novinarstvo s potpisom
Kralja rock’n’rola nisam imao prilike osobno upoznati, ali sam propovijedao u crkvi u kojoj je on otpočeo svoju glazbenu karijeru i družio se s njegovim pastorom. Posjetio sam i luksuznu vilu na njegovom kultnom imanju Graceland u Memphisu, gdje je umro te razgledao iznutra njegov avion.
Ovih dana povodom 40. obljetnice smrti Elvisa Aarona Presleyja (1935.-1977.) svi svjetski mediji bruje o njegovu životu, slavi i utjecaju.
Mnogi ga proglašavaju najvećim kulturnim revolucionarom 20. stoljeća jer su, prema riječima (bivšeg) predsjednika Jimmyja Cartera, ”njegova glazba i njegova osobnost, spajajući stilove bijele zemlje i crnog ritma i bluesa, trajno promijenili lice američke popularne kulture”.
Glasoviti skladatelj i dirigent Leonard Bernstein imao je slično mišljenje: ”Elvis Presley je najveća kulturna snaga u dvadesetom stoljeću (…) on je uveo ritam u sve, a sve je promijenio – glazbu, jezik, odjeću. To je sasvim nova društvena revolucija – šezdesete su proizašle iz njega.”
A jedan od također vrlo utjecajnih ko-pionira ranog rock’n’rola, crnački popularni glazbenik Little Richard, rekao je o Presleyju: ”Bio je integrator, Elvis je bio blagoslov, otvorio je vrata crnoj glazbi”.
Prema svim anketama i relevantnim istraživanjima informirana javnost Presleyja prepoznaje kao jednog od najvažnijih popularnih glazbenih umjetnika i svrstava ga u sam vrh najutjecajnih Amerikanaca.
Već u 21. godini života bio je jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu i to samo godinu dana poslije svog prvog pojavljivanja na američkoj televiziji.
Presley je dakle postao legenda još za života. Nadmašio je sve rekorde jer je u samo dvadesetak godina objavio 97 ploča, te na vrhovima top lista proveo čak 996 tjedana.
Već je za života prodao više od 600 milijuna primjeraka albuma diljem svijeta te je tako jedan je od najprodavanijih solo umjetnika u povijesti. Osvojio je tri Grammyja, a u 36. godini dobio je Grammy Lifetime Achievement Award te je uvršten u nekoliko glazbenih Kuća slavnih.
Jedno je od zapaženih sveameričkih priznanja i to što je prva rock and roll zvijezda koja je dobila svoju USA poštansku marku.
Presley je diljem svijeta inspirirao i mnogobrojne imitatore koji i danas zarađuju na njegovoj slavi. O tome koliko je duh Elvisa još uvijek prisutan najbolje svjedoče Elvis Tribute Artists kojih trenutno u svijetu ima oko 80 tisuća, što je više nego u vrijeme njegove najveće popularnosti sedamdesetih godina.
Dodajmo i to da Elvis nije bio samo glazbenik nego i glumac. Glumio je u 31 filmu te drži i rekord za najviše ulazaka na US Hot 100 listi.
Njegovo Graceland imanje, na kojem je preminuo, svake godine posjeti vise od 700 tisuća obožavatelja, pa samo Bijela kuća bilježi veću posjećenost.
Što reći o duhovnosti u legendarnog kralja rock and roll glazbe?
Znamo da je volio Gospel i da je kao dječak pjevao u zboru svoje crkve u Memphisu.
Meni osobno o tome je najprije svjedočio pastor njegove obitelji dr. James Hamill iz First Assemblies of God (pentekostne) crkve u Memphisu. Pastor Hamill je 1971. godine posjetio Zagreb kako bi nam pomogao u osnivanju naše prve biblijsko-teološke škole. Bio sam mu domaćin nekoliko dana, a kasnije smo zajedno putovali, a u dva navrata mi je on bio domaćin u Memphisu.
Pastor Hamill je posebno cijenio Elvisovu majku i njezina požrtvovna zalaganja i molitve kako bi sina odgojila u kršćanskom duhu.
Elvis je rano počeo pjevati u crkvenom dječačkom zboru, a kada je imao 13 godina, počeo je i samostalno nastupati u crkvi i na školskim priredbama. Posebno je volio pjevati crnačke duhovne pjesme.
Kao tinejdžer u potrazi za samostalnošću i slavom Elvis je negdje poslije petnaeste godine sve rjeđe pohađao bogoslužja, a sve više prihvaćao svjetovni stil života, što je njegovoj majci nanijelo puno boli.
On je izuzetno volio svoju majku kojoj je posvetio svoje najranije snimljene pjesme, a nakon njezine smrti vratio se redovitom čitanju Biblije.
Jedne je noći potražio pastora Hamilla i pred njim u suzama ispovijedao svoje grijehe te tražio molitvu za osobno spasenje. ”Što će mi sav novac, slava i lijepe žene kada sam iznutra prazan, usamljen i duboko nesretan”, doslovno je glasila njegova osobna ispovijed uz dodatak da se želi vratiti Isusu čiju je prisutnost doživio ranije u mladosti.
Pred pastorom je obećao Bogu da će živjeti prema učenju Svetoga pisma te prekinuti sa seksualnim razvratom, a nastojao se odreći kontroverznih koncerata.
To nije dugo trajalo jer su ga pritisnule obveze ranije potpisanih ugovora, a osim Biblije su mu najbliži suradnici preporučili i drugu nekršćansku duhovnu literaturu.
Elvis je bio zatvorenik vlastitog uspjeha iako je bio duboko svjestan površnosti i ispraznosti koju donose slava i popularnost. Htio je nešto više i dublje u životu, te je stalno tragao za smislom i svrhom.
Sredinom šezdesetih stalni mu je pratilac i duhovni guru postao osobni frizer Larry Geller. Geller nije bio kršćanin, nego aktivni pripadnik i propagator New Agea. Prva knjiga koju je on preporučio Elvisu bila je ”Prorok” Kahlila Gibrana.
Geller ga je opskrbljivao brojnom literaturom iz hinduizma, teozofije, numerologije, new-agea, meditacija, pa čak i judaizma.
To je označio sasvim drugi pravac duhovnog traganja i prakse.
Iako je istraživao različite religije i duhovne prakse, Elvis se nikada nije odrekao kršćanstva. Više puta je tvrdio kako je on duhovni tragač koji želi upoznati i iskusiti Boga.
Umro je sa svega 42 godine od srčanog udara koji je prouzrokovala predoziranost lijekovima i propisanim drogama koje je godinama uzimao zbog depresije i nespavanja.
Kad su ga našli mrtva u kupaonici, na grudima mu je bila knjiga o Torinskom platnu – točna naslova ”A Scientific Search for the Face of Jesus”.
Sjajna posmrtna preporuka knjige za brojne Elvisove fanove, a za nas potvrda da je on do tragičnog kraja svog života tragao za smislom istog. Što su mu bile posljednje riječi (molitve) pred odlazak u vječnost možemo samo nagađati.