalo osjetiti živima i slobodnima. Da se ne dosjete da smo, zapravo, hrana u raljama neke veće zvijeri.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora